Budi dio naše mreže

Više od sto tisuća ljubitelja elektroničke glazbe posjetilo je nedavno najveći festival elektroničke glazbe Ultra Europe festival u Splitu. Njima su se već četvrtu godinu pridružili i mladi evangelizatori i bogoslovi i svećenici kako bi mladima pružili bilo pomoć u vidu vode, ali i u duhovnom vidu u smislu razgovora ili što god im je trebalo u tom trenutku. O iskustvu vjere progovorio je i mladi ulični evangelizator Maroje Burum za projekt "Chance for walk".

/ mp

U razgovoru s Marijetom Martić i Eminom Dabo Hunjak Burum je otkrio kako nije uvijek bio praktični vjernik.

“Moj otac kao Hrvat i Hercegovac i katolik svake je nedjelje išao na misu. Moja majka nije to prakticirala pa nismo morali ni mi djeca. Kad sam imao 13 godina počeo sam imao velike glavobolje zbog kojih nisam mogao ići niti u školu. Moja obitelj je tražila pomoć na svim mjestima pa tako i u Crkvi jer zdravstvenog uzroka nije bilo. Stoga je moja majka u jednoj dubrovačkoj crkvi vidjela raspelo gdje je zavapila: ‘Isuse ja te ne poznajem, ali patnja me nagnala ovdje. Molim te objavi mi se da si živ!’ Nakon te njezine molitve počela je i ona biti praktična vjernica. Kad majka postane vjernica, onda moraju i djeca. Tako to obično biva. Ona je počela puno moliti pa smo i mi kao obitelj počeli moliti”, prisjetio se Burum.

Kako je rekao, s ulaskom u srednju školu počeo je moliti od 5.30 do 6.30 krunicu.

“Osjećao sam čežnju da sve više uranjam u vjeru pa sam tako postao i član molitvene zajednice. Upoznao sam Boga duboko. Kao većina obraćenika imaš ogromnu želju podijeliti s drugima. To sam počeo govoriti i svojim prijateljima. Međutim, to je bilo moraliziranje. Da bi nekog pridobio vjeri trebaš mu govoriti da je Bog živ, a onda će se sve drugo povezati i dogoditi”, poručio je Maroje Burum.

Svjedočanstvo Maroja Buruma pogledajte u videu:

Kontaktirajte nas

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja