Danas ćemo govoriti o prvoj hrvatskoj srednjoškolskoj zakladi koju financiraju nekadašnji učenici škole. Riječ je o Zakladi MIOC Alumni.

Filip Ivković o osnutku Zaklade rekao je ” da je već nekoliko godina sa svojim kolegama razgovarao o toj inicijativi. Prošlo je skoro deset godina otkad smo maturirali i sve više sam svjestan koliko je MIOC bio bitan u mojem životu. S jedne strane, stjecanje znanja i vještina koje sam dobio učeći u Miocu, a s druge strane jednako bitne su upoznavanje mojih kolega. Što više vrijeme prolazi vidim da je to sve bitnije. Srećom, u Hrvatskoj je situacija takva da srednjoškolsko obrazovanje ne stoji ništa u vidu školarine. To znači da ste vi iz Zagreba ili okolice, neovisno o vašoj financijskoj situaciji možete ići u MIOC, naravno, ako je uspjeh postignut u osnovnoj školi. Nažalost, to ne vrijedi za ljude iz manjih mjesta. Ako ne postoji financijska situacija, a želja postoji, u ovom trenutku je nemoguće ići u MIOC jer se trebaju platiti stan i hrana. Ideja je bila da omogućimo učenicima koji su izvrsni i imaju želju te potporu roditelja da dođu u Zagreb i uče četiri godine u MIOC-u. Osnovani smo kao Zaklada službeno u ljeto 2020. iako smo na ideji počeli raditi godinama prije. Nas pet kolega smo osnivatelji Zaklade, ali i jedan od osnivatelja je i škola. To mi je bitno od samog početka zbog legitimiteta, ali i kontrole rada Zaklade.

Što se tiče financiranja Zaklade Alumni MIOC, Ivković je spomenuo da su se u prvoj godini Zaklade financirali sami. “Bilo nam je jako bitno da sami financiramo cijelu prvu godinu jer smo htjeli pokazati da se to može. S druge strane, puno je jača priča kada krećemo na vanjske donacije reći da smo mi sami nešto učinili.

Jasmin Jašarević jedan je od korisnika stipendije.

“Ja pohađam treći razred u MIOC-u, a u samoj školi sam proveo drugi i treći razred. Prvi sam završio u Osijeku. Prijelaz mi je bio sasvim prirodan. Smatram da mi je MIOC ponudio one mogućnosti, ali i izazove koji meni odgovaraju i potiču me na daljnji rad i usavršavanje. To je ono što sam tražio. U Zagrebu sam smješten u domu Tin Ujević.” O najdražem predmetu rekao je da ne može nužno izdvojiti jedan predmet, ali da su mu fizika i kemija “ljubav” njegov života. Zasad su moji planovi paralelno studirati i fiziku i kemiju u Zagrebu na PMF-u, doktorirati negdje vani i vratiti se u Hrvatsku te tako poticati razvoj znanosti u Hrvatskoj.

“Ideja Zaklade je da motivira i druge škole da pokrenu nešto slično. Mene osobno jako mnogo ispunjava što pomažem drugima. Shvatio sam da koliko god sam truda uložio u svoje obrazovanje, da je ogromni faktor uz to odakle dolazim, odgoj, ali i sreća. Kad jednom shvatiš da si na neki način privilegiran, onda nije teško pomoći drugima koji nisu te sreće. Znam koliko je važno učeniku dobiti te stipendije i kolika je to pomoć.

“Sa dobrotom sam se mnogo puta susreo u životu. Od svojih roditelja, prijatelj i profesora. Uvijek će se naći pojedinci koji će te poticati na bilo koji način koji umiju. Da će biti tu za tebe i to se širi od pojedinaca dalje. Rekao bih da je to mogućnost za uspjeh, ali to omogućava toj osobi da pomogne drugima. Kada ljudi otkriju tu dobrotu u drugima, onda će to dijeliti dalje i tako će se taj ciklus nastaviti”, zaključio je Jasmin Jašarević.

Novi valovi dobrote