Budi dio naše mreže

Iako su učenici već na praznicima, a uskoro idu i učitelji mi smo uspjeli "uloviti" učitelja koji pomiče granice. Učitelj iz OŠ Lotrščak Ivan Bazina otkrio je za Hrvatsku katoličku mrežu zašto je baš odlučio postati učitelj te kako uspijeva zainteresirati dečke za učenje, rad i igru.

/ Ivana Markić

Zašto baš učitelj?

Govoreći o svojem učiteljskom pozivu istaknuo je: “Sjećam se kao danas trenutka, kad sam nakon moga prvog dana u školi, došao kući i tako malen rekao da ću ja biti učitelj. I ta me ideja držala sve do srednje škole. Svi su mislili da je to neki moj hir, emocija i da ću se ohladit od toga. I negdje u srednjoj školi, pod utjecajem razno raznih komentara što iz škole, obitelji, prijatelja kako je to bezveze, kako se nigdje neću moći zaposliti, mala plaća itd. zamalo napuštam tu ideju”.

Ivan Bazina

Kazao nam je kako je državnu maturu dobro napisao i imao dobre ocjene te je “upao” na dosta fakulteta. “Do zadnjeg dana sam se dvoumio hoću li zaključiti studij Geografije u Zadru ili Učiteljski studij, a i neko vrijeme sam intenzivno razmišljao o Kineziološkom fakultetu. Sada kad gledam retroaktivno, moja želja da budem učitelj upravo proizlazi iz toga što sam imao mušku figuru učitelja i mogao sam se poistovjetiti s njim. Iako je bio dosta strog, opet sam znao da smo voljeni. Neke male stvari koje pamtim, npr. igrao je ponekad nogomet s nama, iako je bio stariji čovjek, to će mi zauvijek ostati u sjećanju. Isto tako u školi fra Pavla Vučkovića radio je učitelj Filip Ratković koji je organizirao lijepe projekte unutar škole poput izviđača, odlazaka u prirodu, njegovi učenici su na školskim turnirima nosili majice ‘Filipove bebe‘ i te su me stvari doticale negdje u dubinu moga bića. Želio sam raditi nešto slično kao oni”, rekao je.

Snagu i radost za to crpim iz dubokog uvjerenja da raditi za čovjeka, odgajati ga i biti mu pomoćnik, jest iznad svih drugih poslova.

“Uvijek se rado sjetim one izjave velikog hrvatskog učitelja, pedagoga, književnik i ilirca Ivana Filipovića. Svoju ljubav prema poslu koji je obavljao Ivan Filipović izrekao je rečenicom: Da se deset puta rodim, deset puta bio bih učiteljem. Potpisujem tu njegovu rečenicu te se svaki dan trudim dati od sebe ono najbolje. Sretan sam što mi je posao ujedno i životni poziv. Mislim da je to nešto najbolje što se čovjeku može dogoditi, istaknuo je.

Osnovna škola Lotrščak

A na pitanje otkuda crpi snagu i radost rekao je: “Snagu i radost za to crpim iz dubokog uvjerenja da raditi za čovjeka, odgajati ga i biti mu pomoćnik, jest iznad svih drugih poslova. A istodobno odgoj učenika jest stvaranje boljeg društva i boljih odnosa u domovini i svijetu.  Kako kaže moj omiljeni prof. Tomislav Ivančić: ‘Talent je tvoja sposobnost da budeš vrhunski. To je sposobnost da u životu odigraš najbolju utakmicu, da iza sebe ostaviš djelo kojem će se ljudi diviti, jer to djelo čini Bog preko tebe. Tvoj talent ne može nitko razviti umjesto tebe. Čitav čovjek, i njegova duhovna duša, i psiha i tijelo moraju sudjelovati u izgradnji talenta. Kao što kiša pada odozgo i zalijeva sve, tako i talent treba biti obasjan i zalijevan odozgo. Talent je životni smisao, a životni smisao je tvoja snaga da uopće živiš. U životu ti treba postati najvažniji tvoj talent, jer po njemu dobivaš smisao”.

Društvo mangupa

Nemoguće je pričati o Ivanu Bazini, a ne spomenuti poznato “Društvo mangupa”. Prekrasno je vidjeti na fotografijama zajedništvo, prijateljstvo i ljubav koju međusobno njeguju. Pitali smo Ivana otkud mu ta ideja, a on nam je otkrio: “Na zadnjem roditeljskom sastanku u mjesecu svibnju predstavio sam ideju, koja se polako u ove tri godine razvijala u mislima i srcu. Teško mi je to sve napisati jer sam na roditeljskom to prezentirao slajd po slajd više od 45 minuta. 50% ideje je došlo od mene, 50% od učenika te će se cijela priča razvijati konkretnije nakon njihovog odlaska iz 4. razreda, a ideja je i nastala da kroz nju nastavimo živjeti naše zajedništvo, ideje projekte i snove. U novoj godini ćemo konkretizirati neke smjernice i krenuti u njihovu realizaciju”.

