Rođeni su u Novom Šeheru u Bosni i Hercegovini, Jozo 1933., a Mara 1931. godine. Poput mnogih obitelji u svom kraju i oni su živjeli u siromašnim, ali djecom bogatim obiteljima. Mara je u petoj godini svoga života ostale siroče jer su joj preminuli i otac i majka te je svoju mladost proživjela radeći u selu kao nadničarka. Kršćanski brak sklopili su 22. studenoga 1952., a već 1957. trbuhom za kruhom doselili su se u bolje krajeve plodne Slavonije, u Sikirevce. U kršćanskom braku Bog im je podario osmero djece, sinove Niku, Ivicu i Marka te kćeri Jelu, Miru, Ljiljanu, Ružicu i Božanu. Oni su im podarili 15 unučadi i 15 praunučadi, donosi Glas Koncila.

Kršćanske vrjednote prenijeli su na svoju djecu, a snagu u životu crpili su iz molitve, koja je u njihovu domu bila nezaobilazna, i mise na kojoj su redovito nedjeljom sudjelovali. Pomagali su oni u svojim mogućnostima svoju župu sv. Nikole, koja je njihov drugi dom. Zahvalni su Bogu što u obitelji imaju dva duhovna zvanja te uz nećaka Davora imaju rođakinju s. Maru Tomić, koja je redovnica Milosrdnih sestara sv. Križa – trenutno na službi u Rimu.

Iako već u godinama, to dvoje “mladenaca” na slavlju jubileja doimalo se doista mlado u duhu te su sada, kako su rekli, bliži i potrebniji jedno drugomu nego u prvim godinama braka. I dok je Mara slabijega zdravlja te misu prati doma na televiziji, Jozo još svojim biciklom dolazi na nedjeljne mise. Primjer su svojim potomcima, koje uče da je u životu najvažnije biti pobožan, pošten i radišan. Iako su odrasli, majka, baka i prabaka Mara veseloga duha još svoje potomke rado podsjeća da je najvažnije vjerovati da Gospodin vodi njihove živote i da će sve biti dobro.