Sanja Pilić je spisateljica i pjesnikinja, a najveću popularnost stekla je pisanjem romana za djecu. No u emisiji “Novi valovi dobrote” gostovala je kao aktivna umirovljenica.

Govoreći o svojim aktivnim umirovljenički danima Sanja Pilić je naglasila da jako voli pješačiti. “Pješačim srijedom po Maksimiru, ali sam i jedna od onih koja voli otići ujutro na Sljeme pa se popodne vratiti doma jer uvijek mislim da ne propustim nešto dobro. Imam sreću što sam relativno dobro čitana i što se knjige posebno za djecu iznova traže. Smatram da se društvo premalo brine o knjižnicama. Imam veliki opus knjiga što mi znači za donošenje dodatnog prihoda sada u mirovini. Što dulje živim sve manje mislim koliko trebam pisati. Ne želim ovo malo godina provesti pred računala. Pišem po narudžbi. Radije ja šećem, putujem i družim se s prijateljima. Savjetovala bih svima da putuju dok mogu. Lako ćete sjediti za računalom jednom kad ne mognete izići iz stana. Moje prirodno stanje je hodati okolo”, istaknula je.  .

A na pitanje kako doživljava starost odgovorila je: “Starost zahtjeva jedan red. Jako postaneš nervozan oko nereda. Ustvari vam treba mir, ali i sloboda. Sloboda je jako važno. Ne volim starost jer ona ne omogućava te bazične slobode. Samim tim što ljudi ne mogu obavljati stvari na nivou na kojem su navikli i još k tome ako su sve ružniji i tužniji, sve postaje drugačije”.

Istaknula da je tajna njezina dobrog izgleda u tome što joj je sve svejedno. “Ne obraćam pažnju na neke katastrofične stvari. Jedem kako jedem. Jedino što imam je mlad duh, ali i buntovnički. Pomlađuju me moji prijatelji i imam i djecu i unuke koji me pomlađuju. Nedostajali su mi i susreti po školama koji razbijaju monotoniju. Razveselim se djeci jako. Kada trebam pisati moram razmišljati o djeci. Vremena se jako brzo mijenjaju i da bi ostao s njima u tijeku trebaš sebe prilagođavati da ih bolje razumiješ”, naglasila je.

Prije dva dana Sanja Pilić nominirana je za nagradu “Hans Christian Andersen” koja se dodjeljuje svako dvije godine u Danskoj. Radi se o jednoj najprestižnijoj nagradi za djecu. “Nisam to htjela iznositi u javnost, ali me jako veseli. To je samo nominacija i nevjerojatno puno zemalja se natječe sa svojim kandidatima. Znam da su do sada bili nominirani i Miro Gavran i Sunčana Škrinjarić. Hrvatska nikad nije dobila tu nagradu, ali je već lijepo što sudjeluje. Meni je velika stvar da sam nominirana”, rekla je.

Naša gošća prvo je počela pisati za odrasle, ali onda je većinu svoga rada posvetila djeci. “Počela sam pisati za odrasle jer prve dvije knjige su bile za njih, ali bilo je tu i nekih knjiga koje su govorile o prošlosti i o djetinjstvu i onda sam shvatila da dosta tih stvari treba vući iz autobiografije, osobito traumatskih verzija autobiografije. Nije mi se to sviđalo i ostala sam i dalje pisati za odrasle, ali više u kratkim formama, tipa pjesme ili neke kratke priče i puno duhovitije i ironičnije. Ja se ne bih htjela puno otvarati pred ljudima. Pišem često u prvom licu pa ljudi misle da je autobiografsko, ali nije osobno vezano za mene. Ne volim koristiti osobne trenutke u književnosti”, istaknula je.

Govoreći o mlađoj populaciji koja čita njezine knjige kazala je da su to većinom vedrinom obasjana djeca. “Mislim da sam pogodila taj jedan dio djece koji vole takve stvari i koji žele imati male probleme i da se ništa ružno ne događa u knjigama. Ima djece koja se žele odmoriti uz knjigu. Današnja djeca vole kratke forme ili rascjepkane forme. Više opisujem onu djecu koji su još uvijek djeca ili imaju probleme koji nisu tako tragični”, rekla je Pilić.

Objasnila je da je puno stvari naučila i zahvaljujući društvenim mrežama.

“Putujte i dajte se malo pobunite koji  puta. Umirovljenici se nikada ne bune na restrikcije, malo se pobunite za svoja prava”, zaključila je.