A da to nije samo to svjedoči i njihov logo. “Imamo svoj Logo – 18 učenika u alki, u sredini su boje Hrvatske, knjiga predstavlja školu i učenje, lopta – sport koji nas povezuje i planina – izlete i prirodu, majice i transparent koji nosimo na izlete i naše projekte. Himnu još nemamo”, istaknu je.

Vjerujemo kako će u skorašnje vrijeme i himna doći na red.

Na pitanje kako ljudi reagiraju na riječ mangup rekao je: “Riječ mangup možda ima negativnu konotaciju, vežemo je uz pogrešne stvari. Naša je ideja i želja da mangup bude onaj koji je usmjeren prema dobru, vrlinama, radosti, domoljublju, ljubavi prema prirodi i životu”.

„Dobra je stvar slaviti običan život. Mi smo samo mala družina unutar ovog svijeta.” (J.R.R. Tolkien)

Gledanje utakmica u školi

A da su dječaci jako zavoljeli školu svjedoči i njihova želja da u školi organiziraju zajednička druženja ili gledanje nogometnih utakmica. “Za potrebe gledanja Svjetskog nogometnog prvenstva i podrške našoj reprezentaciji od učionice smo napravili navijački kutak. Prikupili smo odbačene stare gume te od njih napravili sjedalice, pripremali obroke u razredu i bodrili našu reprezentaciju”.

Osnovna škola Lotrščak gledanje utakmice/Facebook

Grafit u školi i uređenje učionice

“Potaknut likom i djelom malenog Ernesta Nemečeka iz lektirnog djela „Junaci Pavlove ulice“, sinula mi je ideja kako bi upravo grafit posvećen njemu i njegovoj družini mogao krasiti zid naše učionice. Moji su učenici prvi razred, a spomenuta se lektira čita tek u petom razredu. Smatrao sam kako mi to ne bi trebala biti prepreka da ih već sada ne upoznam s vrijednostima i idealima koje bismo trebali usvajati od nižih razreda.

Ernest je Nemeček najmanji od svih dječaka i svima biva slugom, a na samom kraju romana upravo svojom poniznošću postaje najveći te mu ostali dječaci salutiraju uvidjevši kako njegova unutarnja veličina dolazi do izražaja. Baš poput Nemečeka – ja kao njihov učitelj želim raditi i izgarati za njih”, istaknuo je.

Osim toga imaju i drugi grafit. “Drugi grafit prikazuje naše učenike u školskim uniformama i tramvaj uz natpis: ‘Serbus, dragi Zagreb moj.‘ Inspiracija je došla iz čistog ponosa na neke učenike koji tako maleni dolaze tramvajem u školu s drugog kraja grada. Ostakljeni zid učionice krasi i naša razredna mreža upotpunjena novim zajedničkim fotografijama s
izleta, projekata i događanja”, posvjedočio je.

Za još jednu ideja koju je realizirao poslužila mu je barka. “Tijekom ljetnog odmora naišao sam na fotografiju ‘barke-knjižnice‘ na plaži i pomislio kako bi bilo predivno i zanimljivo ovako nešto imati u učionici, kao kutak za čitaonicu. Vrlo se brzo javio djed jednoga učenika nudeći svoj talent drvodjelstva kako bi nam izradio barku, koja nam služi kao razredna knjižnica”, podijelio je s nama Ivan Bazina.

Izleti vlakom

Zanimljivo je bilo vidjeti kako su za školski izlet izabrali Split i vožnju vlakom. A Ivan nam je otkrio i zašto.

Putovanje vlakom/Facebook

“Putovanje vlakom smo izabrali jer smo izradili kartice Hrvatskih željeznica s kojima djeca mogu besplatno putovati. Na taj smo način dosta uštedjeli, ali i mogli vidjeti predivne lokacije naše domovine, koje inače kad prolaziš autom ili autobusom ne možeš primijetiti. Isto tako djeca u vlaku mogu igrati društvene igre, ustati se na wc kad žele te nam je to sedmosatno putovanje prošlo zabavno i veselo”, otkrio je.

Društvo mangupa u Splitu

“Dečki su bili jako uzbuđeni zbog putovanja vlakom i to im je jedno predivno iskustvo zajedništva. Od lektire Vlak u snijegu, nestrpljivo su iščekivali razredno putovanje vlakom. To je valjda svakom djetetu želja nakon pročitane lektire, samo evo mi nismo zapeli u snijegu, ali jesmo u suncu i vrućini po dolasku u Split haha. Nisam mogao zamislit bolji rođendanski poklon za 30. rođendana, nego sa dečkima proslaviti rođendan u Splitu”, rekao je.

