Novopečeni roditelji se u okolnostima uzrokovanima pandemijom koronavirusa snalaze s upoznavanjem svojih novorođenih beba s bakama i djedovima, rođacima i prijateljima. Uz već uobičajene načine pomoću video poziva, fotografija i društvenih mreža kojima se izbjegavaju socijalni kontakti, jedna se irska obitelj dosjetila novom načinu upoznavanja – kroz prozor, donosi Aleteia.

Na tu su ideju došli zatečeni neočekivanim okolnostima. Naime, kada se Hanni Levins i Denisu Cumminsu 9. ožujka rodio sin Ollie, stanovnici Dublina su proživljavali prve dane s preventivnim mjerama koje su se posebno odnosile na starije osobe i djecu. Tako se njihov plan da im baka Paula i djed Hubert pomognu čuvajući dvoje starije djece izjalovio. K tome, baš je tada u bolnicu u kojoj se Hannah oporavljala od porođaja carskim rezom, zaprimljena prva osoba zaražena koronavirusom.

O tim danima ona svjedoči: “Dok sam bila tamo, vidjela sam kako se stvari mijenjaju – broj osoblja se smanjio, studenti medicine su prestali dolaziti u bolnicu jer je došlo do prekida studija, pa su primalje morale neprestano raditi i odradile su odličan posao.”

Hannah nastavlja: “Posjeti nisu bili dozvoljeni nikomu osim očevima, ali se i to promijenilo pa se osiguranje moralo nositi s mnogim nezadovoljnim posjetiteljima ispred bolnice.” Tako se izlazeći iz bolnice Hannah našla u “sasvim novom svijetu”.

O tom danu kaže: “U bolnici smo bili sigurni, ali kada smo izašli, vani se osjećala panika i uzrujanost. U trgovinama su ljudi u redovima u panici kupovali. Bila sam zadovoljna kada sam Ollija donijela doma.”

No, najveća poteškoća koja je potpuno spriječila njene roditelje da joj pomognu i vide svoje osmo unuče dogodila se na njihovom radnom mjestu. Neki od njenih kolega s posla bili su pozitivni na koronavirus. Ipak, iako nisu mogli primiti novorođenog Ollija u naručje, svoju su želju donekle ispunili družeći se preko prozora.

Tako je nastala ova fotografija o kojoj Hannah kaže: “Ovo može izgledati kao tužna fotografija ali je to zapravo bio sretan i pozitivan trenutak za nas. Teže bi bilo uopće ih ne vidjeti, a ovako smo mogli otvoriti drugi prozor da malo popričamo. Bilo je lijepo.” Priznaje da bi joj dodatni par ruku dobro došao, ali ističe da je najvažnije da su svi dobro.