Današnja su djeca „prebukirana“ kao nikad prije. Tijekom zadnjih 20 godina, dječje nestrukturirano slobodno vrijeme je palo s 40 posto u danu prosječnog djeteta na 25 posto. U mnogim obiteljima, djeca sve više vremena provode u organiziranim programima, a sve manje u igri ( u prosjeku samo 12 sati tjedno). Dio razloga zašto se roditelji žure da djeca upišu na aktivnosti dolaze od njihove želje da djetetu pruže svaku mogućnost za uspjehom. Ali, osim toga postoji i pritisak usporedbe s drugim roditeljima i obiteljima. osobito kod roditelja koji zaista žele biti najbolji mogući roditelji.

Roditeljska potreba da upišu djecu na aktivnosti koje obogaćuju može imati korijene u djetinjstvu roditelja

Radoholizam se polako uvlači i u naše društvo, sve više odraslih, pa i roditelja radi po 10 do 12 sati dnevno te se ova radna etika sve više prenosi na djecu u obliku organiziranih aktivnosti. Ironija je u tome da je roditeljstvo aktivnost gdje nema puno usmjerenog učenja ili rada. Više je zasnovano na emocionalnoj vezanosti i važniji je dobar odnos, nego bilo što drugo što želimo pružiti djeci. Najviše što roditelji mogu pružiti jest uživanje u društvu djece – to je ključ za poticanje dječjeg samopoštovanja. Djeca se osjećaju cijenjenom kad znaju da se netko želi družiti s njima zbog njih samih, a ne zbog onog što mogu učiniti.

Roditeljska potreba da upišu djecu na aktivnosti koje obogaćuju također može imati korijene u djetinjstvu roditelja, naročito ako osjećaju da sami u djetinjstvu nisu imali ono što im je trebalo. u vrijeme kad su odgajane današnje generacije roditelja, ljudi nisu toliko znali ni proučavali roditeljstvo, niti su znali kako njihovi postupci utječu na djecu.

Vrijednost dosade

U žurbi da se djeca upišu u svaku aktivnost u kojoj bi mogla iskazati talent, roditelji ponekad djeci uskraćuju jedno važno iskustvo, čiju vrijednost često zaboravljamo, a to je: dosada.

Većina stručnjaka slaže se s time da prije osnovne škole djeci nisu potrebne strukturirane izvanškolske aktivnosti

Dosada je zdrava emocija, i važno je da je djeca nauče tolerirati i upotrijebiti to vrijeme na kreativan način. Kad je svaka dječja minuta isplanirana, dobiju puno stimulacije, ali u tom procesu možda se nikad neće naučiti kako sami sebe zabavljati.

(…)

Ponekad pritisak dođe  iz neočekivanog izvora: vaše djece. Dijete, na primjer, čuje svoje prijatelje kako pričaju o svojim aktivnostima i pita: „Zašto ja ne idem na ono na što idu i druga djeca?“. Dobro je objasniti da će se, kad se prestane baviti jednom aktivnosti, moći upisati na drugu. Većina stručnjaka slaže se s time da prije osnovne škole djeci nisu potrebne strukturirane izvanškolske aktivnosti. Naime, nema nikakvih dokaza da one pomažu djetetu da kasnije bolje funkcionira ili postigne veće uspjehe.

Kada djeca počinju ići u školu, većina ih može podnijeti jednu do dvije aktivnosti

Djeca su, osim toga, jako različita. Ono što je za jedno dijete uzbudljivo, za drugo nije uzbudljivo. Zato je važno dobro poznavati svoje dijete da biste znali što je za njega najbolje. Neki predškolci nisu spremni za takvu vrstu društvene stimulacije – previše im je. Ostali napreduju uz to.

Još jedna opasnost dodatnih aktivnosti jest što mogu naštetiti vašem odnosu. Kad je dijete prisiljeno raditi nešto na što nije spremno pa iskaže protest, roditelji se mogu osjećati razočaranima, a dijete može misliti da ih je ono razočaralo. Djeca mogu ovaj osjećaj imati već u vrlo ranoj dobi – prije nego što to mogu uopće verbalizirati.

Kada djeca počinju ići u školu, većina ih može podnijeti jednu do dvije aktivnosti. Ali ovdje također postoji zamka: iako ima smisla da njegujemo dječje talente, izbjegavajte da se specijaliziraju prerano za neki sport ili aktivnost. Umjesto toga, potičite djecu da probaju različite stvari i neka ne brinu toliko jesu li u tome dobra, važno je da im je zabavno.

(…)

Osnovno je pravilo pronaći onu aktivnost u kojoj dijete zaista uživa i zabavlja se sudjelujući. Na kraju, ništa nije bolje od staromodnog igranja roditelja i djeteta.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Odgajam li dobro svoje dijete? Savjeti za roditelje“, autorica Gordane Buljan Flander i Ane Karlović. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige vrijedi isključivo za portal hkm.hr.