Donosimo vam priču o jednoj mladoj djevojci koja svojim stihovima ne ostavlja nikoga ravnodušnim. "Vjerujem da ništa nije slučajno. Prije par dana u crkvi dok sam se pripremala za svetu misu u sebi sam nesvjesno krenula izgovarati stihove jedne svoje pjesme o raspetom Kristu i tad sam shvatila da su moje pjesme i moja molitva koju upućujem Gospodinu", istaknula je Jelena Protrka za Hrvatsku katoličku mrežu.
Srednjoškolka Jelena Protrka svijet oko sebe gleda na jedan dublji način, mogli bismo reći umjetnički. Rado svoju svakodnevnicu pretače u stihove, ali isto tako s njima izražava svoju ljubav posebno prema Bogu i Domovini. Učenica je trećeg razreda Gimnazije fra Grge Martića u Posušju, a svoj talent otkrila je prije dvije godine. Svjedoči da je i njoj zanimljivo otkrivati taj dar koji joj je Gospodin dao.
Jelena ističe kako je krenula stvarati stihove u rujnu 2021. godine. “Ta godina bila je jedna moja duhovna prekretnica puna izazova. Do tada nisam kod sebe poznavala ovaj talent, ali Gospodin je tada odlučio otkriti mi ga. Kada sam najmanje očekivala, Gospodin me je nagradio”, rekla je.
I malo po malo shvatila je da je poezija njezina oaza mira gdje iznosi sve ono što nosim u sebi. “Preko nje ‘dišem‘ i ona mi je savršen oblik izražavanja svih mojih osjećaja, ali isto tako i izraz ljubavi prema Bogu, bližnjima i Domovini. Vjerujem da mi je upravo zbog toga najdraža duhovna i domoljubna tematika pjesama. Kroz duhovnu poeziju molim, zahvaljujem i slavim Boga. Mogu reći da tako izlijevam svoje srce pred njim. Vjera je pokretač moga života pa zato i ima glavnu ulogu u mom pisanju. Mogu reći da mi je poezija poput mosta do Gospodina. Neraskidiva veza kojom se obraćam njemu, ali vjerujem da se on tada još više obraća meni. Stihovima razgovaram s njim. Ponekad mi se dogodi da prva misao kada se probudim bude naslov neke duhovne pjesme i nakon nekog vremena ju napišem. Vjerujem da ništa nije slučajno. Prije par dana u crkvi dok sam se pripremala za svetu misu u sebi sam nesvjesno krenula izgovarati stihove jedne svoje pjesme o raspetom Kristu i tad sam shvatila da su moje pjesme i moja molitva koju upućujem Gospodinu”, istaknula je ova srednjoškolka.
Kroz duhovnu poeziju molim, zahvaljujem i slavim Boga. Mogu reći da tako izlijevam svoje srce pred njim.
Koliko je njihovih života darovano kako bi mi danas bili slobodni.
Neke od mojih omiljenih pjesama napisane su baš kada je bilo najmanje inspiracije.
Ova mlada djevojka poticaj je i drugim mladima oko sebe da ne zakopavaju svoje talente. Poručila im je: “Dragi mladi, koristite sve darove i talente koje vam je Gospodin dao i tako ga proslavljajte. Budite uvijek ustrajni u svemu što radite bez obzira na nevolje i prepreke na koje naiđete u životu jer sve se isplati, ako ne ovdje na zemlji, onda će zasigurno u nebu. I kao što moj omiljeni svetac sv. Ivan Pavao ll. rekao: ‘Dragi mladi, uzmite svoj životu u svoje ruke i od njega napravite remek-djelo!‘
“Na kraju mogu reći da je cijela moja poezija poput molitve, molitve zahvale, kojom zahvaljujem na svemu što mi je Gospodin dao, a osobito mu hvala na ovom daru pisanju poezije kojeg zaista nisam tražila, a dobila sam ga kao ogroman dar”, zaključila je.
Jeleni je želja u budućnosti izdati i svoju zbirku poezije i kazala nam je da već ima neke ideje, a mi vjerujemo da će u tome i uspjeti.
