“Mnogi roditelji brinu da će njihovo dijete učiniti životnu pogrešku ukoliko se vjenča za pogrešnu osobu. Bračni život nije lagan, a danas je sve više razvoda. Stoga, što bi roditelj trebao učiniti?”, piše Aleteia, koji donosi promišljanje o tome je li u redu da se roditelj upliće u djetetov izbor supružnika.

Što više roditelj ističe negativne strane voljene osobe, to ih više dijete opravdava.

Osim ako je dijete zaista pre mlado da bi se vjenčalo, izravno odbijanje budućeg supružnika se ne savjetuje. Ako je dijete previše popustljivo, ono bi moglo i pristati s željama roditelja te žaliti odluku ostatak života. Najčešće izravno odbijanje stvara suprotan učinak te dijete postane još više sklono toj osobi. Što više roditelj ističe negativne strane voljene osobe, to ih više dijete opravdava. Razmislite kako su najpoznatije ljubavne priče upravo o “zabranjenoj ljubavi” – Romeo i Julija, Tristan i Izolda… Stoga, ako se i roditelj protivi izboru, ne savjetuje se da izravno kritzira.

Ako jesmo, rado ćemo priznati svoju pogrešku.

No, treba i pripaziti na drugu krajnost. Ne treba biti ni suviše entuzijastičan ili nametljiv jer ako dijete prekine s osobom u budućnosti, postoji mogućnost da se okrivi roditelja. Najbolje je tražiti neku zdravu sredinu. Ako se i roditelj protivi, može izraziti svoj stav ovako: “Mislimo da bi te ta osoba mogla dovesti u probleme. No, tvoja je odluka i poštujemo ju. Vrlo si pametan/pametna te ćeš uvidjeti jesmo li u pravu ili nismo. Ako jesmo, rado ćemo priznati svoju pogrešku. Nećemo se protiviti tvojoj odluci, no vjerujemo da bi ipak trebao promisliti o našim sumnjama te se ne voditi slijepom ljubavlju”.

Poziv na promišljanje pun poštovanja neće uvijek biti uspješan, no barem će savjest roditelja biti mirna jer je bio iskren i upozorio na moguće prepreke, no također je poštovao slobodu djeteta.