Marija Znika pisala je gramatike, rječnike, znanstvene radove, udžbenike iz hrvatskoga jezika… No, kako sada kao  znanstvenica živi u mirovini? U proteklih 10-ak godina koliko je u mirovini objavila je tri autorske knjige te višeod 70 radova. Ističe kako je u penziji, a ne u mirovini. “Znanstvenik u mirovini ne može odsjeći ono čime se bavio, nego nastavlja s poslovima koje je imao započete ili otkriva poticaje za nove radove. Kad vas znanost vuče, istražujete dalje. Jedina olakotna okolnost u mirovini je što više nisam imala vremenski okvir kada moram biti s nečim gotova. Radila sam svojim ritmom ono što me zanimalo”, kazala je Znika.

Radila je u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje od 1970. godine u odjelu za jezik. U međuvremenu, da bi bila znanstvenica, upisala je poslijediplomski studij na kojem je puno naučila o općoj lingvistici kod prof. Katičića.

Prije 40 godina s mladim znanstvenicima radila je na priručnoj gramatici hrvatskoga jezika. “Nije bilo lako pisati hrvatsku gramatiku. Nosite se s problemima građe koju dovoljno poznajete ili pak ne poznajete. Kako oblikovati pravila gramatički? Trebalo je donijeti konačno rješenje i kad je gramatika bila gotova nakon svih recenzija i nakon neugodnosti kojih je bilo jer su neke kolege morale opravdavati kako to nije nacionalistička gramatika. Mi smo, naime, inzistirali da u nazivu gramatike stoji ‘hrvatski’. Bili su razni uvjeti na koje se nije pristajalo. No, neki ustupak je morao biti kako bi gramatika ipak izišla. Ostavili smo primjere u gramatici, a autore smo izostavili. Tko je volio istraživati, mogao je to pronaći. Tako smo udovoljili minimalnim uvjetima da gramatika iziđe. Ona je objavljena, ali nije dobila dopuštenje za upotrebu u školama. Ali tek tada je postala javnosti zanimljiva.”

“Nisam tada razmišljala hoću li ostati bez posla”, svjedoči.

Rječnici su sudbina Marije Znike. “Počela sam raditi s gradišćansko-hrvatskim rječnicima i gramatikama. Poslije sam radila na Njemačko-hrvatskom rječniku koji je izišao 2005. godine.”

Nakon što je došla u mirovinu osjetila je olakšanje, ali nije bila bez posla. Od 2001. godine predavala je na Filozofskom fakultetu na Odsjeku za kroatistiku sintaksu hrvatskoga jezika. “To me ispunjavalo jer su na izbornim kolegijima bili studenti koje je to doista zanimalo”, svjedoči Znika.

Aktivna je u svojoj župi bl. Alojzija Stepinca na zagrebačkoj Savici. “Šivala sam, noću vezla oltarnike, održavala misno ruho, bila sam aktivna u zboru, župnom pastoralnom vijeću, vodila čitače, organizirala tečajeve za liturgijske čitače”, rekla je Znika prisjećajući se svog vjerničkog angažmana.

Pohvalila je razgovijetan govor u vijestima HKR-a. “Nema brzanja, lijepljenja riječi. Zanemarivo je ako bude koji krivi naglasak. Ključan je tempo govora i razgovjetnost.”