U nastavku pročitajte nekoliko Jeleninih uradaka:
Tu sam opet Kriste s Tobom
Podno nogu Tvojih klečim
Plačuć tiho sama nad sobom
Gledam ruke probodene
Tužno motrim lice Tvoje
Na glavi Ti kruna nakrivljena
Al’ nije zlatna Gospode mili
Već je trnova, krvlju natopljena
Pa mi oči zatrepere u trenu
Dok podno nogu Tvojih klečim
Suze gorke same niz lice krenu
Šuteć u tišini govorim Ti Kriste
Koliko sam bijedna pred svime
Koliko je krvi Tvoje nevine i čiste
Prolilo se za moje ime
Nisu Te pribili na drvo čavli
Nego moji grijesi, Bože
A nit’ jedan stvor na svijetu
Takvu Ljubav dat ne može
Prepuštam Ti
Sve što nosim skriveno u sebi
Sve krhotine boli i strahove
Prepuštam te dajem jedino Tebi
Kroz prazne, a prepune mi stihove
One stihove koje duša piše
Nevidljivom olovkom daha
Gdje se skriva, potiho diše
Nemoćna u svem i plaha
Ponekad i svu tišinu ona briše
Suzama pričajući tajne svoje
Pričajući ponovno sve tiše i tiše
Dok bez glasa doziva ime Tvoje
I onda poželi samo barem tren
Gdje je sve tako mirno i sveto
Pogled jedan, blažen i snen
Usred hladne zime, toplo ljeto
Dopusti mi, promatrati Te samo
Gledati kroz zrake svjetla u mraku
Koračati sigurno prema njima tamo
Kao ptica, raširivši krila svoja u zraku
I onda želim utonuti u vječne
Mirom ispunjene mora luke
I jedne blage i najdivnije
Kristove milosrdne ruke
Tražim te
Tmurni oblaci iznad grada
Svake godine ista bol
Srce se steže od mraza
Na samu pomisao o tom
Smijeh koji se utišao
Suze koje su potekle
Ruke koje su bez zagrljaja ostale
Ne znam ni gdje ni kuda odveli su te
Gdje tvoje kosti leže
A mira u mom srcu nema
Dok ne nađem tebe
Svako jutro nadu mi budi
A svaka noć jecaje veže
Znaj, danas smo slobodni ljudi
Iako dosta godina je prošlo
Bez tebe sve je teže
Fališ mi u svakoj sekundi i svakom dahu
Osjećam tvoju ruku kako miluje moje plave pletenice
Štono ih je baka splela
Nema tebe, nema ni bake više
Nikoga nemam
Znaj bez tebe i kiše i rijeke su tiše
Ide život, kao Dunav teče
Da sam barem onda znala
Kad si odlazio da nam je bilo posljednje veče
Oprosti mi na suzama ovim
A nekada ni suza nema
Riječ teška u grlu se zaustavi, a samo sjećanje živi
Više nisam malo dijete
Imam onoliko godina kao što si tada imao ti
Danas mi samo tebi misli lete
Gdje li si tata?
Ja sam još samo tvoje milo dijete.
Mojoj domovini
Onoj koja me izrodila iz svoga krila
Na kojoj sam rasla i kao cvijet cvala
Koju sam prvom riječi zvala mati mila
Zemlji što mi je čistu ljubav svoju dala
Čije ime krasi hrabrost moga roda
Imenom heroja kroz stoljeća davna
Ona zna koliko nas je koštala sloboda
Kako se branila povijest njena slavna
Ožiljci na srcu njenom još uvijek bole
Ranjena bješe i ne baš tako davno
A rane joj mnogi i danas mržnjom sole
Zaboravljajuć one što poginuše slavno
Njene su ruke kao ruke majke tvoje
Suze njene slane kao Jadransko more
Njene su oči najljepše plavetne boje
U sumraku kasnom i svitanju zore
Samo njoj pjesme pjevam ponosno
Jer rodih se i odrastoh na djedovini
Njoj klicah iz sveg srca i duše radosno
S ljubavlju, jedinoj mojoj domovini!