Na početku nove nastavne godine u srcu roditelja često je mnogo očekivanja. Budući da žele svojoj djeci što bolji uspjeh, potiču ih da budu marljivi i redoviti u rješavanju školskih obveza, držeći da je to najbolji put do dobrih ocjena koje zatim omogućuju daljnji uspjeh u životu. No vjerojatno je najveći uspjeh školarca kad otkrije svoju unutarnju motivaciju koja, osim marljivosti i redovitosti, potiče znatiželju i istraživački stav toliko potrebnih u djetetovu razvoju i obrazovanju. Na roditeljsko pitanje kako potaknuti znatiželju školarca odgovara Anna Rezzara, redovita profesorica obrazovnih znanosti na sveučilištu Bicocca u Milanu, a prenosi portal Città di Torino.

Otac sam dječaka s disleksijom. Dobar je u školi, marljivo i na vrijeme rješava svoje zadaće, a jedini je problem što nije znatiželjan i radi isključivo ono što je neophodno. Profesori su nas zamolili da mu pomognemo ‘rasti’ ili bolje reći da njegova znatiželja ‘izađe na vidjelo’. Što nam savjetujete?

Manje ili više znatiželjan i istraživački stav djece i mladih ovisi o mnogim čimbenicima: mogućnosti življenja u okruženju bogatom poticajima i iskustvima, uživanju određene slobode i autonomije pri odlasku u svijet, emocionalnoj sigurnosti i samopouzdanju koje vam omogućuje da doživite nepoznato bez previše straha od rizika i posljedica. Znatiželja i istraživački stav izgrađuje se od ranog djetinjstva i može se potaknuti odgojnim stavom obitelji i škole.

Savjeti za roditelje i odgajatelje

Evo nekoliko prijedloga: promicati i poticati djetetovo iskustvo u školi na mnogo različitih polja koja utječu na njegov um i tijelo, njegovu izražajnost i logiku, sposobnost učenja, ali i stvaranje i maštanje, traženje pravih odgovora, pronalaženje originalnih rješenja metodom pokušaja i pogrešaka. Odgajateljima se preporučuje odgovarati na pitanja, a prije svega osigurati djetetu aktivnu istraživačku poziciju: to znači ne iscrpljivati njegovu znatiželju uvijek pružajući ili očekujući određeni službeni odgovor, već stimulirajući ga da se propituje o stvarnosti i traži odgovore slijedeći mnoge različite putove i dajući mu primjer stava otvorenog za otkrivanje, otvorenog za sumnju. Također bih preporučila promatranje djeteta kako bi ono pokušalo otkriti znakove nekih svojih interesa, podržati, a zatim podijeliti nastale interese, diskretno postavljajući pitanja o tome što doživljava, što uočava i što bi htjelo znati.

Usredotočite se na iskustva koja nisu ni ‘prebliska’ ni ‘predaleka’

Treba imati na umu da su aktivnosti i znanje koji će najvjerojatnije potaknuti našu znatiželju oni koji nisu ni preblizu ni predaleko od onoga što već poznajemo i znamo raditi: ako je aktivnost previše poznata, ne može nas motivirati, ali ako je previše zahtjevna za naše sposobnosti, riskiramo da se dijete udalji zbog straha od neuspjeha.

Trebali bismo, stoga, potaknuti i dati podršku djetetu da se suoči s iskustvima koja su ga dovela u kontakt s nečim novim, a da mu ipak ne predstavljaju prijeteću nepoznanicu. U tom smislu bit će korisno podijeliti iskustva s putovanja, čitanja, gledanja filmova, komentirati aktualne događaje, potaknuti ukus za promatranje i naviku propitivanja razloga, priča i mogućih razvoja određene stvarnosti.

Oduprijeti se tjeskobi zbog straha od neuspjeha

Kažete da je Vaše dijete marljiv učenik koji se, međutim, zaustavlja na neophodnom. Možda predanost da odgovori na zahtjeve škole i očekivanja obitelji, čak i prevladavajući vlastite specifične poteškoće, stvara u dječaka previše tjeskobe zbog opasnosti od pogrešaka i neuspjeha; možda ga upravo to tjera da bude marljiv, ali ograničava njegovu spremnost da se upusti u nova područja mišljenja i iskustva. U tom slučaju je važno poticati ga i podržavati u istraživanju svijeta osiguravajući mu pažnju, naklonost, odobravanje ne samo kad izvještava o uspjesima, kad ima pozitivne učinke, već i kad iskazuje svoje interese, kad samostalno traži odgovore i rješenja, kad se upušta u nova iskustva koja ga očito izlažu riziku od pogrešaka, ali koja mu ne smiju uzrokovati pretjerano razočaranje i frustraciju.