"Radosna je vijest da je novo dijete već tu začeto, ima svoje ime i prezime, zaštićeno ljubavlju oca i majke i još troje braće i sestara. A radosna vijest je evanđelje. Bog je još jednom dotaknuo jedan bračni par u njihovoj ljubavi i u njima zapalio novu i jedinstvenu iskru života. Kažu da sa svakim novim čovjekom nastaje novi svemir", piše na svojem Facebook profilu fra Ivan Penava, duhovnik Udruge Betlehem u Šibeniku koji predvodi pokop nerođene djece. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.
Pozitivna sam!
Među prvim jutarnjim porukama na ekranu mobitela osvanula mi je neki dan i fotografija testa za trudnoću na kojem su se jasno očitovale dvije ravne pruge kao znak da je ona pozitivna. Pozitivna?! Da, pozitivna je na testu za trudnoću. Trudna je!
Može li dan početi ljepše nego kad ti jave da je novo dijete na putu. Ne brinite, dragi vjernici, nije to župnikovo dijete, već dijete jedne hrabre žene koja se poput tisuće drugih borila u svojoj savjesti treba li „ići na još jedno dijete“.
Nakon što sam joj odgovorio s radosnim čestitkama upitao sam je ima li i fotografiju izraza lica svojega supruga kada mu je objavila ovu radosnu vijest. Odgovorila je: „On mi je u šoku, blago rečeno. Rekao je da nije sretan, no samo sam ga zagrlila i rekla: „bit ćeš“. Kolika ljubav jedne žene isijava iz ovako kratke i jasne poruke. Koliko ona koja na sebe uzima breme trudnoće uz odgoj još troje djece preuzima na sebe i mužev strah i nesigurnost. Što drugo reći nego hrabra žena.
Da, kažem hrabra jer nije ni svjesna okoline koja je neće poduprijeti u tome. Nije ni svjesna koliko će se prijatelja još više udaljiti od nje jer će im njezina ljubav i novo dijete postati kamen spoticanja i podsjećanje kako oni nisu imali hrabrosti prihvatiti još jedno dijete. Na koliko mjesta će je odbiti za novi posao jer „znaju unaprijed“ da je zbog djece neće moći iskorištavati.
Nemate pojma, dragi vjernici, kakav je to osjećaj kada ulicom guraš kolica s djetetom, a uz tebe drugo dijete radosno govori teti susjedi, koja je u prolazu i pozdravlja mamu, da radosno čekaju novoga bracu ili seku. A ta slučajna susjeda odmah promjeni izraz lica i odgovori kako nema šanse da bi ona išla na treće – jer tko će se brinuti za sve njih, tko će kredit otplatiti. A dijete se uplašeno okrene majci i upita: „Mama, a što je to kredit?“
Nemam ni ja pojma kakav je to osjećaj, ali sam čuo i vidio na svoje oči samo nekoliko metara od crkve. Zar moramo djeci oduzimati radost igranja i odrastanja s braćom i sestrama zbog naših kalkulacija s kreditima? Zar se ljubav prema djeci računa kreditima? Ljubav prema mužu? Jednom me je rođak vodio kroz svoj stan i pokazao mi svoju bračnu sobu. Uz to je napomenuo kako je to njegova „radionica“ misleći kako će me zafrkavati jer sam fratar. Samo sam mu odgovorio da ima jako malo proizvoda iz te radionice. I više me nije zafrkavao na tu temu.
Radosna je vijest da je novo dijete već tu začeto, ima svoje ime i prezime, zaštićeno ljubavlju oca i majke i još troje braće i sestara. A radosna vijest je evanđelje. Bog je još jednom dotaknuo jedan bračni par u njihovoj ljubavi i u njima zapalio novu i jedinstvenu iskru života. Kažu da sa svakim novim čovjekom nastaje novi svemir. Sve što smo do sada znali i napravili, od sada će biti preispitano pogledom jednog novog čovjeka, jedne nove osobe. Jesmo li spremni dopustiti novom biću da svojim životnim odlukama preispita sve naše stavove i mišljenja?
Sjećam se majke koja mi je priznala da je tek sa sedmim djetetom postala svjesna da je majka. Jer se do tada uvijek brinula da s djecom sve učini po nekom rasporedu kako treba, a osjećaj majčinstva dolazi tek kada se opustimo i odgajamo djecu s ljubavlju.
Evo, danas na međunarodni Dan života želim i ovoj dragoj vjernici, kao i svim očevima i majkama da zahvale Bogu na daru života kojeg su primili u svojoj djeci i da ih odgajaju s ljubavlju, a ne samo po rasporedu.