Kako su nastale mažoretkinje

Mažoretkinje se povezuju s limenom glazbom i orkestrima limene glazbe na čelu kojega je obično stajala muška osoba koja je u ruci držala mes. Mes je veliki štap s kuglicom na vrhu. Osoba koja je držala mes pokazivala je ritam i smjer kretanja. Priča kaže kako u jednom od događaja nije bilo glavne osobe koja bi držala mes, a nitko nije mogao uskočiti na njegovo mjesto. Tako je umjesto muškarca, uletjela jedna djevojka. Od trenutka kada je publika primijetila ženu u ovoj ulozi, izvedba je postala atraktivnija i počeli su se proizvoditi plesni pokreti. Tako su nastale mažoretkinje”, ispričala je o nastanku mažoretkinja trenerica Bešlić. Mažoretkinje su nastale u Francuskoj, zatim su se proširile na Ameriku, da bi se na kraju pojavile i u Hrvatskoj.

Ana Lea Odak, Lucija Bešlić i Katarina Varenica

Kako izgledaju treninzi mažoretkinja

Velikogoričke mažoretkinje kojima se do danas, tijekom 25 godina godina pridružilo 1500 djevojaka, nastale su još 1997. godine. Svake se godine upisuju nove članice, a trenutno je u velikogoričkim mažoretkinjama 30 članica. “Imamo 11 kadeta, 8 juniora i 9 seniora. Kadeti pripadaju dobnoj skupini 7-11 godina, juniori 2-14 i seniori 14 na dalje. Postoji još jedna, najmanja skupina, dječja formacija 4-6 godina”, ističe trenerica Odak.

Treninzi ovise o razdoblju godine, pa tako početkom godine nakon upisa djeca se obično uče osnovama, a kasnije slijede pripreme za natjecanje. “Imamo nekoliko natjecanja tijekom cijele školske godine i najvažniji su nam kvalifikacijski turniri. Ako se kvalificiramo slijedi europsko prvenstvo, a svake druge godine imamo i svjetsko prvenstvo”, istaknula je Bešlić.

“Na početku treninga imamo zagrijavanje, zatim slijedi razgibavanje i na kraju sadržaj treninga. Ponekad je to učenje novih elemenata, ponekad gimnastika, slaganje koreografije, kondicijski treninzi i izvježbavanje”, rekla je Bešlić.

“Publika kod mažoretkinja primjećuje krajnji produkt treninga, ali da bi koreografija bila potpuna i dobra, ona mora biti uvježbana, plesačice usklađene, što ovisi o plesnim pokretima, kondiciji i spretnosti sa štapom i pomponima. U mažoret sportu jako je važna tehnika tijela i tu se ne radi samo o vrtnji štapa”, rekla je Bešlić.

Velikogoričke mažoretkinje / Foto: Facebook

Međusobna povezanost skupina

Velikogoričke mažoretkinje povezane su i s mažoretkinjama iz drugih gradova. “Svi savezi međusobno su prijatelji, a najčešće su međusobno najbliži oni koji su si lokacijski najbliže. Mi smo najbliži s petrinjskim mažoretkinjama, a jedan od razloga tome je taj što imamo istu osnivačicu. Gospođa Željka Banović osnovala je petrinjske mažoretkinje 1997. godine, nešto prije nego što je osnovala velikogoričke mažoretkinje”, rekla je Bešlić.

Velikogoričke mažoretkinje / Foto: Facebook

Oprema ovisi o plesnom rekvizitu

“Propisano je kako oprema treba izgledati, a ona je različita za svaki uzrast. Kada je rekvizit štap, nosi se suknjica i čizme, a seniori trebaju imati i kapu. Kada mažoretkinje koriste pompone kao plesni rekvizit, tada ne nose suknjice. Nadalje, kada radimo gimnastiku obavezne su hlače i bodi kao gornji dio. Kada koristimo baton flag koji izgleda kao zastava, obavezna je haljinica ili suknjica. Dakle, oprema ovisi o rekvizitu s kojim dijete pleše”, navodi Odak.

“Odore financiraju roditelji, što je otežavajući faktor jer nisu svi jednako financijski potkovani. Ovo je zaista sport u koji treba ulagati i vizualno i kotizacijama za natjecanje. Odore se mijenjaju i svaka kategorija zahtijeva svoju kombinaciju. Za jedno natjecanja nekada je potrebno i pet različitih komada odjeće”, naglasila je Bešlić.

Prikupljanje novih članova

“Imamo službene stranice – Facebook i Instagram, a najčešće su to plakati i letci početkom školske godine. Postavljamo plakate u školama u Velikoj Gorici da se sazna za upise i onda kada uhvatimo slobodnog vremena podijelimo letke. Na letcima se nalaze naši kontakti kako bismo komunicirali s roditeljima i dogovarali o treninzima”, rekla je Bešlić.

“Treninzi se odvijaju u OŠ Eugena Kvaternika vikendom, a tijekom tjedna treniramo u domu Rakarje, iako to nije baš prikladan prostor za mažoretkinje jer je strop nizak, pa ne možemo visoko bacati rekvizite. Ovaj prostor odgovara nam, jer trenutno nemam drugi, a za pripreme natjecanja nam je dovoljan”, ističe Odak.

“Prostor je uz financije otežavajući faktor. Bilo bi poželjno da je prostor grijana dvorana s parketom i visokim stropom s obzirom na rekvizite. Od početka djelovanja nemamo svoj prostor i on se mijenjao iz godine u godinu, a zbog toga smo nekada i ograničene s brojem treninga”, naglasila je Bešlić.

Najljepše uspomene

“U najljepšem sjećanju ostala mi je 2013. godina kada smo prvi puta osvojile medalju na europskom prvenstvu u pet kategorija. To nam je bio ogroman vjetar u leđa i od tada smo svaki puta osvojile medalju na Europskom prvenstvu mažoretkinja”, podijelila je svoje najljepše iskustvo Ana Lea Bešlić.

“Kako je Ana Lea rekla, svako je razdoblje imalo nešto svoje i teško mi je izdvojiti jedan događaj. Kada bih morala izdvojiti jedan, spomenula bih Europsko prvenstvo 2019. godine u Zagrebu koje je bilo za sve nas velikogoričke mažoretkinje izazovno i za mene koja sam tada postala trenerica”, istaknula je Lucija Bešlić.

Novi valovi dobrote

Cijelu emisiju poslušajte ovdje: