Puna dva desetljeća je prošlo otkada je isusovac p. Luka Rađa sa svojom ekipom očistio rt Ovanj na Modravama i ponudio mladima ispunjeno ljetovanje u prirodnom okruženju u dobrom društvu, kroz molitvu, rad i zabavu.

Modrave su poluotok između Vranskog jezera i mora, proteže se od Pirovca do Draga i jedini je prostor u Hrvatskoj koji istovremeno ima i morsku i jezersku obalu i koji na maloj udaljenosti ima dva tako različita prirodna ambijenta. Modrave, taj mali raj u kojemu pod krošnjama maslina „ljetuje” i sam Gospodin, ujedno su i najveći kompleks maslinika na istočnoj obali Jadrana gdje se već 20 godina duhovno obogaćuju mladi iz cijele Hrvatske i izvan nje.

Na početke Modrava vratila nas je u emisiji Aktualno HKR-a Vesna Sabo, koordinatorica volontera SKAC-a Palma i najavila nam 20. modravski rođendan, a p. Luka Rađa tom je prigodom uputio mladima poruku i sve ih blagoslovio.

Modrave / Foto: Facebook ‘Modrave’

„Priča sa SKAC-om je krenula još od prije 100 godina kad su isusovci tek došli u Zagreb, tada je počeo rad s mladima. Sve se nastavilo kroz vjeronauke u bazilici Srca Isusova u Palmotićevoj, a kulminiralo je dolaskom p. Luke Rađe početkom 2000-ih godina kojega njegovi suradnici u ono vrijeme opisuju kao nekakvu razbuktalu dušu, vizionara prepunog ideja, kreativno-nemiran duh koji je i sam, kad smo preslušavali neke njihove snimke, govorio da je osluškivao potrebe mladih, potrebe Crkve i tako je došlo do ideje da bi trebao postojati nekakav studentski katolički centar. Nakon nekoliko godina susreo se s tadašnjim šibenskim biskupom Ivasom koji je prepoznao njegov vizionarski duh i predložio mu Modrave, taj naš mali maslinik, kao mjesto susreta za mlade gdje bi on mogao ispuniti svoju viziju utemeljenu na današnjim potrebama mladih”, kazala je na početku Sabo.

Sami počeci Modrava bili su obilježeni teškoćama, jer u to vrijeme, prvih godina 2000-ih, bilo je doista inovativno pokrenuti ideju o civilnoj udruzi koja je istovremeno i katolička, „pa nekakva hrpa akademski orijentiranih mladih tamo u Bazilici, pa sad nekakav maslinik, nekakvo ljetovanje bez svega na što smo navikli”, dodala je. No najteži udarac za Modrave, u tijeku priprema za početak prvog kampa kad se sve trebalo dogoditi, bila je prometna nesreća u kojoj je p. Luka teško stradao. Bilo je to na svetkovinu Presvetog Srca Isusova. Organizacija, tada i danas sačinjena od volontera, ostala je bez svog pastira, a isusovci su morali pronaći način da mladi ostvare ideju Modrava kako ju je p. Luka zamislio. I uspjeli su, uz snagu Duha Svetoga i molitve i žrtve p. Luke koji i danas bdije nad svojom „mlađarijom” i rado sluša priče o novim parovima i svećeničkim pozivima, plodovima Modrava.

U dva desetljeća kroz Modrave je prošlo više od 7.000 mladih, no više od brojeva važni su plodovi i ono što se događa u mladima, u njihovom srcu, a tu se događa zaista nešto čudesno

A mladi ne posustaju ni danas nakon 20 godina pod krošnjama drevnog maslinika i iz svega uče, kako tumači naša gošća, da su teškoće dio svakog života, svakog procesa, svakog projekta i da, kad je nešto teško, daje obilat rod te da trebaju tražiti što je dobro i gdje je u tome Bog.

U dva desetljeća kroz Modrave je prošlo više od 7.000 mladih, no „više od brojeva važni su plodovi i ono što se događa u mladima, u njihovom srcu, a tu se događa zaista nešto čudesno, uz mnoštvo zabave, molitve, pa i rada”, kazala je Vesna Sabo. „Sjećam se kad sam prvi put došla na Modrave bilo mi nevjerojatno da netko ide ljetovati na taj način. Postoji razlog zašto se mladi povlače u takvu vrstu pustinje gdje nedostaje svega. Mladima i danas treba to povlačenje u šutnju od postojeće svakodnevice, od svega na što smo navikli.”

Modrave / Foto: Facebook ‘Modrave’

Mnogi su na Modravama spoznali vrijednost sakramentalnog života, zajedništva, spoznali su da ih Bog ljubi i uspjeli prepoznati navezanosti koje su ih sputavale da žive u slobodi djece Božje. Nekoć su te navezanosti bile na određenu vrstu hrane i komoditeta, a danas tome možemo pridodati ekrane, društvene mreže ili izgled koji danas uvelike zaokuplja mlade.

„Mlada osoba na Modravama možda prvi put čuje da je vrijedna, da je Bog voli, da Bog nije samo strogi sudac, tu se već unutar nas samih mijenjaju neke stvari. Neke djevojke su tu možda prvih put bez šminke, što je isto neobično, pa onda vidimo da smo lijepi takvi kakvi jesmo bez svega na što smo inače navikli, da možemo živjeti bez ogledala. Kroz to se onda događaju odnosi, prijateljstva, kumstva, brakovi, sklapaju se poslovi i mladi otkrivaju svoje pozive”, dodaje naša gošća ističući primjer p. Hrvoja Mravka i p. Marka Petričevića koji su kroz Modrave sazrijevali u svom duhovnom pozivu.

