Rodom iz Sračinca kraj Varaždina, Tihana poslije završene srednje škole seli u Zagreb i upisuje studij Povijesti i Povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Supruga Filipa upoznala je s 15 godina i od tada su zajedno. Često se kaže da srednjoškolske ljubavi ne opstaju, ali oni su iznimka koja potvrđuje pravilo.

“Oduvijek smo znali da ćemo se vjenčati, ali smo se na to odlučili malo ranije od drugih. Tu je odluku popratio naš zajednički hod prema otkrivanju vjere i zajednice. U to smo vrijeme zajedno odlazili na misu, ali prekretnica je bila zajedničko ljetovanje na Viru. Sudjelovali smo na duhovnoj obnovi koju je vodio don Damir Stojić. Bili smo dotaknuti sakramentalnim pogledom na brak i tri mjeseca nakon smo se vjenčali. Nismo puno planirali. Ja sam tada imala 20, a suprug 21 godinu. Treću godinu studija upisala sam s novim prezimenom”, rekla je.

Nije uvijek bilo idealno, ali ustrajali smo!

Iako su oboje bili studenti u ranim dvadesetima, roditelji su ih, iako iznenađeni njihovom odlukom, podržali. “Kad smo se vjenčali, nismo odmah živjeli zajedno. Filip je studirao u Varaždinu, a ja u Zagrebu. Postepeno smo izgrađivali zajednički život. Sve naše obaveze podredili smo jedno drugome i braku. Nije uvijek bilo idealno, ali ustrajali smo”, dodala je Tihana.

Foto: Privatni album

Studentske je obaveze redovito ispunjavala, a prvo je dijete stiglo nakon dvije godine braka.

“Tijekom prve trudnoće, Filip je pronašao posao u Zagrebu u jednoj informatičkoj tvrtki. Živjeli smo u stanu njegovih roditelja tako da smo u tom smislu bili zbrinuti. I moji i njegovi roditelji od samog su nam početka bili podrška i bez njihove pomoći ne bismo uspjeli. Tada sam završavala zimski semestar četvrte godine. Djevojčica Agata nam je stigla u veljači, taman nakon što sam položila sve ispite”, rekla je Tihana te nadodala kako je na fakultetu naišla na podršku i razumijevanje profesora.

Rasli smo zajedno i izvlačili najbolje jedno iz drugoga. Puno je lakše u dvoje!

Ubrzo nakon poroda, ponovo je ostala trudna. Nakon godinu dana pauze tijekom koje je pisala i diplomski rad, na fakultet se vratila u šestom mjesecu trudnoće. Druga je trudnoća bila kompliciranija od prve. Ipak, uz dobru organizaciju sve je obveze izvršila, a ispite je spremala u društvu tada jednogodišnje Agate i tek rođenog Augusta.

“Imala sam mjesečni kalendar u koji sam zapisivala svakodnevne obaveze. Svaki je dan bio ispunjen nekom obavezom. Dva dana prije termina poroda položila sam jedan od ispita na predroku. Sve obaveze su bile izvršene, a izostanci sačuvani za kraj semestra. Sve se posložilo. Nedugo nakon poroda uslijedili su ispitni rokovi koje sam uspješno položila uz pomoć moje djece. Ne sjećam se kako, ali uspjela sam”, ponosno je rekla Tihana.

Foto: Privatni album

“Rasli smo zajedno i izvlačili najbolje jedno iz drugoga. Puno je lakše u dvoje. Zajedno smo prolazili kroz sve – ispite na fakultetu, prva zaposlenja, dvije trudnoće. Kao obitelj, u potpunosti smo se prilagodili mojim obvezama na fakultetu. No, kada sam diplomirala, preselili smo se u Varaždin. Doma smo imali više prostora, a i bake i djedovi su nam tamo bili bliže. Oni su nam uistinu velika podrška od početka, a unuci su njihova velika ljubav”, rekla je.

Brak te potiče da budeš bolji i da se više trudiš!

Iako se mladi danas sve kasnije odlučuju na brak, Tihana i njezin suprug svjedoče brojne blagodati ranog ulaska u brak i roditeljstva.

“Mogu posvjedočiti da je odluka na brak najbolji mogući odabir za čovjeka, a zajednički nam je život iz godine u godinu sve bolji. Brak te potiče da budeš bolji i da se više trudiš. To je kao kada od djece u školi očekujemo više time što im dajemo teže zadatke”, istaknula je.

Foto: Privatni album

“Majčinstvo me potiče da se više trudim. Kada postaneš majka, više nisi usmjeren na sebe na onaj sebični način. Sada paziš na sebe zbog nekog drugog”, rekla je Tihana, ističući da je ulaganje u brak ključ kvalitetnog odnosa, a kvaliteta braka utječe i na djecu.

“Jednom tjedno suprug i ja sami provedemo neko vrijeme zajedno. Moramo jedno drugome biti na prvom mjestu. Tako bolje funkcioniramo međusobno, a onda smo bolji i za našu djecu”, rekla je Tihana te nadodala kako joj je suprug ujedno i najbolji prijatelj.

Kada dijete postane nervozno, mi otiđe naprijed – bliže oltaru!

Kršćanski identitet zahvaća svaki aspekt njihova života. Kao obitelj, trude se živjeti sakramentalno i iskustvo vjere prenijeti na djecu.

“Nedjeljna misa često je veliki izazov s dvoje male djece. Smatram da se djecu od najranije dobi treba voditi na misu jer su i ona dio zajednice. Ponekad to zna biti uistinu zahtjevno. Kada dijete postane nemirno, roditelji često s djetetom izađu u dvorište da se dijete smiri. No, naše je pravilo drugačije. Kada dijete postane nervozno, mi otiđe naprijed – bliže oltaru. Dijete želi sudjelovati i biti dio onoga što se događa. Nama to uistinu funkcionira, a došlo je i to toga da nam djeca izlazak iz crkve tijekom mise doživljavaju kao kaznu jer znaju da se unutra događa nešto važno”, rekla je Tihana.

Foto: Privatni album

Kao dobitnica stipendije za izvrsnost, Tihana je trenutno na poslijediplomskom studiju Predmoderne povijesti. Istovremeno završava i program Pedagoško-psihološko-didaktičko-metodičko obrazovanje nastavnika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Urednica je portala povcast.hr kojim želi popularizirati humanistiku i učiniti je dostupnom svima. Njena velika želja za podučavanjem, širenjem znanja i kreativnim izražavanjem očituje se u tekstovima koje objavljuje na portalu.

Važno je steći sposobnost kritičkog prosuđivanja i kreativnog izražavanja!

“Iako sam prvo započela s popularnijim pristupom, kasnije sam se ipak fokusirala na stručnjake iz šireg humanističkog i društvenog područja te dakako, na sve entuzijaste. Pristup je znanstveno-popularni, a trenutno na portalu objavljuje devetero autora. Svatko ima vlastiti pristup, stil pisanja i teme o kojima piše. Cilj je široj publici približiti recentna istraživanja iz novoobjavljenih knjiga, disertacija, članaka i to sve u jednostavnijoj formi namijenjenoj svakodnevnom korištenju preko društvenih mreža”, rekla je Tihana te nadodala kako je jedan od ciljeva, uz širenje novih i kvalitetnih informacija, i potaknuti zainteresirane na čitanje kvalitetne literature.

U humanistici, kako kaže, stvari nikada nisu crno-bijele. “Danas svjedočimo povijesnoj revoluciji na razini izuma pisma ili tiska u 15. stoljeću. Zbog omasovljenja informacija, humanistika nam je potrebnija nego ikada prije. Potrebno je znati kako te brojne informacije kritički procesuirati i filtrirati. Važno je steći sposobnost kritičkog prosuđivanja i kreativnog izražavanja”, rekla je te nadodala kako se boji budućnosti u kojoj se STEM područja toliko uzdižu, a kvalitetna humanistika zanemaruje.

Pouzdajmo se u Boga!

Kao vjernica navodi da istraživanju pristupa jednako kao i svaki drugi čovjek obilježen bilo kojim identitetom. “Svatko od nas obilježen je višestrukim identitetima koje ne može proniknuti ma koliko god se trudio. Objektivna historiografija, u onom smislu u kojem se često spominje u popularnom diskursu, ne postoji. Ozbiljni povjesničari toga su svjesni i stalno propituju svoje stavove i interpretacije”, rekla je naša sugovornica.

Tihana poručuje svim djevojkama i ženama kako nikada ne smiju sumnjati već se u svemu predati Bogu. “Svaka od nas ima svoj poziv. Ne smijemo si nikada dozvoliti da pomislimo ili mislimo da nešto ne možemo ili da nečega nismo vrijedne. Pouzdajmo se u Boga – to ponavljam i sebi iako sam kroz mladost mnogo puta iskusila Božju providnost uz pomoć koje su isprva možda neizvjesne situacije na kraju sjele na svoje mjesto”, zaključila je Tihana Kušter.