Prenosimo status patra Ikea:

“Misa mladih na kraju tjedna u kasnovečernjim satima, petkom u 20:30 sati, izvorište je života mladih svih ovih godina otkad smo s njom krenuli.

Zbilo se to slučajno i spontano. Najprije četvrtkom, samo za skupinu SKAC-ovaca u Zagrebu, ali brzo se ulila u svoje korito petka te se potom prelila kao misa svih mladih i u druge gradove po Hrvatskoj, pa i na naš Osijek, te i ovdje postala vrelom povrataka Bogu, pronalaska njegove blizine i otkrivanja žive živcate Crkve, snažne i mlade. A trebalo je to; i treba to i dalje naviještati.
Brojni i brojne su u tim Misama mladih prvi put temeljito i mirno čuli Božju riječ, milost im dohvatila srce, utočila mir i očitovala se blizina Božja. O njoj će se još pisati i pričati. Ali kasnije. Sad se treba njome hraniti.

Svaka misa je ista. Ali, opet i nije. Potreban je jedan cjelovit i drugačiji, miran i istovremeno mladenački dinamičan, opušten, a istovremeno temeljito skrušen i pobožan misni ambijent, kakve Mise mladih doista i jesu. Iako propovijedi obično traju duže, svima su nekako subjektivno kraće, jer kraju je i dan i tjedan. Pa sve završimo klanjanjem pred Presvetim.

Na njima često najavljujemo posebne teme. Pozivamo goste svećenike; mladi pišu svoje molitve koje se čitaju – kao molitve vjernika; ostajemo (tko može) u pobožnom klanjanju, prati nas zbor mladih; povremeno prikupljamo donacije za najpotrebitije… a poslije svega, ako nam još nije dosta, ostajemo u druženju u našoj kripti Crkve.

Oovog petka ćemo govoriti o duhovnom boju koji se zbiva oko nas i u nama. Ovog boja nitko nije lišen. A najmanje oni koji misle da su izvan njega. Tvoj boj se bije najprije u tvojoj duši, oko slobode tvoje volje o kojoj sve ovisi, i oko odluka koje moraš donijeti sam za sebe. Nije lako do slobodne volje i objektivne odluke jer smo redovito u nekom strahu, sramu, pod pritiskom i silnim obmanama. A rezultat je nekakav drugačiji život koji nas zatekne, i koji kao da nikad nismo ni birali ni htjeli. A to nas frustrira i ljuti, pa tražimo krivca, često optužujući sav svijet i Boga samoga. Tako je i u našoj duši, i u našemu okružju. Kao što se mogu prevariti ja, tako se vara i luduje sav svijet.
Nije to ništa novo. Uvijek je tako bilo. Samo je vanjština drugačija.

Ipak, ne mora biti tako. Postoji ipak netko i nešto mudrije i jače, što nam može pomoći i spasiti nas od zalutalosti u slijepe ulice ogorčenja i prevarenosti. Mi koji smo Kristovi u prednosti smo u svakom smislu. Mi pobjeđujemo, pobjeda je naša. Šarm je na našoj strani. Snaga također. Radost životna se nalazi na našemu putu, mir srca, snaga ljubavi… Sve je ovdje, na našemu putu.
Ovog petka ćemo o ovome razmišljati, govoriti i na tu nakanu moliti. Svi zajedno: mi za tebe, ti za nas. Vidimo se! Dođi!”