Misu je predvodio p. Ivan Junušić a orkestrom je ravnala časna Marijela Žuro, Anamarijina vjeroučiteljica. P. Junušić je istaknuo kako vjera u Isusa jest Život sam, I tu Smrt nema zadnju riječ. Iako vjerujemo u to nije nam zabranjeno tugovati, jer tuga jest Ljubav sama. Prisjetio nas je anegdote između Anamarije i župnika Ivana Matića kada se pobunila i pokazala svoju empatiju, brigu i karakter. Također budući da je Anamarija uz tamburicu trenirala i judo, rekao da su do tada imali pristojan odnos a od tada je bio još pristojniji, čime je uspio sve prisutne malo i nasmijati. Zaključio je riječima da se ne okupljamo iz straha da će Anamarija pasti u zaborav jer se to sigurno neće dogoditi, već da posvjedočimo drugima što ona zaista jest, a imamo puno toga za posvjedočiti iako je tako mlada otišla. 

Otkad je Anamarija prešla u zbor anđela svaki dan razmišljamo, a u dane oko godišnjice pogotovo, o vrlinama koje je živjela te nas sve potiče da budemo bolji ljudi. Nakon uvodne riječi na tu temu i prigodnog citata koje je izrekla voditeljica ureda Zaklade “Anamarija Carević”, Ivana Mišetić, započeo je koncert skladbom Dostojno jest D. S. Bortnjanskog. Koncertu je pod nadahnutim ravnanjem dirigenata Franje Klinara i Roberta Homena, sadašnjeg i nekadašnjeg zborovođe Akademskog zbora Bazilike Srca Isusova nastupio navedeni zbor sastavljen od pjevača različitih generacija, koji je nekad odzvanjao pod svodom ranjene Palmotićeve Bazilike, obasjavao skladom suzvučja pjevača koji su svoje talente usmjerili Bogu dajući najbolje od sebe. 

Misa je održana u Palmi u tzv. dvorani-crkvi, a koncert je održan u Crkvi Bezgrješnog Srca Marijina na Jordanovcu, koja je dostojna zamjena Palmi dok ne vrati svoj zlatni sjaj. Bio je veličanstven doživljaj za svakog „palmaša” izvoditi bisere duhovne zborske glazbe. Prilikom majstorski kreiranih glazbenih fraza uvjerljivo je slijeđena uzvišenost teksta, u romantičarskim skladbama pravoslavne liturgije duhovna je komponenta izražena odgovarajućom količinom zvuka i novom, drukčijom bojom tona kao i smjelijim dinamičkim rasponom. 

U nekim skladbama izvedbu su osnažile orgulje (koje je sugestivno i odmjereno svirao Hrvoje Trinki) i solisti Nela Katalenić Klinar i Ljubomir Puškarić, koji su raskošnim glasovima obojali i osnažili nastup. Njihovom zajedničkom izvedbom sa zborom Odakove skladbe Svrši stopi moje sredinom koncerta dočaran je dubok duhovni trenutak koji je uspomenu na Anamariju oživio u našim srcima.

Na završetku koncerta bariton je u dijalogu sa zborom, podcrtanim mističnim uplivima orgulja, dao poseban ugođaj u nadahnutoj izvedbi Blaženstava Franza Liszta te nam prenio ohrabrujuće Isusove poruke s Gore. Kontrastne dinamičke plohe izvedbe izmjenjivale su se prirodno i neusiljeno te su se odabirom pravih tempa adhezijski povezale u zaokruženu formu, dok je mistični i tihi „amen” doveo do duhovnog vrhunca na zaključku koncerta. U trenutku tišine prije pljeska publike osjetili smo osnaženu nadu u „…usliši glagoli moje…” 

Na završetku koncerta župnik i superior Palmotićeve župe, p. Stipo Balatinac zahvalio se svima na dolasku a orguljašu, solistima, dirigentima i zborašima pogotovo na sudjelovanju i trudu oko koncerta.  

Koncert za Anamariju Carević