Inače, hercegovački franjevci su u Frohnleiten došli 1967. godine nakon što su redovnici ‘Serviti – Marijine sluge’ nakon 300 godina napustili samostan.

“To je župa u Austriji i jedno prekrasno mjesto. To su 1967. naši fratri iz Hercegovine preuzeli pastoralnu skrb. Mi smo tu došli. Ja sam među prvima bio kao student teologije u Grazu. Bio sam kapelan i duhovni pomoćnik na Širokom Brijegu i to mi je jedina godina u domovini, a svo ostalo vrijeme djelovanja kao svećenik bilo je u inozemstvu. Tada sam otišao u Švicarsku gdje sam bio dušobrižnik za Hrvate iz bivše Jugoslavije. Bila je to lijepa župa koja broji oko 7000 žitelja. Posla je bilo mnogo, pogotovo u školi. Međutim, 60-ih godina smanjio se broj djece. Danas ima 4 puta manje djece nego prije. Manje je i vjeronauka. U župi se radi s mladima, djecom, odraslima. Postoji i župno vijeće koje je vrlo aktivno i to je velika pomoć župniku u njegovom pastoralnom djelovanju. Nastojao sam da povežemo Zagreb i Frohnleiten na kulturnom djelu” rekao je fra Šimun.

Željka Šemper i fra Šimun Oreč

“Kad je počeo nesretni rat u Hr i Bosni u meni se rodila ideja da idem pješice iz Frohnleiten gdje sam radio i živio Kraljici Mira u Međugorje. Ja sam već 1995. išao kroz te predjele da vidim gdje bi se moglo hodočastiti. Sljedeće godine 1996. sam održao prvo hodočašće i to između Velike i Male gospe. To mi je dalo poticaj da nastavim i molim za mir te povezujem marijanska svetišta sa Međugorjem. Spremam i knjigu o svim mojim hodočašćima pješke iz Frohnleitena do Jeruzalema. Hodočastio sam i iz Mariazell, nacionalnog svetišta Austrije sve do Marije Bistrice, našeg nacionalnog svetišta. Počeo sam i u Iloku preko Vukovara pa sam došao do Marije Bistrice upravo onaj dan kada je papa Ivan Pavao II. došao u Bistricu i proglasio blaženim Alojzija Stepinca. Putovao sam i sv. Jakovu u Compostelu. Bilo je 1999. Sljedeće godine sam se odlučio hodočastiti i u Rim. Slavlje 8. listopada kada je Sveti otac sa 2000 biskupa iz cijelog svijeta slavilo sv. misu. Bio je to poseban događaj za mene i moju obitelj. To me se posebno dojmilo. Hodočastio sam i u Częstochowu u Lourdes. Pa iz Lourdesa do Fatime. To su moja hodočašća mira. Moja su putovanja uistinu bila putovanja mira”, istaknuo je fra Šimun.

“Ja sam 40 godina povezan s Međugorjem od prvih dana. Sjećam se dobro pokojnog fra Slavka Barbarića. Zanimali smo se za događaje u Međugorju i nakon možda desetak dana otišao sam u Međugorje za vrijeme odmora. Usporedio bih to sa jednim vulkanom obnove katoličke duhovnosti. Pratio sam izvješća naših i inozemnih časopisa pa sam razgovarao s teolozima i biskupima. Kasnije sam se odlučio za prvo hodočašće i to pješke. Za vrijeme rata Međugorje je primilo mnoštvo pomoći iz moje župe u Frohnleitenu. Poznajem i mnoge koji su postali svećenici jer su bili ranije na hodočašću u Međugorju. O Međugorju bi se moglo napraviti deset emisija. Ja želim svima da posjete Međugorje, ne moraju pješice, ali dobro je da dođu”, rekao je fra Šimun.

Novi valovi dobrote