Nakon što je potres pogodio Sisak, Petrinju, Glinu i okolna mjesta mladi župe Dobrog Pastira odlučilu su se priskočiti u pomoć potrebitima. “Odmah nakon potresa naši župljani su krenuli prikupljati humanitarnu pomoć za potresom pogođena područja. Od samih početaka naši župljani su bez razmišljanja krenuli pomagati gdje je trebalo. Najčešće smo išli u Caritas Sisačke biskupije, ali i na terene. Prvih dana prošli smo više sela u kojima smo dijelili pomoć. Osim nekih obitelji kojima smo konkretno dolazili prijavljivali smo se direktno i u Caritas. Neke aktivnosti smo imali i u dogovoru sa župnicima”, rekla je Ines Sosa Meštrović..

Snježana Kirinić Grubić, Ines Sosa Meštrović, Lucija Pavić

Ines Sosa Meštrović istaknula je da su joj se u srce posebno urezale porušene kuće koje je zatekla kada je stigla onamo. “Kada sam vidjela te porušene kuće počela sam shvaćati koliko je taj potres bio razoran. Vidite te ljude koji su izgubili sve, ostali su bez svega, ali imaju neku radost i sretni su što smo došli. Ta radost nepoznatog čovjeka kojemu dolazite je neopisiva. Došla sam više puta u kontakt s različitim i nepoznatim ljudima koji su tražili pomoć ili onima koji su sami organizirali pomoć pa su nas kontaktirali da pomogu tim ljudima preko nas. Nakon cijelog dana idete s osmijehom na licu. Bili smo ispunjeni dobrotom i radošću s kojom su nas ti ljudi ispunili”, istaknula je.

Vidjela se zahvalnost kod ljudi iako su neki od njih i u ratu puno toga izgubili i sada opet, ali bila je vidljiva radost u njihovim očima.

A Lucija Pavić je posvjedočila kako je nekoliko puta išla pomoći na potresom pogođena područja. “Nekoliko puta smo organizirano išli na potresom pogođena područja i to većinom subotom kada smo većina nas slobodni. U Caritasu Sisačke biskupije razvrstavali smo prikupljena sredstva. Mladi su razvrstavali ono što se kasnije slalo u potrebita mjesta. Posebno me se dojmilo kako je na ljudima istovremeno se vidjela tuga, ali i nada u bolje sutra. Vidjela se zahvalnost kod ljudi iako su neki od njih i u ratu puno toga izgubili i sada opet, ali bila je vidljiva radost u njihovim očima. Iz toga sam zaključila koliko smo mi nezahvalni iako imamo sve, a oni se vesele sitnicama. Ta zahvalnost je najviše vidljiva”, rekla je.

Mladi su mogli učiti kako i odrasli rade, a odrasli su se radovali što su mladi unijeli među njih onu malu dozu radosti.

Ines Sosa Meštrović posebno je istaknula kako ju je razveselilo zajedništvo koje je zavladalo u župi. “U ovome se očitovalo i naše župno zajedništvo gdje su zajedno radili i mladi i odrasli. Djelovali smo kao jedna šira obitelj. Mladi su mogli učiti kako i odrasli rade, a odrasli su se radovali što su mladi unijeli među njih onu malu dozu radosti”, istaknula je Sosa Meštrović.

Lucija Pavić je istaknula da ju je ponjaviše dotaknula požrtvovnost mladih.” Mladi su prvenstveno vrlo požrtvovni i bili su spremni pomoći koliko god neki fizički poslovi bili teški. Vladala je radost u njihovim srcima. Mnogi mladi bili su spremni otići tamo i žrtvovati svoje vrijeme te pomoć onim potrebitima. Upoznali smo nove prijatelje i stekli nova poznanstva”, rekla je.

A naglasila je da ju je od svega najviše me razveselio projekt “Djeca za djecu” kojeg su organizirali mladi iz župe. “Poklone su pripremala djeca naše župe i svatko je napisao prigodnu poruku na poklon što je posebno razveselilo one koji su taj poklon primili”, napomenula je.

Snježana Kirinić Grubić, Ines Sosa Meštrović i Lucija Pavić

“Neizmjerno im je bilo drago vidjeti da ima ljudi kojima je stalo do njih iako smo im potpuni stranci te da se trudimo pomoći im koliko možemo”, rekla je Lucija Pavić.

Ines Sosa Meštrović napomenula je da je trenutno na potresom pogođenom području potrebno volontera. “Broj ljudi za volontiranje je uvijek potreban i trebat će duže vrijeme. Naši župljani koji su građevinari organizirali su se i pomažu u obnavljanju tih kuća. Od prvog dana pomažemo financijski Caritasu Sisačke biskupije, ali i jednoj obitelji u Strašniku i u Čučerju odlučili smo obnoviti dom”, napomenula je.

“Veseli me pomoći ljudima. Lijepo je pomoći nekome i ne sjediti doma i čekati da netko drugi pomogne. Pružiti svoje vrijeme, pomoć i požrtvovnost je nepisiv osjećaj”, istaknula je Lucija Pavić.

Mlade uvijek treba usmjeriti, potaknuti i dati im mogućnost.

“Predivno je vidjeti mlade koji su uvijek spremni pomoći. Mlade uvijek treba usmjeriti, potaknuti i dati im mogućnost jer kada im date povjerenje da oni nešto organiziraju i da budu nositelji organizacije onda su oni ponosni na sebe i puno više se daju”, zaključila je Ines Sosa Meštrović.

Današnje gostovanje Ines Sosa Meštrović i Lucije Pavić možete pogledati OVDJE.