Na svojem Facebook profilu "Odmor duše" fra Zvonko Benković podijelio je svoje razmišljanje o Božiću.

Tko je ukrao Božić pretvorivši ga u upravo suprotno od onoga što on jest, pita se u svom promišljanju naša suradnica, Maja Ivančić.

Pripremimo sebe za proslavu Božića tijekom adventa, pođimo na zornice, na ispovijed, pripremimo nutrinu da bude jednako blještava kao i vanjština naših proslava! Stoga ostavimo sve na svome mjestu i vremenu. Proslavimo svetkovinu Božića 25.12.

Mi ga sada otajstveno slavimo i liturgijski činimo prisutnim u svakom Božiću. Plodovi Božića međutim više ne ovise o Bogu. Bog je sve učinio što je trebalo i to milosno nastavlja činiti do kraja vremena za nas i sve ljude. Sada sve ovisi o nama, odnosno o tome jesmo li mi pristali na to da nam Božić postane i ostane lijepa i sladunjava božićna bajka ili smo se i o ovom Božiću potrudili da nam progovori „Riječ“ koja u početku „bijaše i bijaše u Boga i … bijaše Bog“ i koja u vremenu „tijelo postade i nastani se među nama.“ Poručio je riječki nadbiskup koadjutor i apostolski upravitelj Dubrovačke biskupije mons. Mate Uzinić u prigodnoj misli promišljajući nad nedjeljnim evanđeljem na društvenim mrežama.

Papa emeritus Benedikt XVI. (Joseph Ratzinger) napisao je kao dijete u dobi od sedam godina 1934. godine božićno pismo malome Isusu.

Primiti Ga ili ne primiti? - pitanje je sad! Slušati što mi On govori, ili zatvoriti uši? Priznati da nemam ljubavi i da mi treba Spasitelj ili ne priznati? Opravdavati se ili tražiti besplatno oproštenje? Tražiti ga pomoć, ili ne tražiti? Moliti ili ne moliti? Iskreno se ispovjediti ili proglasiti to zastarjelim?

Proslava svetkovine Božića trebala bi nas podsjetiti na hrabrost i požrtvovnost ovog uzornog para.

Životna utrka za materijalnim bogatstvom, za novcem, ugledom, položajem, slavom, zemaljskim uspjehom i slično, ne donosi čovjeku trajnu radost. Trajnu radost, dakle, može osjetiti samo onaj koji ozbiljno i u potpunosti bude na strani Božjoj.

"Ti ga voliš vidjeti kao svemoćnog Boga u sjaju i moći. To će on biti nakon Sudnjeg dana. Sada je samo čovjek koji moli da ga pustiš u tvoj svijet. Gledaj dobro taj lik. To dijete nije simbolika Boga. Samo takav je Bog i nema ga ovdje na zemlji drukčijeg. Samo Bogočovjek koji te voli i koji će mijenjati tvoju sudbinu onog časa kad ga pustiš da se rodi u tvome svijetu. Nemoj pobjeći u simboliku. On jest čovjek, on ima tijelo, on govori ljudskim jezikom. To je on, čovjek i Bog, Isus iz Nazareta", piše Tomislav Ivančić u knjizi "Oče".

"Bijaše zacijelo sat nakon porođaja kad Marija pozove svetog Josipa koji još uvijek bijaše u molitvi. Kad joj se približi, u pobožnosti, veselju i poniznosti baci se ničice, a Marija ga opet zamoli da pogleda sveti dar neba. Tad on uze Isusa na ruke… Potom ga (Marija) položi u jasle, što bijahu ispunjene rogozom i drugim mirisnim biljem, iznad kojih bijaše prostrt pokrivač, koji je visio sa strana", zapisala je blažena Anna Katharina Emmerich.