Nakon što je tek osnovana Poliklinika Suvag radila je s osobama koje su imale slušnih poteškoća, a danas radi sa svim osobama koje imaju komunikacijskih teškoća i poremećaje glasa. Logopedinja Nikolina Gelo radi u kliničkom odjelu spomenute poliklinike u službi za logopedsku dijagnostiku i terapiju te provodi rehabilitacijske postupke kod djece predškolske i školske dobi. Najčešće se susreće s djecom koja imaju poremećaje u izgovoru pojedinih glasova, zatim s brzopletom djecom, djecom koja su disgramatična i agramatična te djecom koja imaju poteškoća u pisanju, čitanju i računanju.

Logopedinja Gelo ukratko je govorila o svojoj dijagnozi cerebralne paralize uzrokovane prijevremenim porodom. Rodila se u 28. tjednu trudnoće krajem 1991. godine u Livnu u Bosni i Hercegovine odakle su porijeklom i njeni roditelji. “Majci su rekli da ću rodim li se živa imati teška višestruka ograničenja, no Bogu hvala to tako nije bilo. Osim što sam živa, moja cerebralna paraliza očituje se u vrlo blagom obliku te zahvaća samo noge što znači da se otežano krećem te imam određene teškoće u koordinaciji”, istaknula je Gelo.

Katarina Varenica i Nikolina Gelo

U adolescentskoj dobi postala je svjesnija dijagnoze i osjećala je ljutnu zbog svoga stanja. “Bila sam ljuta na Boga i osjećala sam se neispunjeno, a nisam znala da taj moj osjećaj neispunjenosti proizlazi iz nedostatka odnosa s Bogom. Kako sam često bježala od Boga, nisam niti sebe poznavala zapravo”, kazala je Gelo i dodala kako je bila puna bunta i protivljenja prema Bogu.

Foto: Nikolina Gelo / Privatni album

Danas najpoželjniji studij među mladima – logopedija, nije bio prvi izbor Nikoline Gelo, koja je radije željela studirati latinski i filozofiju jer je jezicima bila mnogo više naklonjena. “Nekako sam kroz razgovor s roditeljima shvatila da bi za mene puno bolji izbor bila logopedija, što se kasnije pokazalo točnim”, istaknula je i potom podijelila svoje iskustvo pronalaženja posla nakon što je diplomirala 2016. godine. U pronalaženju posla pomogao joj je njezin svetac zaštitnik – sv. Josip.

“Bio je prosinac 2016. godine, a posla nikako nije bilo. Bila sam odbijena”, naglasila je Gelo i nastavila o tome kako je odlučila moliti tridesetodnevnu pobožnost sv. Josipu, što joj tada nije nimalo bilo jednostavno. “Zadnji dan pobožnosti bio je prvi utorak u siječnju 2017. godine, a ja sam već sljedeći dan išla potražiti posao na stranicama HZZ-a te sam se prijavila upravo na natječaj za posao u Poliklinici Suvag gdje danas radim”, svjedoči Gelo.

Foto: Nikolina Gelo / Privatni album

Na pitanje je li ikada bila odbijena od strane poslodavaca zbog svog zdravstvenog stanja, Gelo ističe da ne zna, ali joj nitko to nikada na razgovoru za posao nije otvoreno rekao. “Kada sad malo vrtim film u nazad, razumijem da je njih isto bilo strah oko toga kako bi postupili sa mnom”, kazala je. Invaliditet joj u sadašnjem poslu nije ograničenje te posao sasvim normalno može obavljati, a sada već radi i kao mentor studentima. “Nisam imala niti jedno negativno iskustvo, na čemu sam i više nego zahvalna”, poručila je Gelo.

Foto: Nikolina Gelo / Privatni album

“Križ nije kraj, na što mi katolici često zaboravimo jer smo usmjereni samo na križ te zaboravljamo da nakon križa dolazi uskrsnuće”, kazala je Gelo na pitanje o tome kako se nosi sa svojim životnim križem i je li ga uspjela prihvatiti. Njezino obraćenje nastupilo je prije 10 godina, kada je završila s prvom godinom studija. Na blagdan Velike Gospe u svom je srcu čula kako je Bog poziva da ostavi tadašnji život, jer on ima nešto puno bolje za nju. U to vrijeme krenula je i na kateheze 10 Božjih zapovijedi na zagrebačkoj Trešnjevci te je primijetila kako se njezin život promijenio. “Dublje sam upoznala Gospodina, shvatila sam što znače zapovijedi te sam prihvatila i zavoljela sebe. Spoznaja da me Gospodin ljubi nosi me i tijekom teških dana”, zaključila je logopedinja Nikolina Gelo.

Novi valovi dobrote