Kroz srpanj i kolovoz - Ljeta Gospodnjeg 2021. - svoje je rukave dodatno zasukao i SKAC Osijek (Studentski katolički centar), a tako će biti i nakon ljeta. Odlučili su članovi SKAC-a s 'Panonskoga mora' svojim članovima i simpatizerima 'odmor duha i tijela' ponuditi i na Jadranskom moru kao što to uostalom čine i drugi SKAC-ovi, zajednice, udruge, biskupije i nadbiskupije.
Ta svoja višetjedna ljetna događanja iz SKAC-a Osijek za početak su nazvali: ‘Predokus (K)raja’ iz jednostavnog razloga jer su svoje utočište i konačište uspjeli pronaći kod dalmatinskih fratara u malome mjestu Kraj na Pašmanu u zadarskome arhipelaogu.
Startni tjedan uspješno su popunili u prvoj polovici srpnja, jedan termin je bio rezerviran u tjednu uoči svetkovine Velike Gospe, a upravo traje tjedan ‘Ignacijanskih duhovnih vježbi u šutnji’, nakon čega će uslijediti ‘Duhovno ljeto za braniteljice, branitelje, njihove obitelji i mlade’ čime će zaključiti mjesec kolovoz.
U samostanu je, dakle, ovaj tjedan sa isusovcem p. Mislavom Skelinom, župnim vikarom zagrebačke župe Bezgrešnog srca Marijinog na Jordanovcu, ukupno 21 sudionik.
Sudjeluju u razmatranjima, magis krugovima, egzamenomu, radionicama o kvalitetnom provođenju slobodnog vremena, zatim u molitvi Lectio Divina, igranju odbojke, druženju uz gitaru i, dakako, druženjima doslovno u moru jer dovoljno je pretrčati put uz samostan za odigrati jedan dobar ‘picigin’.
Ostale tjedne sa sudionicima je bio p. Ivan Ike Mandurić, duhovnik osječkog SKAC-a, koji će s braniteljima i zaključiti – kako nam sami kažu – vrlo uspjelo prvo izdanje svog ‘Duhovno-rekuperacijskog kampa’ na Pašmanu, natopljenog načelima duhovnosti sv. Ignacija Lojolskog.
Na društvenim mrežama su objavili da im je Bog ‘bio milostiv i jedva čekamo novu akademsku godinu da podijelimo sve darovano’.
‘Molimo za to da sljedeće godine bude više termina kampa’ – napisali su ujedno, a mi smo se s HKM-ovog portala o svemu i raspitali dodatno u izravnom javljanju iz franjevačkog samostana Sv. Duje koji se nalazi „među maslinama, blizu mora, a čuju se i zrikavci, u tom ambijentu u kojem čovjek može osjetiti stara vremena, ali se također događa nešto novo”, rekao nam je na početku razgovora, u pauzi od ‘šutnje’, p. Mislav Skelin.
„Sudionici ovog tjedna nisu srednjoškolci, ni studenti prvih godina, već završnih, pa i osobe s dobrim godinama radnog iskustva u rasponu od dvadeset i dvije godine do kasnih tridesetih.”
„Želimo upoznati dublje sebe, produbiti svoj odnos s Bogom, riješiti se neurednih životnih navika i otkriti volju Božju za nas. Nekako se ‘poštimati’ u životu, staviti stvari na pravo mjesto, dakako, Boga na prvo mjesto, a onda sve ostalo kako već treba”, tumači ovaj mladi isusovac koji je – uz ostalo spomenimo – dio projekta ‘Pod smokvom’.
Počeli su u nedjelju navečer. Sve protječe dobro. Sudionici su vrlo ozbiljni, a što nije iznenađujuće budući da su ‘Ignacijanske duhovne vježbe’ već niz godina svojevrstan duhovnim brend te oni koji se prijavljuju na ovakve vježbe imaju ozbiljne nakane; graditi razmatranja, biti u šutnji, imati razgovore s duhovnikom…
I s te strane pater Skelin se ne može požaliti na manjak motivacije sudionika i sudionica ili da je netko došao ne znajući o čemu je zapravo riječ.
„Sve u svemu tjedan prolazi milosno, Bog djeluje u dušama, mi mu se utječemo u molitvi, a utječemo se i vama – za molitve – pa nas podržite”, rekao je i još objasnio da kroz šest dana prolaze metodu razmatranja Evanđelja.
Njih je nekoliko tijekom dana, sudionici ih čine individualno, a potom imaju razgovor s duhovnikom.
Rekao je i da su sudionici vrlo ozbiljni, imaju vrlo bogati nutarnji svijet, poslušni su Bogu i vjeruje da će doživjeti dobre stvari, a i da će nešto od svega toga sasvim sigurno donijeti svojoj okolini.
