"U ovom okruženju radimo stvari s kojima se možda nikada ne bismo susreli. Na neki način smo prisiljeni učiti, svladavati prepreke i rasti, a sve to u 72 sata. Naš rad nije jednostrano zadovoljstvo, radi se i o zajednici koja pruža volonterima radost, osmijeh, toplu riječ, suzu i životnu pouku za učinjeno dobro djelo", kazala je za Hrvatsku katoličku mrežu volonterka međunarodne akcije "72 sata bez kompromisa" Maša Marija Čotić.
Međunarodna volonterska akcija koja traje do nedjelje, okupila je više od 4000 mladih diljem Hrvatske. Bez kompromisa znači da mladi prilikom prijave navode svoja znanja i sposobnosti te se stavljaju na raspolaganje za volontiranje tamo gdje je potrebno, ne znajući što će to biti. Broj volontera koji sudjeluju u međunarodnom projektu “72 sata bez kompromisa” iz godine u godinu je sve veći, a akcije složenije i kvalitetnije pripremljene. U gradu Zagrebu ove godine 950 mladih djevojaka i dečkiju daruje svoje vrijeme i talente u 125 akcija. Neke od volontera upitali smo zašto sudjeluju u ovom projektu.
Volonterka Rahela rekla je da ljubav prema volontiranju gaji od osnovne škole, a u ovom projektu prepoznaje vrijednosti na koje želi poticati i druge ljude.
“Ako vam se svidi volontiranje u ovih nekoliko dana, sigurna sam da ćete nastaviti dalje. Ovo je divna prilika da otkrijete talente koje vam je Bog darovao. Posljednjih godina radila sam po prvi put neke poslove o kojima nisam niti sanjala i shvatila da imam dar činiti ih s radošću i lakoćom”, rekla je Rahela.
S nama je i jedna djevojka koja nije vjernica, ali dolazi volontirati već treću godinu zaredom.
Tijekom volonterskih akcija mladi naglasak stavljaju na ljude kojima je potrebna pomoć, no nerijetko radeći za zajednicu i društvo, zapravo uče o tom istom društvu i ljudima koji ga tvore. Rahela je naglasila da volontere radosti očekuju u najjednostavnijim radnjama poput igre s malom djecom ili grabljanja lišća, dok se s druge strane u toj ljudskosti pronalaze i ljudi koji nisu vjernici.
“Muškarci su ti koji bivaju emotivniji od nas žena na terenu. Trebate vidjeti kako se s malom djecom igraju osobe koje nisu još niti razmišljale o tome da imaju djecu ili kako se njihov pristup prema odraslima mijenja nakon igre i rada s djecom. Na muškarce ova dimenzija volontiranja ostavlja dublji trag, a nama ženama je to drago primijetiti jer u današnjem svijetu se muškarca prikazuje pod drugim svjetlom. Drago mi je što je s nama i jedna djevojka koja nije vjernica, ali dolazi volontirati već treću godinu zaredom”, poručila je Rahela.
Da je dobro mudro koristiti svoje vrijeme u darivanju bližnjima i ne tratiti ga uludo, smatra profesor matematike i volonter Dario. Jedan od poticaja s kojima je došao volontirati je i trenutno duhovno stanje u Republici Hrvatskoj.
“Mladi ljudi odlaze iz Hrvatske u potrazi za boljim okruženjem jer smatraju da do promjene neće doći. Upravo iz tog razloga podržavam ovaj projekt i sudjelujem u njemu. Svaka promjena je u počelu neprimjetna, a postaje vidljiva zahvaljujući trudu, zalaganju i ustrajnosti. Premda unijeli radost u jedan dan života nepoznate osobe, to je velebna stvar”, naglasio je Dario.
Mladi danas vape za prilikom da rade nešto korisno kako bi pridonijeli zajednici.
Maša Marija Čotić volontiranje doživljava kao priliku da bude slobodna u izboru koji donosi. Smatra kako mladi danas vape za prilikom da rade nešto korisno kako bi pridonijeli zajednici. Ova voditeljica promocije za grad Zagreb na volontiranje se odlučila zbog poticaja, vremena, prostora i ohrabrenje napravi nešto za drugu osobu i društvo.
“U ovom okruženju radimo stvari s kojima se možda nikada ne bismo susreli. Na neki način smo prisiljeni učiti, svladavati prepreke i rasti, a sve to u 72 sata. Naš rad nije jednostrano zadovoljstvo, radi se i o zajednici koja pruža volonterima radost, osmijeh, toplu riječ, suzu i životnu pouku za učinjeno dobro djelo”, kazala je Čotić.
Sa zagrebačke Knežije po prvi put u akciji volontiranja sudjeluje Ivan. Na volontiranje se odlučio, kako kaže, iz vrlo jednostavnog razloga, a taj je da ima slobodnog vremena koje želi darovati drugome.
“Želim s drugima dijeliti radost, pjesmu, smijeh i teške trenutke. Želim da sve što radim bude na korist onima kojima ću darovati svoje vrijeme, što znači da ću ja biti sretniji i ispunjeniji na kraju dana. U tim sitnicama, malim stvarima, kriju se najljepše priče, prijateljstva i djela. Ljudi su danas materijalno dobrostojeći u Hrvatskoj i nažalost zaboravljaju činiti ono najbitnije, pružiti drugome ruku”, istaknuo je naš sugovornik Ivan.
Ovaj međunarodni volonterski projekt 2014. godine održao se prvi puta u Hrvatskoj i to u Splitu nakon čega su se počeli priključivati i ostali gradovi te je danas u projekt uključeno 10 gradova i 1 općina. Mladi na razini Hrvatske sudjeluju kroz projekt u 350 radnih, ekoloških i socijalnih akcija koje se održavaju u Dubrovniku, Karlovcu, Metkoviću, Osijeku, Sinju, Sisku, Slavonskom Brodu, Splitu, Suhopolju, Zadru i Zagrebu.