Katarina Varenica i Dubravka Vukoja

Kako je istaknula Dubravka Vukoja, iako je bila na prvoj liniji obrane u Domovinskom ratu 1991., u zraku se predosjećao rat još u listopadu 1990.

“Naime, počeli smo s naoružavanjem jer smo osjetili kod susjeda druge nacionalnosti određenu distanciranost. Predosjetili smo da se događa velika promjena u zraku stoga smo se počeli organizirati i prikupljati lovačke puške i novac za naoružanje.”

Dubravka Vukoja rođena je Zagrepčanka koja se se iz Zagreba nakon udaje preselila u Velike Zdence u Slavoniju 1980.

“Danas imam dvoje odrasle djece. Iako sam se stalno vraćala u Zagreb, nisam se nikad vratila budući da sam u Slavoniji izgradila dom.”

Govoreći o motivima koji su je nagnali da postane dragovoljka Domovinskog rata Dubravka Vukoja je naglasila da je u to vrijeme osvijestila svu hrvatsku šutnju i strah iz 1971., shvatila da želi jasno i glasno reći da je Hrvatica te da želi svojoj djeci osigurati slobodan dom u državi koja je naša. Prema riječima naše sugovornice, nije mislila biti ratna izvjestiteljica već se mislila boriti za svoju domovinu oružjem.

Osnivanje prvog ratnog radija u Hrvatskoj

“Otišla sam u Krizni štab Grubišno Polje prijaviti se u službu. Tada sam imala dvoje male djece koje sam odvela mami u Zagreb te me od rata nisu mogli odgovoriti ni mama niti muž. Međutim, rekli su mi da osnujem prvi ratni radio koji je započeo s radom 17. rujna 1991. u podne. Bili smo na prvoj liniji bojišnice te je bilo vrlo opasno. Nisam ni sanjala da ću nositi bombe u torbi niti da će me muž naučiti rukovati oružjem. Bila je velika nesigurnost, a ja sam trebala tada braniti svoj dom. Mora se znati da je tada bilo jako puno izdajnika.

Dubravka Vukoja na prvom ratnom radiju

U jednoj osobi u isto sam vrijeme bila urednica, novinarka, voditeljica i i čistačica Ratnog radija Grubišno Polje. Program se kreirao prema trenutku. Nije bilo pripreme već kako bi došao branitelj na radio, onda bi se započeo razgovor o aktualnom stanju. Ljudi su mi donosili najčešće kasete i svirali smo pjesme koje se do tada nisu smjele javno emitirati.”

Govoreći o situaciji danas, Vukoja je naglasila kako je dignitet branitelja na vrlo niskoj razini u hrvatskom društvu.

“Branitelji se smatraju nepoželjnim članovima društva. Oni su jako skromni i odustanu od traženja svojih prava kad ih se šalje da obilaze razne institucije. Ova nepravda prema braniteljima traje već godinama te mnogi od njih gladuju i žive u straćarama.”

Dubravka Vukoja objavila je knjigu “Rat, vjera i nada” u kojoj se nalaze pjesme nastale od 1991. do 2014.

“Knjiga je moj životopis kroz stihove. Za vrijeme rata nisam imala potrebom za jelom i snom jer je neprijatelj bio vrlo blizu. Zapisivala sam osjećaje o domovini, ratnim operacijama i majci. Odlučila sam to objaviti 2014. godine budući da se tada događala velika nepravda. Na HRT-u je preko noći otišlo 400 ljudi. Ja sam slučajno ostala, ali boljela me ta velika nepravda”, istaknula je naša sugovornica.

Budući da se u svom radu susreće s brojnim drugim braniteljicama i braniteljima, koji su nakon proživljenih osobnih tragedija i ratnih strahova, svoje osjećaje stavili na papir, Dubravka Vukoja prikupila je njihove pjesme te iz, uz nekoliko svojih, objavila u knjizi “Domoljubni zapisi iz braniteljskog pera“.

Kao predsjednica udruge “Žene u Domovinskom ratu” Bjelovarsko-bilogorske županije organizira razna hodočašća te djeluju humanitarno, a i pomaže potrebitima braniteljima.

Novi valovi dobrote