Ova katolička udruga djeluje na području grada Osijeka i Osječko-baranjske županije. Udruga skrbi o 122 osobe, a u taj broj ne ubrajaju osobe koje se koriste njihovim ortopedskim pomagalima.

Odgovarajući na uvodno pitanje urednice Borko, Šešo je rekla da nije jednostavno reći kako je Udruga dobila ime. Tijekom osnivanja prepoznata je povezanost između onoga što udruga može ponuditi i onoga što je Veronika ponudila Isusu na šestoj postaji Križnog puta.

Kada osoba preuzima brigu o korisniku, ona postaje član njezine obitelji

“Znali smo da ne možemo pomoći ljudima u velikim stvarima jer smo laici naoružani samo dobrom voljom. Ali smo odlučili da možemo olakšati patnju našim prijateljima, sugrađanima pa i članovima obitelji. Stoga smo počeli raditi svakoj od tih osoba po jednu malu stvar s puno ljubavi. Veronikin rubac simbolizira ono što mi želimo činiti jedni drugima.”

Brigu o starijim i nemoćnim osobama naša gošća je opisala kao nešto što treba biti urezano u genetski kod svake osobe, posebice kršćana. Vodeći se Isusovim riječima kako ih je zapisao sv. Matej u evanđelju (Mt 25, 40) – “Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!” – volonteri Udruge nastoje živjeti život djelotvorne ljubavi.

Suzana Borko (lijevo) i Marija Šešo (desno) / Foto: HKM

“Naši volonteri, usuđujem se reći, s puno ljubavi volontiraju. Njih 30-ak koji redovito volontiraju dobili su mjesto u obitelji onih ljudi s kojima se susreću. Kada osoba preuzima brigu o korisniku, ona postaje član njezine obitelji. Po tom se razlikujemo od drugih Udruga.”

Za formaciju osobe je izuzetno važno da shvati kako nije sve u brzini i aktivnosti. Zastati pored nekog može biti daleko važnije

Šešo je istaknula kako dolazi vrijeme kada će daleko više ljudi biti potrebno lijepe riječi, stiska ruke, ramena za plakanje i uha koje će ih saslušati. Naglasila je da je lijepo, ali nedovoljno nekome samo otvoriti vrata, očistiti kupaonicu ili ponijeti “ceker” na treći kat.

“Treba sjesti pored osobe, dopustiti joj da nam ispriča nešto iz svojeg života i imati strpljenja slušati istu stvar po trideseti put. Tu bliskost ništa ne može zamijeniti.” Naša sugovornica navela je i primjer zajedničkog gledanja prijenosa misnog slavlja na televiziji kada jedna gesta pružanja mira u obliku naklona znači više od svih usamljenih praćenja misnih slavlja.

U katoličkoj udruzi Veronikin Rubac najviše ima volontera sa srednjom i visokom stručnom spremom. Volonteri znaju gospodariti vremenom i dobro su organizirani, a neki od njih su i osobe pred mirovinom s viškom vremena.

“Za formaciju osobe je izuzetno važno da shvati kako nije sve u brzini i aktivnosti. Zastati pored nekog može biti daleko važnije. Kao društvo smo ograničili brigu o obitelji na dvije generacije i pritom smo zakinuli treću generaciju i mlade ljude. Kada mladu osobu organiziramo da skrbi o jednoj baki, tako popunjavamo prazninu. Mladi onda shvate da postoje osobe koje su bespomoćne i kojima se može s malo pažnje učiniti velike stvari.”

Novi valovi dobrote