Tu se nešto događa i onda je teško napustiti i te masline, i to more, i taj krš. Sve što je na početku prašnjavo sad ti postane drago i lijepo i misliš da možeš tu biti cijeli život

„Modrave su, usudila bih se reći, inspirirale i mnoge druge zajednice u Hrvatskoj da naprave nešto slično. Pa tu imamo i Mljetovanje, i Dračevu luku, i Pašman, Papuk, Goli otok… Mnogi su se mladi odvažili na našem primjeru pokrenuti nešto takvo u svojoj okolini i to je ono što je vrijedno. S druge strane i mi smo u SKAC-u uvidjeli da su nam te Modrave toliko važne i vrijedne i da se u tim grupama kroz sedam dana dogodi nešto na grupnoj razini. Htjeli smo to živjeti i u Zagrebu, pa je pokrenuta sadašnja 3D formacija da mladi, kad dođu u Zagreb i suoče se sa svakodnevicom, imaju nekakvo mjesto, vrijeme i prostor gdje mogu dijeliti to što je njima važno i što ih muči.”

Na pitanje kako Modrave preobražavaju mlade, naša gošća odgovara:”Meni su žive slike mladih kada dođu; čisti su, oprani i počešljani, odjeća im miriše na omekšivač, vidljiv je nekakav mali strah u očima ili možda samo iščekivanje nečega. I onda nakon tjedan dana više im odjeća nije mirišljava i ima par slojeva zemlje, ali im oči posebno sjaje. I dalje mi je nevjerojatno da se iz godine u godinu događa nekakva promjena i da od tog prvotnog straha da spavam u šatoru sa svom biljnom i životinjskom zajednicom, i s nepoznatim ljudima, i puše vjetar, i nekad je u šatoru previše vruće, previše hladno, previše vlažno, kroz tjedan dana taj šator postane mjesto susreta ne samo s bližnjima nego i u klanjanju pred Presvetim. Tu se nešto događa i onda je teško napustiti i te masline, i to more, i taj krš. Sve što je na početku prašnjavo sad ti postane drago i lijepo i misliš da možeš tu biti cijeli život.”

Modrave / Foto: Facebook ‘Modrave’

A što se na Modravama radi? Moli, pjeva, radi, kupa i zabavlja! Mnogi su ovdje prvi put osjetili dodir prirode, naučili kako se beru masline, doživjeli misu na otvorenom uz jutarnje zrake sunca, uživali u čistom moru, zaljubili se, doživjeli osobni susret s Gospodinom.

I 20 godina poslije mladi uživaju u plodovima starog maslinika i svi nekadašnji i današnji modravaši proslavit će zajedno 20. modravski rođendan 20. kolovoza na Modravama misom u 11 sati, potom ručkom, kupanjem i druženjem, te 19. rujna na Jordanovcu u Zagrebu, baš na rođendan p. Luke Rađe koji nas je za ovu prigodu srdačno primio na zagrebačkom Fratrovcu i uputio nekoliko riječi povodom ove lijepe obljetnice:

Dođite na Modrave, tamo se ljubav događa!

„Modrave mi daju snagu za život, to me jača. Drago mi je prepoznati u Modravama da su one upravo to što sam ja htio gledajući ovu mlađariju. Pulsirali su, osjećao sam taj impuls, govorili su mi: ‘Hoćemo na more!’ Talasali su se u obliku mora. Tražio sam gdje na more i prvo pokušao na Prizidnici na Čiovu, ali to nije išlo. Onda sam taj prijedlog izložio na sastanku vjeroučitelja Hrvatske biskupske konferencije kad se javio biskup Ivas i rekao: ‘Možete kod mene na Modrave!’ Došli smo tamo i krenuli, mlađarija je bila oduševljena, digli smo kamp, kopali kamen ‘živac’ i sve pripremali prije nego sam ja stradao. Oči u oči sam gledao Gospodina koji me je pripremio za puno lipi’ stvari i Bogu hvala. Treba biti radikalan i Božji, a to mladi čovjek zna. Treba tražiti do kraja, nema odustajanja, koliko koštalo da koštalo. Mene je koštalo prilično, ali isplatilo se. Hrabro naprijed i budite uvijek mladi!”

Na pitanje kako se osjeća danas kad vidi toliko mladih već 20 godina na Modravama odgovara:

„Prepoznajem da to nije moje djelo, to je Duh Božji koji je djelovao po meni nikakvome i nespretnome. To je Gospodin htio! Sad zahvaljujem svom divnom Gospodinu što je On preko mene nikakvog učinio, ja sam bio samo lonac iz kojega je dao Duha Svetoga ljudima koji su bili oko mene. Volite se! Najdraže mi je kad vidim da su Modrave dale svećenika ili bračni par. Prekrasno! Dobili su djecu i ta djeca su moja ‘unučad’. Volite se i dovedite mi svoju djecu, molim Vas! I dođite na Modrave, tamo se ljubav događa!”

P. Luka Rađa ua razgovoru za HKR