Dječja udruga Hrabrost (DUH) je nevladina humanitarna organizacija osnovana prije 18 godina u Zagrebu, od 2016. djeluje u Varaždinu, a 2019. prvi put su osnovali i jednu svoju grupu u Šibeniku.

Nosimo prekrasno ime – DUH – skraćeno ime naše udruge. Mi smo Dječje udruga Hrabrost i ono što nam je misija jest poboljšanje kvalitete života djece s teškoćama u razvoju i mladih s invaliditetom. Naša primarna aktivnost je to što oko 30 mladih s poteškoćama vodimo na hodočašće u Lourdes u tjednu iza Uskrsa, rekla nam je Ivančica Bunčić, nastavljajući:

Do sada su poveli u to marijansko svetište u Francuskoj više od 400 djece iz centara, škola za djecu s teškoćama ili djecu za koju doznaju preko svog župnika ili drugog kontakta nakon što saznaju informacije o udruzi DUH.

“Svi poslije kažu da im je to bilo ‘putovanje života'”, ističe ona, dok nam je Mislav Vuković napomenuo da je njihov glavni kriterij za odlazak na putovanje to da mladi imaju ‘do’ 18 godina.

“Prije smo imali prilike voditi i djecu i mlade s više od 18 godina, no pokazalo se da najveći utisak ipak ostavlja kod one djece koja su u dobi do 18 godina, i to baš kod onih od otprilike 12 godina pa do 17 godina.

Sonja Kuzmić, Ivančica Bunčić, Mislav Vuković (Foto: HKM)

Pokrivali su svojim volonterskim radom kao udruga najprije samo glavni grad, a sada s otvaranjem ispostava bili su s njima zadnjh nekoliko godina i djeca iz Varaždina, te uoči korona-krize iz Šibenika. Šire svoje djelovanje uzduž Domovine.

Ovi dani Covida-19 su za njih ipak jako teško razdoblje, priznaju nam. Prošle godine im je otkazano putovanje u Lourdes, a već su krajem 2020. godine znali da neće ići na putovanje ni ovoga Usksra “što nam je razumljivo, ali i jako žao”.

Teško im je ne vidjeti se s djecom, otići posjetiti ih jer to je cijela poanta DUH-a: “Mi se družimo, igramo, pričamo, ne stojimo dva metra jedan od drugoga, ne možeš ne zagrli to dijete i ono tebe.”

I donacije su im se smanjile kao i druženja volontera. Oni su inače udruga irskoga i britanskog porijekla.

“Ne znam kome je gore”, kaže Bunčić i priznaje kako će, kroz dvije godine, mnogima od te djece izmaći prilika otići na hodočašće, jer će navršiti 18 godina.

Pitali smo ih, ipak, kako funkcioniraju u tih pet dana putovanja u Francusku, jer jednom će sve proći i opet će oni krenuti na svoj hodočasnički put.

Kako je 70 do 80 ljudi, naime, prevelika grupa podijeljeni su u manje grupe. Idealan broj djece i volontera u jednoj skupini je oko dvadesetak ljudi, a među putnicima su, uz djecu i volontere DUH-a, i voditelji, svećenik te medicinske sestre.

Tada se jako lijepo može raditi na način da se i djeca međusobno bolje upoznaju jer to su djeca koja se velikom većinom nisu prije vidjela, ne poznaju se, a i sami volonteri isto tako, kazuju HKM-ovi sugovornici.

“Svi se povežemo i sve skupa je jako interesantno, valja to vidjeti uživo, doživjeti. Tu nastane jedna takva sinergija ljubavi, prijateljstva, privrženosti i bliskosti te ima i suza u oproštajnim trenucima i obećanja da će se svakako ponovno sresti.”

Volonteri djecu upoznaju mjesec dana prije i to je njihovo vrijeme druženja i zbližavanja uz petodnevno putovanje. Nešto malo bolje ih upoznaju koordinatorica putovanja i medicinske sestre. S njima su nešto duže.

U Lourdesu, uz njihove planove, ima jako puno događaja.

Trude se da djeca prođu sve i dožive sve; svetište, podzemnu lurdsku baziliku, kupanje u izvoru vode, misu u samoj špilji ukazanja, kao i sve svete mise s 6000 druge djece i volontera iz sestrinskih organizacija u Europi s obzirom na njihovo spomenuto porijeklo britansko-irsko.

“Mi se s njima i igramo tamo, imamo večeri zabave, plesa i pjevanja u kojima sama djeca nastupaju.”

Nema dana da ne prođu kroz svo svetište, a poseban je opet doživljaj noćna procesija sa svijećama kada oni sami nose svoje svijeće u procesiji.

Svi oni koji ovo prođu, vraćaju se kući ushićeni s posebnim i prekrasnim uspomenama, posebno ona djeca iz slabije stojećih obitelji jer možda nikada, osim tada, neće se više voziti zrakoplovom ili nikad neće više biti u hotelu gdje ih konobar dvori i stalno nešto donosi i odnosi.

“I još smo mi tu volonteri koji stalno skrbimo o njima te ih svako malo pitamo ‘hoćeš još’, ‘hoćeš jesti’, ‘jesi li gladan’, ‘hoćeš piti'”, posvjedočili su, uz ostalo, za HKR Ivančica Bunčić i Mislav Vuković, volonteri DUH-a (Dječje udruge Hrabrost).

Vizija udruge je da su djeca s teškoćama i mladi s invaliditetom aktivni i ravnopravni članovi zajednice u kojoj žive.

Njihova misija je i širiti društvenu svijest o mogućnostima i pravima njihovih skrbnika, promovirati volonterstvo i obrazovati volontere o ovakvom radu s djecom. Također surađuju s bliskim udrugama i organizacijama.

Novi valovi dobrote