Ana Jakopović nije se rodila gluha, ali s vremenom je izgubila sluh. “Rodila sam se u gluhoj obitelji moji roditelji su također gluhi. Ne zna se zbog čega sam izgubila sluh. Mama i tata su to kasnije prihvatili. Na početku sam krenula u školu u SUVAG, ali tamo se pojavila potreba da moram nositi slušni aparat i ići na verbotonalne metode kako bih naučila govoriti, a kako sam ja potpuno gluha osoba vidjeli smo da to ne funkcionira. I kasnije sam se prebacila u školu za gluhe Slava Raškaj koja je poticala znakovni jezik. U školi za gluhe bila sam jako zadovoljna, koristili smo znakovni jezik, mogla sam komunicirati sa svojim vršnjacima i bila sam strahovito vesela, imala sam dobru ekipu”, istaknula je.

U školi za gluhe bila sam jako zadovoljna, koristili smo znakovni jezik, mogla sam komunicirati sa svojim vršnjacima i bila sam strahovito vesela, imala sam dobru ekipu.

A na pitanje o odabiru zanimanja Ana Jakopović rekla je da je dugo razmišljala čime bi se htjela baviti. “Htjela sam upisati školu za zubotehničara ili optičara, ali zbog mojih problema rekli su mi da to ne bi bilo dobro za komunikaciju s pacijentima. Bila sam malo razočarana, ali poslušala sam ih i odustala sam od svojeg željenog zanimanja. Upisala sam školu za slastičara. Rekla bih da je cijelo moje obrazovanje bilo dobro. Mislila sam da ću brzo naći posao, ali tu sam se prvi put jako razočarala. Vidjela sam da imam velikih izazova i da ne mogu naći posao. Imala sam poteškoća pri dobivanju poslova. Nisam mogla dobiti posao baš tako brzo. Slučajno me je moja vjenčana kuma upoznala s predsjednicom Hrvatskog saveza gluhoslijepih osoba Dodir gdje sam nedugo za tim tu i počela raditi”, naglasila je naša sugovornica.

Imala sam podršku od sviju počevši od Saveza do profesora i na kraju sam uspjela završiti fakultet, odslušati sva predavanja i odraditi sve aktivnosti.

“Na početku bila sam iznenađena poslom i početak rada mi je bio uzbudljiv. Predsjednica mi je preporučila da upišem fakultet, nisam baš bila oduševljena s tim jer nisam znala hrvatski jezik, ali su me nagovorili i upisala sam predškolski odgoj na Učiteljskom fakultet i bilo mi je jako zanimljivo. Imala sam osjećaj da imam sve mogućnosti kao i svi drugi čujući studenti. Problem mi je bio jezik jer meni je materinji jezik bio znakovni. Nisam razumjela hrvatski jezik i trebalo je prvotno da njega usvojim. Imala sam podršku od sviju počevši od Saveza do profesora i na kraju sam uspjela završiti fakultet, odslušati sva predavanja i odraditi sve aktivnosti. Nakon toga sam ostala raditi u Savezu kao prevoditelj. Jako sam sretna i zadovoljna s ovim što sam odabrala”, istaknula je Ana Jakopović, gluha prevoditeljica.

Ne mogu reći da mi je teško jer volim taj posao i sama sam ga odabrala.

Ono što fascinira kod gospođe Jakopović je vedrina. Moje radne kolege i korisnici kažu mi da sam uvijek vesela i vedra i da nisam nikada ljuta. “Zaista mogu reći da sam uvijek vesela i vedra. Ne mogu reći da mi je posao naporan jer sve ovisi od korisnika. Imamo teže korisnike koji zahtijevaju težu podršku, korisnike koji nemaju dobro obrazovanje pa kada im se prevodi treba se prevesti s dodatnim sadržajem. Ne mogu reći da mi je teško jer volim taj posao i sama sam ga odabrala. Kada sam bila mala prevoditelji nisu postojali i moji roditelji puno toga nisu razumjeli kod odlaska liječniku ili nešto drugo. Pisanjem na papir se gubilo vrijeme i puno pogrešnih informacija se dobivalo. Danas ja imam prevoditelja i puno mi je lakše nego što je bilo mojim roditeljima. Dobijem točnu informaciju ukoliko nešto ne razumijem”, rekla je.

Sonja Kuzmić, Ana Jakopović i Tajana Uzun

Ana Jakopović je istaknula da ona kao prevoditeljica nije 24 sata na raspolaganju. “Nismo 24 sata na raspolaganju. Savez Dodir ima svojeg koordinatora koji nam radi raspored i slaže raspored prevoditelja. Svaki petak dobivamo raspored za idući tjedan”, objasnila je.

Gluha osoba mora načiniti mnoge prilagodbe kako bi napredovala u svojem životu.

“Gluha osoba mora načiniti mnoge prilagodbe kako bi napredovala u svojem životu. Da bih obavila nešto važno, primjerice kada bih išla na razgovor za posao ili nešto drugo ne mogu sama, nužan mi je prevoditelj. Mi ne možemo očitati sve informacije s usana. Neke informacije uspijemo, ali za sve ostalo nam je potreban prevoditelj. Sada u pandemiji maske nam donose veliki problem iako možemo prepoznati neke znakove bez izgovaranja, ali primjerice neki moji prijatelji kojima znakovni jezik nije materinji to ne mogu. Generalna želja je da se riješimo ovih maski. Zakonski smo oslobođeni nošenja maski”, pojasnila je Ana Jakopović.

A kako najlakše proći put one osobe koja je gluho slijepa da dobije prevoditelja Ana Jakopović istaknula je: “Osobno sam gluha osoba, ali moje različite kolege mogu se javiti u bilo koju instituciju koja pokriva njihovu potrebu. Gluhoslijepe osobe se javlja primarno Savezu Dodir”.

Nepismena nisam, educirana sam na svojem jeziku, a hrvatski jezik mi je drugi jezik.

A da mnogi ljudi ne razlikuju hrvatski znakovni jezik i hrvatski jezik potvrdila nam je Ana Jakopović. “Hrvatski znakovni jezik je zaseban jezik za sebe i on uopće nema padeže kao što ima hrvatski jezik kao i neke gramatičke konstrukcije. Ja kada govorim hrvatskim znakovnim jezikom moja prevoditeljica to prevodi na hrvatski jezik. Ona koristi potpuno drugačiju konstrukciju rečenice i ne priča doslovno ono što ja pokazujem. Ljudi moraju posvijestiti da hrvatski jezik nje materinji gluhima i često nas nazivaju nepismenima zato što ne razumijemo hrvatski. No, hrvatski jezik nije moj jezik, primjerice ja kad čitam hrvatske novine pola toga ne razumijem voljela bih da ima na hrvatskom znakovnom jeziku. Novini i mediji koriste stručne konstrukcije hrvatskog jezika što ja ne razumijem. Nepismena nisam, educirana sam na svojem jeziku, a hrvatski jezik mi je drugi jezik. Bilo bi dobro da sve ono što se piše da se napiše i na znakovnom jeziku”, objasnila je.

“Voljela bih da svi čitatelji i slušatelji znaju da gluhe i gluhoslijepe osobe nisu jadne i da ne misle da smo osobe s invaliditetom koje treba žaliti. Ne treba nas žaliti i mi smo ponosni na svoje oštećenje sluha jednaki smo kao svi samo što koristimo drugi način komunikacije”, zaključila je.