Matea dolazi iz sportske obitelji. Ljubav prema sportu u Matei je, kako sama kaže, urođena.

Foto: Matea Parlov Koštro/Facebook

“Tata me upisao na rukomet koja joj je bila prva ljubav. Trenirala sam Lokomotivi i dobro sam se uklopila u ženski rukometni tim. U osmom razredu odlučila sam otrčati utrku na 600 metara za školu i tamo me uočila jedna trenerica atletike koja je pozvala mene i tatu sa strane i rekla da bi željela da dođem na par atletskih treninga jer sam jako talentirana. Na nagovor trenerice i tate došla sam na nekoliko trening i uskoro su uslijedile utrke na kojima sam bila jako dobra, pa sam odlučila prestati s rukometom jer je bilo prenaporno trenirati ta dva sporta koja su jako različita na različitoj podlozi.

Sretna sam što sam se odlučila za atletiku.

Ponekad mi rukomet nedostaje jer je jako zanimljiv i mislim da je lakše biti u sportu gdje je cijela ekipa poput team i međusobno se bodrite. U atletici ste individualac i sve ovisi o vama. Stvarno sam jako ponosna na uspjeh naših rukometašica”, rekla je Matea.

Matea Parlov Koštro na tjednoj bazi pretrči oko 160 kilometara.

Foto: Matea Parlov Koštro/ Facebook

“Kako se utrka približava volumen treninga se smanjuje, a intenzitet treninga se diže što znači da ne mogu više tjedno pretrčavati više od 180 kilometara tjedno nego se to smanjuje na nekih 150 kilometara, ali sa bržim tempom. Inače zimske pripreme provodim u Portugalu, ali sada zbog situacije s koronavirusom moja lokacija je na Jarunu i Maksimiru.

Trčim za hrvatsku reprezentaciju 13 godina, a nemam ni dana radnog staža.

U Portugalu je u ovo vrijeme toplije i ugodnije i možete trčati brže. Kada uspoređujemo napor maratona teško je uspoređivati psihičku i fizičku dimenziju te procijeniti što je teže. Maraton je jako duga disciplina i vi ne znate što vas čeka. Može se dogoditi svašta i u toj utrci treba biti maksimalno staložen, miran, strpljiv i čekati zadnjih par kilometara ako želite ubrzati. Morala sam učiti biti strpljiva”, istaknula je Parlov Koštro.

Na upit o motivaciji kada stane pokraj afričkih trkačica na startu rekla je kako ona nema problem s tim hoće li osvojiti medalju ili ne, ali je dodala što je ono što joj stvara problem.

Hrvatski mentalitet neprestano traži medalju i ako je nemaš čini se kao da nisi uspješan.

“Svjesna sam da su afričke trkačice na samom startu u puno boljoj poziciji od nas europskih trkačica. Ono što me motivira je napredak u smislu što boljih rezultata. Osobno nemam problem s tim. Veći je problem taj hrvatski mentalitet u kojem se konstantno traži nekakva medalja i gdje se svaki uspjeh gleda kroz medalju. Jako teško se može živjeti u Hrvatskoj od trčanja. Sustav sporta i financiranja nije dobro riješen u našoj zemlji. Moram raditi nekakve individualne treninge uz to što trčim dvaput dnevno. Ne mogu se zaposliti na puno radno vrijeme i istovremeno trčati. Tako da, muž obnaša dvije funkcije kako bih ja mogla trčati i to je veliki problem.

Foto: Borna Marinić i Matea Parlov Koštro

“Životna zadaća kao kineziologu mi je poticati ljude na aktivnost, pogotovo sada u 21. stoljeću kada je prevladao sjedilački način života. Tjelovježbom ne doprinosite samo fizičkom stanju već i psihičkom. Svima bih preporučila bilo kakvu fizičku aktivnost, ne mora to biti samo trčanje.

“Uzor su mi prvenstveno moji roditelji, a inače sportski uzor je rođak Mate Parlov jer smo svi u obitelji ponosni na njega. Moj san je bio da mu se priključim njemu u osvajanju medalja.”

Foto: Matea Parlov Koštro/ Facebook

Matein suprug ima razumijevanja za njene sportske obveze i najveća joj je podrška.

“Svatko je okrenut svojim obvezama i rijetko se kada viđamo, ali u našim životnim ciljevima smo jedno drugome podrška tako da nas to stvarno ne sputava što ne možemo uživati kao drugi bračni parovi. Što se tiče daljnjeg obrazovanja voljela bih upisati i doktorski studij, ” zaključila je naša današnja gošća Matea Parlov Koštro.

Foto: Matea Parlov Koštro/ Facebook

Današnje gostovanje Mateje Parlov Koštro možete pogledati OVDJE.

Novi valovi dobrote