Društvene mreže

Dr. sc. Leali Osmančević govoreći o društvenim mrežama kazala je da su nastale s potencijalom povezivanja ljudi, ako pogledamo početke. “Danas ako pogledamo postale su najčešće u društvenom i javnom govoru sredstvo koje razdvaja ljude. One same po sebi nisu ni dobre ni loše nego ovisi o načinima na koje ih korisnici koriste, osobito djeca. Ne možemo ih definirati kao nešto što spaja ili razdvaja nego koju im mi svrhu i cilj damo”, istaknula je.

Kazala je kako kod nas vlada teorijska svjesnost. “U teoriji mi kao društvo znamo što je dobro, a što loše za djecu, ali kada dođemo do praktičnog djelovanja tu dolazi do izazova. I često dolazi do odustajanja u obitelji i nekim drugim zajednicama u kojima djelujemo. Ostanemo u čežnji za velikim društvenim promjenama i čeznemo da djeci bude bolje, a kad dođemo do praktičnog djelovanja tu kao odrasle osobe znamo zakazati. Kada djelujemo, na bilo koji način i koliko god nam se činilo malo, to nije malo, ako je za dobrobit djece. Kada djelujemo imamo veću jasnoću. što želimo i koji doprinos želimo dati. Ako sve ostane u teoriji i stalno čeznemo za boljim svijetom postavlja se pitanje hoće li taj svijet postati bolji. Velik je naglasak stavljen na djecu, ali zaista u ime struke, privatno i praktično trebamo reći da su naša djeca sjajna i toliko je inicijativa koja su usmjerena na djecu, ali što je s drugim članovima društvu. Možemo se usmjeriti na djecu i to je sjajno, ali moramo sustavno djelovati na svim razinama. Ono što radimo s djecom mora biti provedivo na svim razinama jer inače gubimo jasnoću i razumijevanje”, rekla je.

Zabrana mobitela

O samoj zabrani mobitela kazala je zabrana sama po sebi sadrži izricanje naredbe i čim nam je nešto zabranjeno stvara neki otpor i u nama. “Zato je važno postaviti granicu. Granica nije kažnjavanje, granica je sastavni dio odgovornog djelovanja. Mi ne želimo naređivati djeci, mi želimo postaviti odgovorne granice”, naglasila je.

Ovisnost o Internetu

Postajemo je svjesni kada se ona dogodi i kada je u kasnijoj fazi. “Različiti su oblici ovisnosti koje se mogu pojaviti među djeci i mladima.  Među djecom i mladima pojavio se sindrom ‘skrolanja‘ gdje smo stalno izloženi novim sadržajima i stalno tražimo novo. Nikada tu potrebu ne možemo do kraja zadovoljiti. Vrijeme prolazi, a djeca nisu toga svjesna. Kada djeca nemaju jasnoću zašto im je nešto zabranjeno dolazimo do problema izricanja zabrane. Ako mi djetetu zabranimo mobitel što smo mi time napravili. To je pomalo zastarjeli model, on djeluje kratkoročno. Koju poruku tada šaljemo djetetu. Dugoročno ako u to uključimo naizgled jednostavne savjete kao što su razgovor, dijalog, smanjivanje generacijskih razlika, empatijsko povezivanje s djetetom. Onda dugoročno možemo potaknuti promjene i dijete ima onda jasnoću”, istaknula je dr. sc. Osmančević.

Posebno je naglasila kako je potrebno poslušati dijete i vidjeti u kakvom vremenu oni danas odrastaju.

A na pitanje u koje ovisnosti upadaju djeca odgovorila je: “Djeca najčešće upadaju u ovisnost na području društvenih mreža. Zato što su one veoma zastupljene u njihovom odrastanju. Uočen je najveći porast prekomjerne izloženosti društvenim mrežama. Posebice Tik Toka. Smanjuje im se fokus i koncentracija na sadržaj. Djeca sve teže prate animirani film ili neki sadržaj koji traje sat vremena, a tu je i školski sat koji je za njih dugačak”.

Djeca najčešće upadaju u ovisnost na području društvenih mreža. Zato što su one veoma zastupljene u njihovom odrastanju.

Pri tom je dodala znakove koji su pokazatelji da je dijete postalo ovisno o društvenim mrežama ili nekoj drugoj ovisnosti. “Jedan od očitih znakova jest odsutnost djeteta u stvarnom svijetu, promjena pažnje i koncentracije, gubitak interesa za stvari koje se događaju u svakodnevnici i njegovoj okolini. Gubitak slobodnog vremena kojeg je dijete prije nečemu drugom posvećivalo. Može doći i do pogoršanja ocjena, fizički znakovi poput nesanice, neka djeca postaju mirnija i povučenija, druga agresivnija”, istaknula je.

Tanja Maleš i dr. sc. Leali Osmančević

Istaknula je da je jako važno prije ograničenja korištenja mobitela kroz razgovor najprije vidjeti zašto je dijete toliko na mobitelu, što je to što mu nedostaje u obitelji. “Proces ograničavanja treba započeti razgovorom, zašto je dijete toliko na društvenoj mreži, zašto se toliko snima i zašto je toliko na mobitelu. Dijete treba čuti i nas zašto nama to smeta. I dijete zanima zašto mu se uzima mobitel”, posebno je istaknula.

Postavljanje granica je apsolutno sastavni dio odgovornosti koje uvijek za cilj ima dobre namjere roditelja.

Ponovno je naglasila važnost postavljanja granica. “Granice nisu kažnjavanje, granice nisu zabrane. Postavljanje granica je apsolutno sastavni dio odgovornosti koje uvijek za cilj ima dobre namjere roditelja”, rekla je.

“Svaka aplikacija danas nosi, ako govorimo o društvenim mrežama, vrlo slične posljedice i daje vrlo slične mogućnosti, a to su fotografije i reealsi. Postoji nešto što je iznenadilo i jedan dio struke, a to je da se djeca natječu tko će više ostati budan, u takozvanom ‘vamping‘ efektu gdje su djeca sklona ostavljati bilo kakve komentare da dokažu da su budni i onda tko izdrži cijelu noć je pobjednik. I ako se to često događa onda moramo prihvatiti, ne u kontekstu odobravanja, nego razumjeti da je to jedno od obilježja današnje generacija i da onda djelujemo u skladu s time”, istaknula te posebno za kraj naglasila da je potrebno djeci ponuditi alternativu.