Kad je potrebno reći nešto uznemirujuće i bolno, umjetnost je pronaći pravi ton da slušatelj to ne shvati kao prijekor, već kao ljubazan, brižan ispravak. Kada razgovaramo s nekim, ono što on prvo percipira nije sadržaj poruke, već ton koji je prati. Jer svaka riječ ima emocionalnu kvalitetu: blagost ili netrpeljivost, poštovanje ili želju za uvjeravanjem. A upravo ton koji se koristi može natjerati ljude da prihvate ili odbace ono što je rečeno.
Svaka riječ izražava blagost ili netrpeljivost, poštovanje ili želju za uvjeravanjem. “Ne mogu više podnijeti način na koji moj muž razgovara sa mnom”, rekla mi je jedna žena. Nevjerojatno je koliko je ton glasa važan u obiteljskom životu. Toliko je argumenata potaknuto tonom. Jednom sam promatrao par koji je imao isto mišljenje, a ipak se svađao: jedan je govorio agresivno, a drugi je čuo suprotno od onoga što su htjeli reći! To znači da će i najvaljanija ideja biti odbačena ako je prenesena u agresivnom ili ironičnom tonu, piše Aleteia.
Govor ima emocionalnu dimenziju
Kad je potrebno reći nešto uznemirujuće i bolno, umjetnost je pronaći pravi ton da slušatelj to ne shvati kao prijekor, već kao ljubazan, brižan ispravak. Kada razgovaramo s nekim, ono što on prvo percipira nije sadržaj poruke, već ton koji je prati. Jer svaka riječ ima emocionalnu kvalitetu: blagost ili netrpeljivost, poštovanje ili želju za uvjeravanjem. A upravo ton koji se koristi može natjerati ljude da prihvate ili odbace ono što je rečeno.
To je očito vrlo malom djetetu. Ako mu majka ljutitim tonom kaže: “Nisam ja tvoja sluškinja da pokupim žlicu koju stalno bacaš na pod!” On možda ne zna što je sluškinja, ali savršeno dobro razumije da se njegova majka ljuti kada to čini. On dekodira ton, a ne točno značenje riječi.
“Blago krotkima!”
Obiteljsko okruženje ključni je čimbenik u razvoju malog djeteta: svakako mu je potrebna čvrstina, ali i iznad svega okruženje umirujućih riječi prožetih nježnošću i ljubavlju, čak i kada je dijete starije. Osmogodišnja djevojčica je rekla: “Znaš, mama, kad te ljudi vide ovakvu, ne mogu zamisliti kako izgledaš kad vrištiš!”
Ono što vrijedi za odnos roditelj-dijete vrijedi i za odnos između supružnika. Agresija je toksična za bračni život. Ako jedan od supružnika viče bez vidljivog razloga, moguće je da on ili ona ima dublju pritužbu s kojom se treba pozabaviti. Rekao bih ovoj osobi: “Često smo u krivu na način na koji smo u pravu.” Na kraju, nikada ne smijemo zaboraviti: “Blago krotkima!” Nježno izraženi argumenti mogu uhvatiti nespremne čak i najžilavije agresore.