Mirjana Dobranović velik dio svog života aktivno je sudjelovala – i još sudjeluje – u podizanju kvalitete života osoba s invaliditetom. Primjerice, zaslužna je za otvaranje prve ginekološke ambulante za žene s invaliditetom u Klinici za ženske bolesti, u Petrovoj ulici, Zagreb, a uložila je osobne napore da se u Hrvatskoj otvori prvi vrtić za djecu s teškoćama u razvoju “Ozana”. Inicirala je i vodila projekt “Preuređenje 19 soba u Studentskom domu Cvjetno naselje za potrebe smještaja studenata s invaliditetom”, tijekom Domovinskog rata pomagala je prognanicima i žrtvama rata, a brojnim inicijativama olakšala je i pomagala i djeci i odraslima s invaliditetom.

Gospođa Dobranović je inicijatorica i, s drugim stručnjacima, suautorica projekta Registar osoba s invaliditetom u RH te je pomagala u njihovu zapošljavanju, ali je sudjelovala i u osnivanju Kuće ljudskih prava. Ukratko, kao osoba s invaliditetom, sama neumorno gotovo cijeli svoj radni i životni vijek pomaže drugima.

Ozljeda kralježnice u 28. godini usmjerila joj je život

U uvodu emisije istaknula je da je u 28. godini života, u lančanom sudaru pretrpjela prijelom kralježnice. Kako je rekla, taj ju je događaj još izrazitije usmjerio prema onima koji su u istoj situaciji, iako je i prije toga radila u više organizacija koje pomažu ljudima, primjerice Crvenom križu, Medicinskom centru u Puli…

Kada se 1983. godine prijavila za savjetnika u zagrebačkom Gradskom uredu za zdravstvo i socijalnu skrb, komisija je potvrdila njene izvrsne stručne kvalifikacije magistre socijalne psihijatrije, ali ju je jedan član pitao hoće li biti u stanju obavljati taj posao? Pojasnivši da za ulogu savjetnice ne treba moći plesati, nego vlastitom glavom razmišljati i rukama pisati, brzo je primljena. Već 1984. pripremila je za Gradsku skupštinu prvu informaciju o stanju osoba s invaliditetom, nešto o čemu dotad nitko nije vodio računa.

Suautorica Registra osoba s invaliditetom

S obzirom da je u tijeku Popis stanovništva, u javnosti je bilo pitanja za što Državni zavod za statistiku tim povodom nije pripremio poseban upitnik za osobe s invaliditetom? Iz Zavoda su objasnili da je ta materija odavno klasificirana i obrađena u Registru osoba s invaliditetom. Upravo je Mirjana Dobranović, s primarijom dr. Natalijom Ruljnević, a potom i dr. Marijom Strnad i dr. Santini, pune dvije i pol godine radila na stvaranju Registra. Mnogi su im pomagali savjetom i potporom, a onda je donošenje Registra 2000. godine jednoglasno prihvaćeno i na saborskoj sjednici. Registar je i danas od uporabi, a od te 2000. godine samo se dopunjava.

Katarina Varenica i Mirjana Dobranović

Govoreći o najvećim problemima osoba s invaliditetom, Dobranović je naglasila da njihovo zapošljavanje  više nije problem – ako je osoba kompetentna. “Uvijek kažem mladima da ulažu u svoje znanje i budu marljivi, jer sada postoji i pozitivna diskriminacija. Ali mi moramo dati najviše i najbolje što možemo od sebe. Mnogi poslodavci su, nakon kraćeg nagovaranja, ipak uzeli osobe s invaliditetom, za koje se pokazalo da su često marljiviji, pouzdaniji, odgovorniji i lojalniji od drugih kolega”, dodaje Dobranović.

Od konkretnih problema s kojima se susreću osobe s invaliditetom, spomenuto je da je u odgovarajućem Pravilniku propisano da cestovni rubnici moraju biti visoki između 0 do 3 cm. “Ali i 2 cm je puno za starije osobe, posebno s invaliditetom. Zašto ne bi svi, kao što čine neki, nivelirali cestu i nogostup? To je odličan potez i svakako ušteda na materijalu, a kasnije i na popravcima biciklističkih guma!”, podsjetila je Dobranović.

Inicijatorica preuređivanja studentskih soba za osobe s invaliditetom

Spominjući pak projekt “Preuređenje 19 soba u Studentskom domu Cvjetno naselje za potrebe smještaja studenata s invaliditetom”, podsjetila je da je u gradskoj udruzi svojevremeno osnovana Sekcija studenata osoba s invaliditetom. “Kao jedan od najvećih problema pokazao se njihov smještaj.  Kad smo o tome pitali studentske domove, ministarstvo i druge, shvatili smo da nitko o tome ne vodi računa. I opet su nam dobri ljudi pomogli. Projekt 19 soba stalno smo gurali – i progurali! To je bila grudica koja se tada zakotrljala, a danas svaki studentski dom u Hrvatskoj ima sobe prilagođene za osobe s invaliditetom. Naime, samo u Zagrebu je 450 takvih osoba, a u cijeloj Hrvatskoj i više od 2000.”

Prije pet godina pokrenute su i nove mogućnosti zapošljavanja osoba s invaliditetom. Primjerice, u suradnji s Agronomskim i Prometnim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, na sveučilišnom Kampusu na Borongaju otvorena je redovita Inkluzivna škola za pčelare-osobe s invaliditetom. Škola je otvorena svima, ali prilagođena osobama u kolicima.

Članica novoga Odbora za osobe s invaliditetom Vijeća za laike HBK

Također, Vijeće za laike HBK nedavno je odlučilo osnovati Odbor za osobe s invaliditetom, čime se više njih uključuje u pastoral Crkve. Prema riječima gošće HKR-a, o plodovima rada Odbora moći će se razgovarati za dvije godine. “Naime, za prvo dizalo u osnovnoj školi u Velikoj Gorici borili smo se dvije godine, za studentske sobe dvije godine, za izradu Registra još dvije godine…”, podsjeća Dobranović.

Kao poruku slušateljima HKR-a, posebno osobama s invaliditetom, izdvojila je da se nitko ne smije predati životu nakon što se dogodi nesreća. Potaknula je sve da se dobro raspitaju o pravnim mogućnostima, beneficiranom radnom stažu te pozvala sve zainteresirane da neke informacije potraže i na stranicama Udruge.

“Polako se – u dobrom smjeru – pokreće i državni aparat. Primjerice, pozivaju me u škole gdje vodim različite radionice o kulturi ponašanja prema osobama s invaliditetom”, zaključila je Mirjana Dobranović.

Novi valovi dobrote