Putovanje vlakom/Facebook

Stare ulične igre

Ivan Bazina je istaknuo da su pokrenuli i projekt – Stare ulične igre. “Jedna od omiljenih igara bile su franje (pikule, klikeri). Učenici su je sa oduševljenjem prihvatili, kao i roditelji koji im prepričavaju svoje doživljaje iz mladosti i sjećanja na ovu igru.

Stare ulične igre/Facebook

Zanimljivo kako im je trebalo puno više vremena da savladaju igranje i gađanje zbog slabijeg razvoja fine motorike prstiju. Da bi dijete razvilo finu motoriku i s lakoćom obavljalo svakodnevne zadatke koje većina odraslih tako obavlja, potrebno je od rođenja uvježbavati različite motoričke zadatke, kroz zabavu i igru. Ovakve igre su pravi lijek za današnje generacije kojima su ove vještine ‘uspavane i zakržljale‘ zbog tableta, mobitela i pretjerane izloženosti ekranima”, istaknuo je učitelj Bazina.

Dječja Sinjska alka

1. lipnja 2021. održala se 1. dječja Sinjska alka. “Maleni alkari kopljanici bili su učenici 1. b razreda pod vodstvom mene kao vojvode. Pa smo dogodine u mjesecu lipnju imali i 2. Dječju alku gdje smo uspjeli organizirati i dolazak dva malena ponija koja su djeca jahala po školskom dvorištu. Ove godine se održala 3. Dječja alka, gdje smo preko mame od učiteljice Andree Jenjić koja je sa mnom u produženom boravku nabavili alkarske sinjske nošnje, pa smo i na taj način pridonijeli autentičnijoj atmosferi i alkarskom ambijentu”, rekao je.

Dječja Sinjska alka/Facebook

“Svake godine ovo natjecanje privuče veliku pozornost roditelja učenika, djelatnika škole i slučajnih prolaznika koji uživaju u nadmetanju zagrebačkih mališana.

Po završetku alke nastavilo se druženjem i prigodnom zakuskom s neizostavnim sinjskim uštipcima i dalmatinskim pršutom. Život piše najljepše priče. Ovo je početak jednog velikog projekta i jedne lijepe priče.

Što se tiče organizacije najviše mi pomognu roditelji učenika i nekolicina kolega iz škole te uprava škole od koje imam dopuštenje da to provodimo u dvorištu škole.

Hvala svima! Osjećam se presretno, ponosno, zahvalno…. Onaj mali ‘ja‘ koji je trčao dječje alke u svojoj ulici u Sinju, nije mogao niti zamisliti da će se ovo ostvariti!”.

Dječja Sinjska alka/Facebook

Osnovna škola Lotrščak

Osnovna škola Lotrščak prva je škola za dječake u Hrvatskoj koju su pokrenuli roditelji. Naime, smatrajući da su roditelji prvi i najvažniji odgojitelji svoje djece, odlučili su pokrenuti školu koja će ih u tome podržavati. S tim ciljem osnovan je Roditeljski institut za odgoj i obrazovanje (RINO) kao krovni i pravni subjekt. Cijeli projekt vođen je idejom i posebnim trudom da se osim ostvarivanja intelektualnoga potencijala radi na razvoju karaktera i osobnosti učenika te njeguje rast u vrlinama.

Posebnost je Škole njezin pedagoški princip koji se temelji na mentorstvu i omogućuje personalizirani pristup svakomu učeniku te učenici nose školske uniforme. Škola Lotrščak inspirirana je iskustvom sličnih škola diljem svijeta koje nude cjelovito obrazovanje i osobni pristup svakomu učeniku.

Uloga vjere u tome pristupu

“Činjenica da obrazovanje u RINO školama uzima u obzir transcendentnu dimenziju osobe i provodi se prema kršćanskim kriterijima. Sve nastavne i usmjeravajuće aktivnosti provode se s dubokim povjerenjem u nauk Katoličke Crkve. Pod kršćanskim obrazovanjem podrazumijeva se pružanje odgovarajuće duhovne skrbi roditeljima, učiteljima i učenicima koji to žele. Svaka RINO škola ima svog svećenika. Njegovo je poslanje briga o duhovnoj skrbi roditelja, učitelja, nenastavnog osoblja i učenika koji to svojevoljno žele”, istaknuo je.

Prva pričest učenika OŠ Lotrščak

Planovi za budućnost

“Uh, teško pitanje. Stari Rimljani govorili su: Nulla dies sine linea – nijeda dan bez povučene crte. Život je borba. Treba ispuniti svaki trenutak jer ispunjeno vrijeme je vječno vrijeme. Imamo samo ovaj današnji dan, treba živjeti, a ne životariti kako je govorio blaženi Pier Giorgio Frassati”, zaključio je.

“Svrha života je otkriti svoj dar. Životni poziv je razviti ga. Smisao života je darovati ga.” David Viscott

A više o radu OŠ Lotrščak saznajte ovdje. Isto tako rad učitelja Ivana Bazine koji pomiče granice pratite ovdje.

Kontaktirajte nas

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja