"No Bog je imao druge planove. Nakon tjedan dana krvarenje je stalo i ponovili su test koji je pokazao da plodna voda više ne istječe. Nakon još nekoliko dana puštena sam kući. Tu se dogodilo prvo ČUDO u našim životima."
Na Facebook stranici neprofitne organizacije “Pravo na život” objavljeno je čudesno svjedočanstvo o trudnoći koje donosimo u cijelosti.
Evo i ja bih htjela posvjedočiti kako se ne treba bojati ničega i uvijek se u Boga uzdati. U 18-om tjednu trudnoće sam prokrvarila i završila u bolnici. Liječnici su rekli da uz krvarenje istječe i plodna voda (dokazano testom) i da će nažalost to biti spontani pobačaj. Ostala sam u bolnici i trebala čekati da se dogodi… Prvo nisam bila svjesna da se to uopće meni događa, a onda je polako dolazio strah i sve ostalo. Ali nekako u sebi sam ipak mislila da se to ipak ne može dogoditi. Tražila sam molitvu od bližnjih i sama sam uzela krunicu u ruke i molila, isprekidano, uz plač, nervozu, strah ali molila…
Uzrok krvarenja su bile infekcije i postojala je opasnost i za moj život. Sjećam se da je liječnica rekla da u tom slučaju spašavaju majku. Opet nisam mogla vjerovati da će se to dogoditi… Uz sve to nisam paničarila, nastojala sam biti što mirnija. Kada su mi izmjerili CRP, bio je 0… Nema upale i nema opasnosti za bebu ni mene. I dalje sam krvarila, ali plodne vode je bilo dovoljno u trbuhu. Tako je bilo nekoliko dana. Liječnica mi je rekla da ipak ima pojedinih slučajeva kada plodna voda prestane istjecati. No naš cilj je bio što duže zadržati bebu u stomaku kako bi imali što veće šanse da preživi i postojala je mogućnost da ostanem ostatak trudnoće u bolnici.
No Bog je imao druge planove. Nakon tjedan dana krvarenje je stalo i ponovili su test koji je pokazao da plodna voda više ne istječe. Nakon još nekoliko dana puštena sam kući. Tu se dogodilo prvo ČUDO u našim životima. Moj sin se rodio u 39+4 tjednu. Nažalost ne potpuno zdrav, morali smo proći još jednu veliku borbu za život jer je rođen s rijetkom genetskom bolešću i morao je s 10 mjeseci na transplantaciju koštane srži. Tijekom liječenja su se dogodila još mnoga čuda o kojima ću možda drugom prilikom svjedočiti. On je sada zdravi dvogodišnjak, a mi smo zahvalni Bogu jer je milostiv i velika su djela Njegova – neka se i dalje proslavlja u našim životima. Želim poručiti svima da se ne boje trudnoće niti bolesti, pa ni toga da izgubite bebu. Molite se za čuda, Bog je velik i uslišava naše molitve, a ako ono što molite nije Njegova volja onda će vam dati mir da prihvatite križ. Ali nemojte nikada oduzeti priliku za život.