Neke druge detalje saznali smo od Kristine Šimičić, suradnice osječkog SKAC-a od prvih dana, a danas voditeljice njihovog Ureda:
„Prijavilo se taman ljudi koliko nam je trebalo da organiziramo to sve, a nije bila ogromna navala, kako su nam ljudi govorili jer svima ipak treba prvo nečije mišljenje o nečem novom, kakav je neki novi kamp.”
„Ljudi su trebali ‘riskirati’ i doći vidjeti što smo mi to pripremili u SKAC-u ovoga ljeta za mlade.”
Unatoč tome, popunili su taj prvi otvoreni srpanjski termin u kojem je bila – izrazila se Šimičić – „zaista odabrana ekipa koja je trebala doći tamo”, a slično je i u kolovozu. Sve je prošlo – i prolazi – jako dobro i svi su bili zadovoljni organizacijom.
„I mi SKAC-ovci smo se sami iznenadili kako je sve dobro prošlo i, eto, stvarno je bilo ‘rekuperacijski’”, rekla je i nadodala da se prošlotjedni termin zvao ‘Tjedan kršćanskog aktivizma’, kojeg je vodio p. Mandurić, u terminu koji je bio do kraja popunjen sa ‘zadovoljnim sudionicima’.
Zadnji tjedan kolovoza, pak, od 22. do 28. kolovoza rezerviran je za ‘Duhovno ljeto za braniteljice, branitelje, njihove obitelji, te mlade’ koji je naknadno otvoren i nešto je povoljniji. Prijave se mogu pronaći na Facebook stranicama SKAC-a Osijek. Još nije kasno za priključiti im se.
Pitali smo Kristinu: Zbog čega su pokrenuli svoj prvi ljetni kamp na moru i zašto su izabrali baš otok Pašman?
„Kamp je bio paterova ideja (Ivan Mandurić) i to jako dobra ideja. Mi smo mislili da nismo još spremni za tu fazu, međutim pokazalo se da jesmo.”
Zašto duhovno-rekuperaciji?
„Pa, nekako je došlo iz iskustva da čak i mi koji hodamo s Gospodinom nađemo se u situacijama da smo jednostavno preopterećeni, radimo previše, imamo previše osobnih i volonterskih dužnosti. I što se tiče našeg poslanja – hoćeš nećeš – dođe do tog nekog pre/zasićenja, gdje nedostane ta osobna veza s Bogom; nekako se izgubi.”
I zato je tema bila ‘Kako biti prijatelj s Isusom’, a u podlozi je bila ‘dokolica’.
Objasnila je tu njihovu ovoljetnu misao vodilju kroz pašmanske tjedne i dane:
„Naše slobodno vrijeme je ono u kojem mi vladamo i dajemo Bogu kako bi smo se istinski okrijepili duhovno. Ne kako bi smo se odmorili ‘da još više radimo’, nego kako bi smo tu dokolicu ukomponirali u svoju svakodnevicu. Čak i onda kada radimo, dok smo zaposleni, da osjetimo to neko duševno rasterećenje kroz aktivnosti koje su svrha samima sebi.”
Pašman su, pak izabrali jer je samostan na otoku nenaseljen. Tamo više nitko ne živi od fratara iz Provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri, a gvardijan iz Zadra je više nego otvoren da se prostor iznajmljuje i da se ondje pastoralno radi sa mladima i da kuća bude puna cijelo ljeto.
Tamo je more predivno, čisto, samostan je na samoj obali, uz plažu, do mora i sve je dobro uređeno.
Podsjećamo na kraju ove još jedne naše male ljetne reportaže da se mladi u Osijeku u SKAC-u okupljaju i petkom navečer od 20.30 u svetištu Srca Isusovog, u Stepinčevoj 27, na ‘Misu mladih’.
Također, ovoga ljeta baš su Slavonci iz dva njihova SKAC-a, iz mlađeg osječkog i nešto starijeg slavonskobrodskog, predstavljali Hrvatsku na otvaranju Svjetskog susreta mladih u Međugorju – popularnom 32. Mladi festu – u kojem je bilo 50.000 sudionika, a nismo ni bez razloga napisali kako će i jesen biti vrlo aktivna ‘sa zasukanim rukavima’.
Naime, dva spomenuta SKAC-a – uz onaj splitski – pripremaju i Duhovno-radni kamp ‘Srcem za Banovinu’. Pomagat će stradalima u potresu u Sisačkoj biskupiji.
Nakana im je u svemu tome formacija mladih kroz volontiranje, fizički i timski rad te razvijanje altruizma i empatije.
Dva su termina: prvi od 12. do 18. rujna i drugi od 19. do 25. rujna.
Informacije će vam dati putem adrese srcemzabanovinu.skac@gmail.com, a prijavni obrazac i sve drugo potražite na linku: https://forms.gle/2RxwsxduHm5AQ5DbA.