Susret hrvatske katoličke mladeži održat će se u Bjelovaru u zadnjim danima ljeta ove godine – u ponedjeljak, 17. rujna. Dvadesetpetogodišnji Josip Deglin je animator instruktor koji vodi školu za animatore i već više od osam godina djeluje kao animator u Kursilju, malom tečaju kršćanstva. Facebook stranica “Kursiljo” podijelila je iskustvo animatorskog rada Josipa Deglina kojeg ni djelomičan invaliditet nije uspio spriječiti u njegovom radu i glazbi.

Deglin je prošlog ponedjeljka, 10. siječnja gostovao u HKR-ovoj emisiji “Budimo mladi”, zajedno s povjerenikom za pastoral mladih vlč. Zoranom Grgićem, a govorili su o nacionalnom Susretu hrvatske katoličke mladeži koji će se u rujnu ove godine održati u Bjelovaru.

U nastavku donosimo animatorsko iskustvo studenta Josipa Deglina, animatora u Kursilju.

Ja sam Josip Deglin, imam 25 godina i studiram na Fakultetu elektrotehnike i računarstva. Dolazim iz jednog malog sela Visoko koje se nalazi u Prigorju. Vodim župni zbor i Zbor mladih Bjelovarsko-križevačke biskupije. U župi i biskupiji djelujem kao animator instruktor čija uloga je voditi školu za animatore koji kasnije djeluju u svojim župama i biskupiji. U Kursilju djelujem nešto više od 8 godina kao animator i zadnjih 5 godina djelujem u formativnom timu: uočavam potrebe Kursilja, pripremam formacije novih animatora i potičem starije animatore da razvijaju dobru formu na duhovnoj i psihološkoj razini.

Josip Deglin / Foto: Facebook

S Kursiljom sam se prvi put susreo na nagovor Kristine, prijateljice iz srednje škole. Pitala me hoću li ići s društvom na Krapanj. Pomislio sam kako bi bilo odlično ići s ekipom iz glazbene tjedan dana bez roditelja na more, a i znao sam da će me moji pustiti jer idem s Crkvom. No dogodilo se to da sam upoznao ljude koji zaista žive ispravne kršćanske vrijednosti te shvatio da postoji zajednica aktivnih mladih koji se trude nasljedovati Krista i živjeti takvim životom s Crkvom i biti prava mala Crkva. To me oduševilo i dalo mi poticaj da i ja tako nasljedujem Krista i rastem u duhovnosti. Bio mi je šok da i nakon krizme i vjeronauka mogu naučiti nešto o vjeri te jako zanimljiva spoznaja da Bog želi graditi odnos sa mnom. Tada su me pozvali da se na Krapnju uključim kao animator, no meni je taj korak bio prebrz jer sam animatore smatrao uzorima i nisam mislio da ja imam potrebne vještine, ali otvorio sam srce da se kasnije priključim jer sam osjećao poziv da želim drugima dati tu radost koju mi je Bog dao. U Kursilju sam spoznao da sve ono što sam od Boga primio mogu dijeliti s drugima.

To mi je bio prvi tečaj, a motivacija za odlazak mi je bilo druženje s ekipom, ali i razgovor o Bogu koji je tamo još više rasplamsalo onu vatru koja je počela gorjeti na Krapnju

Ubrzo nakon Krapnja napisao sam svoju prvu temu, svoje svjedočanstvo u kojem sam sve ono što je Bog stavio u moj život prenio na jedan papir. Nasmijao sam se i zahvalio Bogu jer sam shvatio da je to Njegovo djelo. Nakon toga sam animirao na krizmaničkom tečaju. To mi je bio prvi tečaj, a motivacija za odlazak mi je bilo druženje s ekipom, ali i razgovor o Bogu koji je tamo još više rasplamsalo onu vatru koja je počela gorjeti na Krapnju. Ona toplina srca zapravo se dalje održavala u sudjelovanju na krizmaničkim tečajevima gdje je uvijek bio naglasak na bitnomu – na samom Bogu.

Josip Deglin / Foto: Facebook

Upoznavao sam različite animatore, različite osobnosti koji su mi pomagali graditi svoj uzor i bili mi primjer u življenju mladosti. Na tečajevima mi je bilo jako poticajno slušati svjedočanstva drugih animatora, načine na koje su oni doživjeli svoj odnos s Bogom, kako su oni rasli u tom odnosu… To je mene poticalo na rad na sebi, a potiče me i danas. Naravno, puno sam naučio i od samih krizmanika, njihove radosti i pitanja. Bilo mi je radosno služiti. Mnogo puta sam mislio da sam ja njima došao nešto dati, a na kraju bih dobio više od njih.

U Kursilju me Bog oblikovao tako da budem bolji prijatelj, da iskoristim talente koje mi je dao…

Kad gledam kako je Bog djelovao na mene kroz Kursiljo sjetim se kako sam ja bio onaj mali kojem je uvijek lijepo u životu i koji se nije puno trebao potruditi oko nekih stvari. Uvijek sam bio zafrkant koji bi se pojavio, izvalio neku glupost i to je to. Imao sam problem s čitanjem i nisam bio neki govornik i ne bih mogao samo doći i pripremiti neku radionicu ili održati govor. U Kursilju me Bog oblikovao tako da budem bolji prijatelj, da iskoristim talente koje mi je dao, da unaprijedim svoje čitanje, da budem organiziraniji i da mogu animirati druge za Njega. Dao mi je puno samopouzdanja i sigurnost pokazujući da je sve na svome mjestu i da mogu slobodno izreći svoja mišljenja i da uvijek mogu slobodno pitati svećenika za savjet.

Za mene je plod Kursilja spoznaja da me Bog želi, da imam ulogu i da me može iskoristiti s talentima koje mi je dao

Osjećao sam se sigurnim pripadnikom Crkve jer ta Crkva je živa, a ja sam u nju uključen i mogu konkretno djelovati. U Crkvi se mogu osloniti na ljude kroz koje Bog uvijek djeluje što u meni budi osjećaj zaštićenosti. Plodova ima puno kako u cijelom mom animatorstvu tako i u mom odnosu s Bogom. Isto tako zbog toga sam danas ovakav kakav jesam. Za mene je plod Kursilja spoznaja da me Bog želi, da imam ulogu i da me može iskoristiti s talentima koje mi je dao. Ono što mi je još jako lijepo u Kursilju je vidjeti to šarenilo – koliko smo svi različiti, a Bog djeluje kroz sve nas. Zapravo, kad smo u takvom okruženju gdje, iako različiti, možemo biti slobodni. Nema granice, svatko može zasjati baš tom nekom svojom bojom, svojim talentom, svojom specijalnošću i jednostavnošću – sobom.

Poslušajte emisiju “Budimo mladi” u kojoj je gostovao mladi animator Kursilja, Josip Deglin: