Dio roditeljskih briga vezan je za pitanja prilagodbe. Kako će se dijete prilagoditi novoj sredini, vršnjacima, učitelju, učiteljici, kako će se nositi s novim obvezama, s učenjem, kako će se samostalno kretati? No, kako ističe doc. dr. sc. Bruna Profaca u razgovoru za HKM, većina djece u dobi kada kreću u školu već su itekako spremna za tu vrstu izazova – i u svom tjelesnom, kognitivnom i u socijalnom i emocionalnom razvoju.

Doc. dr. sc. Bruna Profaca / Foto: Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba

Kada dijete kreće u školu, važno je da dijete osjeti da roditelj ozbiljno shvaća njegovo školovanje

I zato Profaca roditeljima poručuje da dijete neće imati strahove i stresove vezane za polazak u školu, odnosno da ih većina djece neće imati ako roditelji ne vrše pritisak te dane. “Roditelji pritisak neće vršiti ako školu vide kao jedno mjesto odrastanja, gdje su odrasli ljudi kojima je stalo do djece, gdje će dijete steći nove prijatelje i gdje će biti i dobrih i loših dana. Ako roditelj osjeća pritisak, bilo bi dobro da to ne prenosi na dijete jer to zapravo s djetetom nema veze, to ima veze isključivo s tim kako se mi osjećamo u toj situaciji, a svi strahovi i stresovi koje mi osjećamo u ovoj situaciji su i redoviti roditeljski strahovi i stresovi”, ističe Profaca.

Kad je riječ o izvanškolskim aktivnostima, roditelj se često pita treba li djecu od najranije dobi uključiti u aktivnosti ili im ostaviti više slobodnog vremena. Psihologinja Bruna Profaca kaže da bi roditelj najprije trebao vidjeti ima li dijete dovoljno vremena za učenje, za slobodnu igru i druženje s bliskim osobama, članovima obitelji i prijateljima. „Ako je to sve zadovoljeno, onda se može razmišljati o tome da se dijete uključi u izvanškolsku aktivnost i naravno, voditi računa o interesu djeteta.”

Roditelji, nemojte očajavati ni ako djetetu ne možete priuštiti novu odjeću, igračke, mnoštvo aktivnosti. Jer to nije najvažnije.

Dio roditeljskih briga proizlazi i zbog financijske situacije. No, što je zapravo nužno priuštiti školarcu? Sasvim sigurno, ne mogu sva djeca imati vlastitu sobu. No, kada dijete kreće u školu, važno je da dijete osjeti da roditelj ozbiljno shvaća njegovo školovanje, ističe naša sugovornica. „Roditelji trebaju omogućiti djetetu barem neki mali prostor za rad u prostoru gdje živi. To ne mora uvijek biti soba, to može biti kutak u dnevnom boravku ili u kuhinji, ali da dijete zna da je to njegov radni prostor”, rekla je Profaca.

Roditelji, nemojte očajavati ni ako djetetu ne možete priuštiti novu odjeću, igračke, mnoštvo aktivnosti. Jer to nije najvažnije. Upravo suprotno. Pogrešno je kupovati vrijeme, ljubav, pažnju stvarima, jer stvari ne mogu nadomjestiti vas ni vašu prisutnost, koja je djetetu najpotrebnija.

Najvažniji su odnosi s djetetom. Nema toga što može zamijeniti odnose i druženje i provođenje vremena s djetetom, igre s njime.

“Najvažniji su odnosi s djetetom. Nema toga što može zamijeniti odnose i druženje i provođenje vremena s djetetom, igre s njime. Ako obitelj nema dobru financijsku situaciju, a sve je više obitelji koje nemaju, dijete mora biti svjesno u kakvim uvjetima živi i da vjerojatno ne živi u takvim uvjetima jedino”, objašnjava Profaca i dodaje: „Ali zato mu treba pružiti i osigurati sve ono drugo za čime ima potrebu, a to je ono emocionalno i socijalno što ima u obitelji. Mogu razumjeti da se roditelji osjećaju neuspješnima i to je sigurno dodatni izvor stresa, ta financijska situacija da ne mogu pružiti djetetu sve što bi htjeli. Zato roditelj treba razmišljati na način ‘Mogu priuštiti djetetu sve što treba, a treba mene, treba odnos i treba podršku i ljubav’. Tako da dijete i ako nema sve materijalno što možda drugi imaju, neće to doživljavati tragičnim ako dobiva sve ono drugo što mu je puno potrebnije.”