Na trodnevnom molitvenom susretu mladih prožetom katehezama, svjedočanstvima kršćanskog života, molitvom, ispovijedi, euharistijom, klanjanjem, izvedbom pasije, pjesmom i plesom, koncertom duhovne glazbe, zajedničkim druženjima i obrocima, okupilo se više stotina mladih iz cijele Hrvatske, kao i Njemačke, Švedske, BiH i Vojvodine. S njima su uz sisačkog biskupa Vlade Košića između ostalih bili i fra Marinko Šakota, don Damir Stojić, o. Ike Mandurić, vlč. Ivan Grbešić i brojni drugi.

Trodnevni susret, koji je ujedno bio uvod u završetak Godine posvećene mladima u Sisačkoj biskupiji koja će biti zaključena na 30. međunarodnom susretu mladih u Međugorju, završio je svečanim misnim slavljem koje je predvodio biskup Košić. U koncelebraciji bili su generalni vikar biskupije mons. Marko Cvitkušić, domaći župnik vlč. Marijan Štingl, o. Ike Mandurić i petnaestak svećenika.

Na početku homilije biskup je zahvalio svima uključenima u organizaciju na „ovim danima, na žrtvi, na podijeljenoj vjeri, nadi i bratskoj ljubavi“. Biskup je istaknuo i kako Bog sam zna koje je plodove već postigao ovaj susret, a koji će se još iz ovih susreta roditi. „Jesmo li postigli cilj koji smo željeli ostvariti, mogli bismo se pitati, a mogli bismo odgovoriti da je to u ruci Božjoj, i to nije zaobilaženje odgovora nego istina. Bog je ovo dao i on će iz ovoga izvesti što on želi“.

U propovijedi biskup je pojasnio poruke i osobitosti susreta. U osvrtu na geslo susreta „Pustite dječicu k meni“ rekao je da je za Boga najveći upravo onaj najmanji te je možda poruka Gospodina roditeljima, da se ne boje djece. Biskup je ustvrdio i kako je posebnost ovog Mladifesta pobožnost prema Majci Božjoj Mariji.

„Već činjenica da ga je organizirala Marijina legija, ako i to što su sudjelovali župnik i mladi iz Međugorja, pokazuje kako je Marija važna nama vjernicima. Marija je i sama prva od nas ljudi slijedila Krista, uzela je svoj križ života i išla je za njim. Slijedila ga je i na njegovom križnom putu, ali možemo reći da je s njegovim začećem, pa rođenjem, prikazanjem u hramu, izbjeglištvom u Egipat, te svim događajima kojima je njezin život bio vezan uz Kristov, nosila svoj životni križ. Ona nije slučajno prozvana Mater dolorosa – majkom žalosnom, majkom boli. Mi nju u našem svetištu u Gori zovemo Majkom naših stradanja. Ona dobro zna što je to trpljenje, što je to bol i križ. Ali ona zna i što je to radost, što je uskrs, što je dar Duha Svetoga! Iskreno molimo Mariju da za nas moli, da nas kod Boga zagovara, budimo ponizni službenici Gospodnji u svemu što jesmo i što činimo, budimo zadovoljni s onim što imamo i radosni što možemo biti s Gospodinom. Tako je Marija bila ispunjena radošću uz svoga Sina, našega Spasitelja. On i nas zove da budemo s njim, da ga slijedimo“.

U osvrtu na stradanja Sisačke biskupije i ovog kraja u Domovinskom ratu biskup je istaknuo da se zgrade obnavljaju, ali da se trebaju obnoviti i ljudi. Na kraju se i zapitao što će biti s našom Domovinom danas i sutra, poručivši mladima da to ovisi upravo o njima.

„Vaš idealizam, zanos i vaše snage potrebne su našem hrvatskom društvu, našoj Domovini, da bi ona imala zdravu budućnost. Potreban nam je svima Krist Gospodin, njegova Majka Marija, naši sveti i blaženici, sva naša mučenička povijest i žrtve naših starih. Ne sumnjam da ćete ih vi, dragi mladi, biti dostojni. Molimo se osobito za vas, dragi mladi, za vašu budućnost. To je i budućnost Hrvatske. Neka vas ovi dani, ova iskustva, svjedočanstva i kateheze, propovijedi i pjesme nose i sutra u životu, kada odete s ovog brežuljka. Ovdje smo kao na Gori blaženstva. Isus nam je ovdje govorio i govori nam. On nas šalje da kad siđemo s gore, svjedočimo o njemu i njegovom evanđelju. Budimo radosni svjedoci njegove ljubavi, poput Marije, naših blaženika i svetih“, zaključio je biskup.

Misnom slavlju prethodila su svjedočanstva i kateheza koju je izrekao o. Ivan Ike Mandurić, a nakon mise održano je klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom.