Borna Marinić i Zoran Filipović

Naime, prošlog tjedna je u Majčinom selu u Međugorju otvorena izložba fotografija i predstavljena istoimena monografija “1991.” autora Zorana Filipovića. Izložba “1991.” predstavlja malen dio opusa ratnog fotografa Zorana Filipovića te je tužan podsjetnik na stradanja ratne 1991. godine što ih je bilježio svojim fotoaparatom diljem Hrvatske (Vukovar, Vinkovci, Petrinja, Dubrovnik, Slatina…). Njegove su brojne fotografije rata u Hrvatskoj, ali i Bosni i Hercegovini obišle svijet i bile nijemim svjedokom ratnih užasa.

“U Međugorju uvijek pa i sada ima puno hodočasnika. Kada sam išao dogovarati izložbu u Majčinom selu pozdravio me čovječuljak u poznijoj dobi, a to je bio mons. Aldo Cavalli, apostolski vizitator s posebnom ulogom za Župu Međugorje s kojim sam obnovio nekadašnje poznanstvo te je bilo logično da bude na otvorenju izložbe i predstavljanju monografije”, istaknuo je Filipović nadodavši kako je logična ta izložba u Međugorju s obzirom na strašni rat u Ukrajini.

“U Međugorju pokazujem kako smo patili u vremenu srpske agresije te je ovo poziv svijetu da čuvamo mir u svijetu. Mons. Cavalli ovo događanje shvatio je nijemi krik za mir iz Međugorja.”

Prema Filipovićem riječima, u Međugorju je susreo stare prijatelje poput fra Tomislava Perana, nekadašnjeg međugorskog župnika. Naime, Filipović je posjetio Međugorje četiri godine nakon međugorskog fenomena.

“Došao sam kao suspektan promatrač. Tada sam bio mladi reporter u tjedniku Danas i magazinu Start, uglednim Vjesnikovim izdanjima. Htio sam raskrinkati laž iz međugorskog sela.”

Kako je rekao, tom prilikom se išao predstaviti fra Tomislavu Pervan te da je jako suspektan prema tom međugorskom fenomenu.

“1985. godine išao sam s Vickom ići na mjesto ukazanja. Hercegovački kamen koji je sad uglačan raznim nogama tad je bio šiljast. Imao sam osjećaj dok sam išao prema mjestu ukazanja da mogu doseći zvijezde. Vicku i molitvenu grupu oko nje sam iz prikrajka promatrao. Nakon dovoljno vremena sjeo sam se na kamen i pogledao u nebo, padala je zvijezda padalica, i onda je došla druga te su učinile znak križa. Pao sam na pod i rekao sam da nisam spreman za taj znak koji je samo meni bio uperen. Strahovito sam bio uplašen, nisam znao što bih. Čekao sam jutro kako bih fra Tomislava pitao što mi je sada činiti. Rekao mi je da se ne bojim te da svi u Međugorju imaju neki znak i svi su odabrani za nešto. Svaki mjesec iza toga sam dolazio u Međugorje godinama te samo postao vrsta međugorskog kroničara te sam 1989. objavio prvu knjigu o Međugorju”, naglasio je Filipović te je do danas objavio više od 20 knjiga.

Zoran Filipović podsjetio je kako se nedavno vratio iz Međugorja, Majčinog sela gdje je otvorio izložbu “1991.” i predstavio istoimenu monografiju.

“Svaki moj odlazak u Međugorje me promijeni, a nadam se nabolje. Mjesto Majčino selo, gdje sam boravio tjedan dana, osnovao je fra Slavko Barbarić kao utočište za nezbrinutu djecu o kojoj se ne mogu brinuti roditelji. U svakoj kućici nalazi se domaćica koju djeca zovu ‘teta’ i ondje se nalazi petero-šestero djece, a svaka kuća je jedna mala obitelji. Ta djeca ipak odrastaju u nekakvom prividu obiteljskog života. Zanimljivo je koliko im nedostaje očinski lik. Skaču vam u zagrljaj bez ikakve zadrške. Bilo je jako emotivno ondje s tom djecom”, poručio je Filipović.

Nadodao je kako se ondje i nalazi komuna za bivše ovisnike koji izrađuju i prodaju suvenire kao i gospodarstvo o kojem se brinu te svi žive u zajedništvu.

Cijelu emisiju slušajte OVDJE: