Kao delegat nadbiskupa Đure Hranića, sakrament krštenja maloj Josipi podijelio je preč. Mato Gašparović, ravnatelj UZUK-a i ekonom Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu. Na početku misnog slavlja, roditelje, kuma i malenu Josipu, u crkvu je uveo i zajednici predstavio u obredu primanja djeteta, upravitelj Župe Zlatko Hnatešin. 

Preč. Gašparović na početku misnog slavlja pozdravio je sve prisutne te izrekao Nadbiskupovu čestitku i pozdrav. U svojoj propovijedi, između ostaloga, rekao je da Evanđelje spominje kako su za Isusa rekli da je „izvan sebe“, te naglasio: „’Biti izvan’ Isusu nije strano. Nije li čitav njegov život, od trenutaka kad je ušao u naš svijet, ujedno i izvan redovitoga? Ni on ni njegovo kraljevstvo nisu od ovoga svijeta. Isus se rađa izvan svoga grada, čak i izvan kuće, izvan redovitoga ljudskog boravišta; dopušta da ga pronađu mudraci koji su u njegovu zemlju došli izvana; sam Isus mora bježati izvan svoje zemlje, čak i umire izvan gradskih zidina na kalvarijskome brdu. U trenutku kad je netko siguran da će ga naći u njegovu grobu, tamo gdje su ga stavili, on je već ‘izvan’ groba. Čini se da je lakše reći gdje ga ne pronalazimo, negoli gdje ga nalazimo. Svakako ga ne nalazimo u očekivanim okvirima, a najmanje tamo gdje bi ga čovjek htio zadržati. Bog nas iznenađuje svojom prisutnošću i svojom neprisutnošću.“

Da bi se nekome pokazala ljubav, potrebno je žrtvovati se, a žrtvovati se znači prihvatiti drugoga koji je ‘izvan nas’, izvan naših planova, ambicija i interesa.

Propovjednik je naglasio da Isus nije ‘izvan sebe’, nego izvan nas, izvan naših okvira, izvan naših predviđanja i naših shvaćanja te da smo u opasnosti voljeti ljude na način na koji to čini Isusova rodbina. Nije nam strano druge pokušati smjestiti u svijet svojih kriterija. Pronalazimo opravdanje zašto se brinemo za drugoga, toliko puta ne primjećujući da zapravo želimo odlučivati umjesto drugih, da zauzimamo mjesto koje nam ne pripada. Da bi se nekome pokazala ljubav, potrebno je žrtvovati se, a žrtvovati se znači prihvatiti drugoga koji je ‘izvan nas’, izvan naših planova, ambicija i interesa.

No, biti izvan sebe s petero djece znak je da ste bliže Onomu koji ljubi i prihvaća svaki život.

Obraćajući se roditeljima novokrštenice naglasio je: „Draga obitelji Gašparović, prema sudu današnjeg vremena možda će neki reći i za vas – izvan sebe su – jer imaju brojnu djecu u vremenu kad se smatra opravdanim imati jedno, dvoje ili nijedno dijete. No, biti izvan sebe s petero djece znak je da ste bliže Onomu koji ljubi i prihvaća svaki život. Hvala vam što ste i vi ‘izvan sebe’, hvala vam za svjedočanstvo ljubavi i prihvaćanja dara svakog novog života!“ 

Obitelj Gašparović redovito je na slavljima svetih misa i aktivno sudjeluje u životu filijalne zajednice u Ivanovu. Djeca Juraj i Katarina su ministranti, otac Zvonimir je sakupljač milostinje, majka Monika je čitačica, a baka Mara je u zboru. Nakon blagovanja za euharistijskim stolom, zajedništvo je nastavljeno za obiteljskim stolom obitelji Gašparović.