HKR-ova urednica Snježana Kirinić Grubić, vjeroučenici Lorena Štancl i Matej Matić te vjeroučiteljica Marija Patrlj / Foto: Ante Peran

“Rekla bih da je volontiranje poticaj Duha Svetoga. Predajem vjeronauk, a vjeronauk bez dobrih djela nije vjeronauk. Kao vjeroučiteljica radim 21 godinu. U sklopu nastave nastojim pronaći način kako činiti dobro. Pomislila sam kako bi bilo odlično volontirati u Pučkoj kuhinji kod ‘Misionarki ljubavi’ u Jukićevoj ulici u Zagrebu. Smatram kako je za volontiranje važno odvojiti slobodno vrijeme. Volontiranje nije napraviti nešto dobro za vrijeme mojeg radnog vremena, nego kad sam doma slobodna i mogu se izležavati i ne raditi ništa, otići i odraditi neki posao i vratiti se punog srca.  I inače mi ideja nikad ne nedostaje. Rado ih prihvaćaju djeca jednako kao i odrasli. S idejom volontiranja u Pučkoj kuhinji otišla sam u razred, predložila je djeci i roditeljima, ideja je prihvaćena i volontiranje je krenulo.

Dosad smo puno toga napravili. Organizirala sam razna volontiranja s prijašnjim generacijama. Naime, kad god u razredu prikažem film sa svetom Majkom Terezijom, sva se djeca oduševe te se odluče na volontiranje”, istaknula je vjeroučiteljica Marija Patrlj.

Naglasila je kako surađuju s Nacionalnim misijskim uredom.

“Prikupljali smo donacije za Kongo u školi te smo u toj akciji okupili tri župe u Velikoj Gorici. Nikad nismo imali zabranu pomaganja. Jednom smo prilikom iznenadili jednu baku, susjedu jednog učenika. Prikupljali smo za nju pomoć i okitili bor u njezinom dvorištu. Kad nas je ugledala ta starica kako kitimo bor, oduševila se. Školovali smo i kumče u Africi. Djeca se uvijek oduševe za moje ideje kad osjetim da je vrijeme da se pokrenemo”, istaknula je.

Vjeroučiteljica Patrlj prisjetila se kako je sve krenulo.

“Prije desetak godina išla sam u Pučku kuhinju u Jukićevu s ondašnjim mojim osmašima. Nedavno se u meni opet probudila velika želja za volontiranjem. Pitali smo ravnatelja i roditelje te je jedna skupina djece nakon škole išla u tu Pučku kuhinju, a potom su se uključile i druge učiteljice sa svojim učenicima.”

Matej Matić, nekadašnji vjeroučenik, prisjetio se svog iskustva volontiranja.

“Bio sam sretan što mogu volontirati i pomoći ljudima koji nemaju novaca za hranu. Nisam očekivao toliko puno ljudi. Ondje su nas dočekale časne i drugi volonteri iz drugih škola te su nas uputili što trebamo raditi. Neki su radili u kuhinji, a neki su išli u skladište slagati namirnice. Njima je taj jedan obrok sve. Bilo mi je drago što mogu pomoći”, poručio je Matić.

Vjeroučenica Lorena Štancl rekla je kako su njezini roditelji bili iznenađeni što se odlučila na tako nešto.

“Uvijek sam htjela volontirati pa su me roditelji podržali. Puno mi je značilo da sam nekom malo pomogla. Srce mi se ispunilo”, nadodala je Štancl.

“Kad želite činiti dobro, uvijek vam se to vrati. Ulazak u dvoranu Pučke kuhinje učenike je šokirao, ali s vremenom bi im bilo drago što su došli pomoći i redovito su išli volontirati”, zaključila je vjeroučiteljica Marija Patrlj.