U HKR-ovoj emisiji "Novi valove dobrote" urednice i voditeljice Katarine Varenice, u petak 21. svibnja, gostovao je Jure Adžamić, umirovljeni učitelj i socijalni radnik, ali i književnik.
Naš gost Jure Adžamić rođen je u Bosanskoj Posavini, a poslije se doselio s obitelji u Glinu. Jure Adžamić je radio u prosvjeti, socijalnoj skrbi, kulturi, ali i u Uredu obrane. Svoj život Jure Adžamić piše u stihovima i trudi se tako živjeti. Bavi se pisanjem poezije i proze. U svojem životu jako puno se selio. “Promijenio sam 12 župa i to je pokazatelj svega toga što sam proživio. Trudim se uvijek pamtiti lijepe trenutke. Bogu sam se okrenuo i hodio s njim gdje god da sam došao. Sve te župe znakovi su života mog i za njima me vodi Bog do nebeskih visina. To preporučujem i mladima”, rekao je.
Jure Adžamić radio je kao i socijalni radnik. “Ja sam preko dvadeset i više godina radio kao socijalni radnik. To je posao s najslabijima, nemoćima, starima, malenima i bespomoćnima. Za poslove socijalnih radnika treba mnogo snage, milosrđa i ljubavi. Ti poslovi nemaju ni početka ni kraja- Ta djelatnost zaslužuje najviše pohvale bez obzira što se o nama govorilo po medijima”, istaknuo je Adžamić.
Naš gost Jure Adžamić istaknuo je da Bog uvijek daje. “Bog nam je dao da možemo učiti, ići u školu i izvršavati i svoje obveze. No, morali smo se posvetiti i obitelji. Moj otac je volio pjevati izvorne posavske pjesme i mislim da sam to naslijedio od njega. Uz sav težak život imali smo mogućnost školovanja. Drugi dar koji nam je Bog dao jest dar pisanja. Moj brat Ante također ima dar pisanja i surađivao je s mnogim književnicima. Pisao je o događajima u Posavini, putopise i opisivao divnu posavsku prirodu”, rekao je.
S bratom Matom napisao je i uglazbio pjesmu Posavina dvije zemlje spaja, po kojoj je nazvan njihov peti te ujedno posljednji nosač zvuka snimljen 2008. godine. Ta i druge pjesme koje su braća Adžamić napisali i uglazbili o rodnoj Posavini i drugim temama objavljene su u knjizi Zavičaj. Naslovnica te knjige rad je slikara Pere Mijića, također prijatelja iz zavičaja, a u ovitku je knjige i nosač zvuka s uglazbljenih 45 pjesama prije objavljenih na ukupno pet nosača zvuka.
Budući da se većinu života bavio književnošću i pisao je novinarske radove za medije. Godine 2004. izdao je knjigu “Tragovi”. Knjiga obuhvaća radove autora objavljene u tiskovinama i časopisima te na radiju u BiH i RH, kao i radove u drugim područjima društvenog angažmana. Riječ je o radovima nastalim u njegovim mladim danima, a mnogi su sačuvani u izvornom obliku, unatoč ratu, progonstvu i čestim selidbama. “U toj knjizi sakupio sam sve ono što sam prije pisao za novine. Prvi moj rad kao djeteta bio je Majka priča u Malim novinama. Pišući u tiskovinama BiH po dolasku u Hrvatsku sam nastavio pisati u Večernjem listu. Zahvaljujem se svima koji su mi bili podrška”, istaknuo je.
Knjiga “K izvoru” govori o Posavini. “U njoj je kroz glavni lik opisane osobe, događaji i običaji Posavine. Tek jedan manji dio govori o mojoj obitelji. Mi u Posavini ne možemo bez šargije. Puno ljudi se bavi izvornom našom pjesmom. Tako će se očuvati od zaborava, ali isto tako ta pjesma nas liječi i dira dušu. Ako ne zabilježimo sada i ne ostavimo mladima iza nas sve će se to zaboraviti”, naglasio je Jure Adžamić.
Osim ovih dviju navedenih knjiga Jure Adžamić napisao je još jednu knjigu pod nazivom “Stihovi molitve, pokore i šutnje”. “Tu sam knjigu napisao zajedno sa svojim sinom Marijom. To je moja najnovija knjiga i u njoj sam se još više okrenuo duhovnoj strani svoga života i svoga razmišljanja. Pisanje je za dušu, ali ne samo za dušu, nego i za tragove koji će ostati i tragovi koje sam uspio sačuvati. Nadam se da će sve ovo što sam zapisao i otpjevao ostati kao kulturno blago naše voljene Posavine koju nećemo zaboraviti” zaključio je.