Sanja Horvatić se u Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje obrazovanja od samih početaka bavi prilagodbom ispitne tehnologije za učenike s teškoćama u razvoju. To je itekako hvalevrijedno jer se od početaka mislilo na ovu skupinu maturanata tim više što smo često svjedoci u mnogim područjima kako se osoba s invaliditetom sjete tek pri kraju nekog procesa.

Odlučili smo djelovati inkluzivno od samih početaka.

“Počelo je davne 2006.godine kada je Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja započeo svoj rad. Otada sam zaposlena u Nacionalnom centru. Imali smo vrlo malo vremena za pripremu prvih nacionalnih ispita u Republici Hrvatskoj kojima su pristupali učenici prvih razreda svih gimnazijskih programa. Ti ispiti su trebali biti provedeni do kraja te nastavne godine, dakle u roku tri mjeseca. Ono što smatram vrlo vrijednim jest da smo odlučili da ćemo nastupati inkluzivno i da ćemo poštovati Konvenciju o pravima djeteta i Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom, da ćemo poštovati sve pozitivne propise koje RH ima, a koji su jako dobro regulirani. Odlučili smo da ćemo pristupiti na način kojim se osiguravaju jednaka prava svim učenicima u RH. Te prve godine mogli smo to napraviti tek za slijepe i slabovidne učenike”, rekla je Sanja Horvatić.

Sanja Horvatić i Željka Šemper

Nadalje, gospođa Horvatić spomenula je da “smo prvi omogućili da u nastavi budu prisutni za vrijeme ispita učeniku koji zbog oštećenja vida nije mogao pokazati svoje znanje kao drugi učenici. To je vrlo uspješno provedeno. Ti prvi nacionalni ispiti bili su jako dobro prihvaćeni od cijele obrazovne zajednice, medijski dobro popraćeni. Naravno, bili su izazov za sve sudionike, ali su svi bili odlučni i dobro motivirani da napravimo taj napredak u RH da se vanjsko vrednovanje uvede i u naš sustav kako bismo bili i konkurentni i transparentni prema drugim državama.”

Sanja Horvatić je u kreiranju i osmišljavanju prilagodbe ispitne tehnologije odigrala veliku menadžersku ulogu okupljanjem stručnjaka edukacijsko-rehabilitacijskog profila različitih specijalnosti i kreirala nešto sasvim novo na našim prostorima.

“Od samih početaka bih istaknula je osiguranje jednakih mogućnosti za sve te učenike. “Drugo po redu, ali ne manje važno jest povezivanje naše cijele stručne zajednice. Jedna osoba nikad ne može sve učiniti sama, ali ako se povežete sa stručnjacima iz prakse i sa akademskom zajednicom te agencijama ili djelatnicima ministarstava i uredom pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, dakle kada to sve povežete i umrežite se sa svim tim stručnjacima koji vam pomažu svojim znanjima i preporukama, onda možete biti uspješni. Ta suradnja s institucijama traje i dalje”, naglasila je Horvatić.

“Naši pomagači u nastavi su prekrasni. Odgovorno pristupaju bilo kojem poslu kojim se bavi, a posebno ovim poslom kojim se bave i pomažu učenicima. Takvim ljudima želim biti okružena. Ljudi ponekad misle da ako je pomagač da mu pomaže oko ispita, ali to je mit koji moramo razbijati. Prije svega, pomagač na maturi ne može biti osoba koja bi inače bila pomoćnik u nastavi učeniku s teškoćama. Na taj način osiguravamo objektivnost. Pomagač je osoba koja piše po diktatu učenika, ako se recimo, radi o pisanju eseja. Mit da je tim učenicima nešto olakšano – nije. Mi ih samo nastojimo dovesti u jednako vrijedan položaj koliko je to moguće.”

Sanja Horvatić poručila je budućim maturantima s teškoćama u razvoju da “u ovim izazovnim vremenima i događajima pandemije i potresa, što smirenije i s manje stresa pripremaju za svoju maturu. To im je prilika da pokažu svoje znanje, međutim to nije jedina prilika. To je jedan u nizu ispita u životu. To je ispit koji se može ponoviti i na koji uvijek imaju pravo izaći i treba živjeti sve ostale elemente njihovog života i njihove mladosti, ali se i ozbiljno pripremati za ove ispite”.

Novi valovi dobrote