Veronika Filipec kazala je da ju je zaintrigirao ručni rad kada je vidjela bake koje pletu pašku čipku to ju je oborilo s nogu. “Kada sam ju vidjela nisam se mogla odvojiti od toga dok nisam krenula savladavati tu tehniku. Najviše sam sada orijentirana na bijeli vez, to je ono što platnu daje rupičasti, čipkasti izgled. Sve se može naučiti. Trud i rad, pogrešaka i pokušaja i sve se može”, rekla je.

Govoreći o polaznicama koje dolaze na radionicu kazala je da je velik broj žena isto bilo na Pagu i željele su same to probati naučiti. Dodala je da se nađe i pokoji muškarac kojeg zanima ručni rad. “Kod ručnog rada je bitno da se zabavljate. Meni je ručni rad meditacija”, rekla je.

Ljubav prema ručnom radu pokrenuo je i njezin vlastiti obrt “Verka”. Govoreći o “Verki” kazala je da su ga osnovale ona i njezina kćer. “Krenulo je s prostirkom ‘Monstera‘ i sada već imamo igračke, jastučiće. Imamo svoj web dućan koji možete potražiti na www.verka.eu i te tako pogledati i izabrati našu ponudu. Kći radi operativni dio, a ja šivam”, istaknula je.

Govoreći o KUD – u Čuntićanka rekla je: “KUD Čuntićanka nastupamo na raznim smotrama i susretima folkora, radimo na promociji naše župe i narodne nošnje. Izradili smo bojanku u kojoj opisujemo našu narodnu nošnju, a ima za djecu smo ostavili stranice koje treba pobojati. U KUD – u Ćuntićanka nisu samo žene”, te dodala: “Hrvatski Čuntić središte je župe sa samostanom i crkvom sv. Antuna Padovanskog, a sela ove župe smjestila su se na obroncima Zrinske gore uz rijeku Petrinjčicu na Banovini te administrativno pripadaju Petrinji”.

Rekonstrucija ženske nošnje Hrvatskog Čuntića, izradila Veronika Filipec, Obnavljamo baštinu 2014. g. / Foto: Dražen Bota

Umijeće izrade veza pukan’ce upisano je u Registar kulturnih dobara RH, a cilj je očuvati umijeće od zaborava te ga podukom i prenošenjem s generacije na generaciju zaštititi od zaborava i nestajanja. “Pukan’ca je lokalni naziv za bijeli vez na hlačama muške narodne nošnje župe Čuntić: Prnjavor Čuntićki, Dragotinci, Kraljevčani i Hrvatski Čuntić. Izraz pukan’ca sinonim je za čipku izrađenu na nogavicama muške narodne nošnje, rađenom tehnikom raspleta. Umijeće izrade jako je zahtjevno, pogotovo u današnje vrijeme kada platno koje se upotrebljava za izradu pukan’ce nema istu osnovu i potku. Nekada, kada se platno proizvodilo kod kuće na tkalačkom stanu. Za izradu pukan’ce potrebno je iz platna ispukati (izvući) dio niti. Niti se izvlače okomito i vodoravno, a broj niti koje se izvlače ovise o tkanju platna. Niti se izvlače po cijeloj širini nogavice oko 75 cm, te okomito 6 – 7 centimetara, ovisno o motivu koji će se izrađivati. Na ženskoj narodnoj nošnji nema pukan’ce”, istaknula je.

Foto: Veronika Filipec

Veronika Filipec sama je napravila narodnu nošnju po uzoru na stare, u ratu uništene. Sve je radila samostalno, od tkanja, šivanja, vezenja, rozanja… Godine rada i truda isplatile su se jer je Filipec na reviji novoizrađenih narodnih nošnji 2014. godine u Trnjanima u organizaciji Posudionice i radionice narodnih nošnji osvojila drugo mjesto. Istaknula je da joj je upravo ta nagrada pružila najveće zadovoljstvo jer joj je pokazala da ono što radi, radi dobro.

“Znam da se svakoj tehnici moram posvetiti, svakodnevno nekoliko sati kako bih savladala kako treba. Hrvatski sabor kulture izdaje priručnike o izradi narodnih nošnji, a sad je meni cilj da i mi napišemo knjižicu kako se izrađuje  narodna nošnja Župe Čuntić”, zaključila je.