"Kada ostarimo voljet ću te više i više....", riječi su pjesme koju je na svojim društvenim mrežama podijelio karmelićanin Krešimir Josip Bahmec, a koja, čini se, govori o istinskoj ljubavi.
Voljet ću te i kada ti kosa pobijeli i kada ti bore zamiješaju osmjehom…I onda kada će nas neki gledati s podsmijehom…
Držati ću te tada čvrsto za ruku i neću praviti buku…
Kada te kao starac zagrlim i privinem na prsa čuti ćeš moga srca kucanje a možda ćeš misliti da je negdje pucanje…
Kada ostarimo voljet ću te više i više…
Znam, to negdje piše…
Voljet ću te i kada mi zaboraviš ime…
I ove i sljedeće zime…
Kada mi jednog jutra ne prepoznaš lice podsjetit ću te draga kada sam te prenio preko kućnog praga…
Voljet ću te kada ljubav izađe iz mode…
Jer me uvijek nose iste vode..
I kada voljeti postane uvreda, neću mijenjati stav makar ne bio prav…
I tada ću te voljeti znaš…
Za drugo me briga baš…
Neću te prestati voljeti i kad za ništa neću imati volje…
Da imam što drugo dao bih ti bolje…
Kada sve izgubim ostat će mi ljubav prema tebi…
Jer sam Bogu obećao a Bogu se ne laže…
Voljet ću te jer drugo neću znati…
Što sam dobio od tebe to ću ti dati…