Oca jedanaestero djece Sašu Petkovića HKR-ova emisija "Kava s Doricom" potaknula je da uputi pismo našoj Dorici i otkrije joj svoju muku koja se sastoji u tome kako se djeci govori da pišu pisma Djedu Mrazu ili Djedu Božićnjaku, a Isusa se zanemaruje. No ipak je optimističan i poručuje: "Čini mi se da je najvažnije što ja mogu dati svojoj djeci: prenijeti im vjeru. Vjeru u Isusa Krista - Sina Božjega koje je došao (i dolazi) dati im Život. A u ovom današnjem svijetu ne manjka protivnika vjere i načina na koje nam oni žele uzeti vjeru i nama i našoj djeci."
Prenosimo pismo Saše Petkovića u cijelosti:
Draga Dorice,
pišem ovo pismo, potaknut nekim događajima, koji su me uputili na pisanje:
1. U ponedjeljak sam putovao na posao s jednim dobrim prijateljem i kršćaninom, koji (većinom dok se vozim s njim) sluša HKR. Tako i ovaj put – HKR – i to: “Kava s Doricom”. U “Kavi” čujem o “borbi s djedicom” i o ocu koji nije želio poslati djecu na božićnu priredbu na kojoj je glavni faca “ho-ho”.
2. Prisjetih se tada, razgovora između dvojice dječaka u vrtiću, ranije jutros, kada sam ostavljao svoje troje djece (Viktora 5 godina, Iskru 4 godine i Filoteu 3 godine). Prvi dječak je oduševljeno došao s nekim ogromnim svemirskim ratnikom, pričajući da će mu Djed Mraz za Božić donijeti još i ovo i ovo… Ali drugi dječak nevino i čista srca njemu veli: “A meni će mali Isusek za Božić donijeti….” Zadovoljno se nasmijah: Ima još roditelja koji uče svoju djecu da se za Božić rađa Isus, a ne Djed Mraz. Utješno je znati, da u istom vrtiću, čak u istoj skupini s mojom djecom ide i taj dječak koji iščekuje Isusovo rođenje.
3. Pod pauzom, istog dana, prolazih pored reklame na kojoj mi dobroćudni djedica “ho-ho”, pun oduševljenja i ozarena, nasmiješena lica nudi Coca-Colu uz poruku: “Podijeli čaroliju Božića” i još k tome me potiče da činim dobra djela (#CiniDobraDjela). Uf, mislim si (sjećajući se jutarnje “Kave”) – ovaj “protivnik” koji želi izgurati malog Isusa iz njegovog rođendanskog slavlja jest vrlo, vrlo prepreden i ima poslanje neprimjetno (pod krinkom dobrih djela, popraćenih osmjesima) odvlačiti ljude od jedino važnih osoba u adventu i Božiću (Isusa, Marije i Josipa).
4. Nakon posla, odlazim u vrtić po djecu. Kad oni odmah s vrata navalili na mene: sutra je božićna priredba u vrtiću, doći će Djed Mraz i donijeti darove. Uf, pomislih, opet ista priča, svake godine: protivnik ne spava, kao ričući lav obilazi srca naše djece da im ukrade Isusa. Putem razmišljam kako i kada ću im objaviti da neće ići na božićnu priredbu.
5. Navečer odlazim s najmanjim sinom Florianom (10.5 mjeseci) kod pedijatrice zbog povišene temperature. U čekaonici sjedi dječak sa svojim tatom i bakom. Baka drži u naručju svoga bolesnog unuka i pokušava ga utješiti: “Uskoro će doći Djed Mraz… budeš mu napisao pismo s željama koje poklone da ti donese? Ili kako se ono zove: Djed Božićnjak? Kome ćeš napisati: Djedu Mrazu ili Djedu Božićnjaku?” te nadoda: “Ma znam ja napiši obojici….” Uf, pomislih, protivnik se multiplicira…
Čini mi se da je najvažnije što ja mogu dati svojoj djeci: prenijeti im vjeru. Vjeru u Isusa Krista – Sina Božjega koje je došao (i dolazi) dati im Život.
Na kraju dana, razmišljam i čini mi se da je najvažnije što ja mogu dati svojoj djeci: prenijeti im vjeru. Vjeru u Isusa Krista – Sina Božjega koje je došao (i dolazi) dati im Život. A u ovom današnjem svijetu ne manjka protivnika vjere i načina na koje nam oni žele uzeti vjeru i nama i našoj djeci.
Ja ovu borbu s “kradljivcima vjere” moje djece vodim već deseti put. Naime, ja sam onaj isti otac (iz jutarnje “Kave”) od prije par godina koji nije želio poslati svoju djecu (tada Piu i Frana) na vrtićku božićnu priredbu. Ja i supruga imamo jedanaestero djece (najstariji sin ima 17 godina, a najmlađi 10.5 mjeseci). Dok su maleni – protivnik ih napada (npr. “ho-ho”) želeći im ukrasti malog Isusa. Kako rastu, želi im na najrazličitije načine onemogućiti rast u vjeri (npr. Noć vještica). Kada dođu u pubertet, dolazi s ozbiljnijim ponudama (npr. ovisnost o mobitelu, internetu, pornografiji, kocki…) želeći ih samo udaljiti od sakramenata, pogotovo ispovijedi.
O, jadan li sam ja čovjek, ako svojoj djeci životom i riječima ne naviještam Evanđelje: pojest će ih protivnik. Tko će mi pomoći? O blažena Marijo, čuj moj vapaj! O sveti Josipe – pomozi mi u ovoj borbi koja me nadilazi!
Tješe me riječi: “U svijetu imate muku, ali hrabri budite – ja sam pobijedio svijet!” (Iv 16,33).
Svima želim uspješan boj vjere i blagoslovljeno rođenje Isusovo!
Povremeni slučajni slušatelj tata Saša.
Donosimo i video s krštenja Sašinog najmlađeg sina Floriana (10.5 mjeseci) kojeg je krstio umirovljeni varaždinski biskup Josip Mrzljak. Svjedočanstvo je to obiteljskoga vjerničkog života.