Rani predškolski odgoj čini početnu razinu odgojno-obrazovnog sustava, a namijenjen je djeci od šest mjeseci do polaska u školu. Do treće godine govorimo o jaslicama, a od treće do polaska u školu o vrtiću.

Biti u jaslicama ili u vrtiću ne znači da je dijete tek na čuvanju dok roditelji rade.

Dr. Ljiljana Pintarić Mlinarić rekla je da joj se “čini da se u našim obrazovnim politikama i društvu u svijesti spominju važnosti poticanja razvoja djece odnosno uopće pitanja zaštite djece, međutim, malo se govori kakvu podršku dajemo obiteljima i predškolskim ustanovama. Kad pogledamo razvoj djeteta, ono je u prve tri godine života toliko brz i toliko sposobnosti se u djetetu razvija. da mi imamo veliku odgovornost upravo zbog toga da na organiziran način, uz svesrdnu podršku, uložimo jako puno kapaciteta, potencijala, ljudi i kadrova da se ta naša društvena zadaća zaista i ostvari.”

“To razdoblje je toliko krhko, a s toliko potencijala. Usporedila bih to s gradnjom građevine. Temelj je nešto što određuje i visinu i strukturu. Predškolski odgoj je temelj za zahtjeve koji dolaze kasnije. Ustanova predškolskog odgoja i obrazovanja je bogata ustanova sa svojim potencijalima, sredstvima, poticajnom okolinom. Tu se dječica susreću s kolektivom svojih vršnjaka, mogućnosti da s njima nešto razmjene, da dobiju modele za govorno glasovnu komunikaciju, kreativnost”, rekla je doc. Mlinarić Pintarić.

Djeca s teškoćama u razvoju trebala bi imati veliku podršku u uključivanju u predškolski odgoj.

Gospođa Menges majka je djeteta s teškoćama koja živi u Zagrebu. Ovdje je, ipak, sve mnogo dostupnije nego u mnogim drugim dijelovima Hrvatske. Progovorila je o svojem iskustvu i traženju najboljeg za svoje dijete.

” Majka sam Oskara koji ima sindrom Down i u travnju će napuniti sedam godina. Većina ljudi ne zna da njegova spoznajna dob nije usklađena s kronološkom dobi. Moram priznati da nisam ni ja ranije to mogla shvatiti. Što se tiče iskustva prihvaćanja, osobno sam u početku imala dosta problema prihvatiti da sam dobila dijete s teškoćama u razvoju, no uz veliku podršku naše obitelji, uz ljubav njegovih sestara, ali i naša okoline u kojoj živimo je vrlo prihvaćajuća. Svi su ga prihvatili. On je dosta rano ušao u sustav rane intervencije, već s nepunih godinu dana, a to traje do danas. U vrtiću je dobro prihvaćen. Prvo je krenuo u jaslice, nakon toga se prebacio u mješovitu skupinu. Divno su ga prihvatili i tete i cijeli stručni tim, ali i djeca”, podijelila je iskustvo Menges.

Foto: Mirela Menges, Željka Šemper i Ljiljana Pintarić Mlinarić

Ako smo propustili smjestiti ga s onima kojima pripada, to vrijeme razvoja proći će nepovratno.

Oskar je ostao iznenađen kada je dobio pozivnicu za proslavu rođendana prijatelja iz vrtićke grupe.

“Kada sam prvi put vidjela pozivnicu, nazvala sam mamu i pitala zna li ona da je moj Oskar dijete s teškoćama, na što mi je ona odgovorila da to nije nikakav problem i da se oni svi lijepo druže i prihvaćaju”, rekla je naša sugovornica.

Novi valovi dobrote