Psovanje se u današnjem društvu toliko ukorijenio da mnogi nisu više ni svjesni da koriste profane riječi u svakodnevnim situacijama. Profesor u katoličkoj srednjoj školi Matt Charbonneau, svjedoči kako redovito čuje u hodnicima ili u razredu razne psovke svojih učenika, bilo da su frustrirani nekim zadatkom, lošom ocjenom ili jednostavno kako bi izrazili svoje čuđenje ili iznenađenje.

Bez obzira koji je razlog psovanju, ono nam može škoditi i obezvrijediti Isusovo učenje o ljubavi. Profesor Charbonneau navodi neka svoja iskustva s psovanjem i mladima i kako se prema tome postaviti.

Iskreno je priznao kako često ne bi primijetio da je psovao

”Nedavno sam imao razgovor s jednim učenikom prvog razreda srednje škole. Htio sam ga upozoriti da je njegov neugodan izbor riječi postao uobičajen za vrijeme nastave, unatoč mojim brojnim upozorenjima. Kada sam ga naveo na to da prepozna svoju pogrešku, iskreno je priznao kako često ne bi primijetio da je psovao te da mu nije bila jasna riječ koju je izgovarao i zašto se ne bi smjela reći. Nakon tog razgovora, nisam znao trebam li biti frustriran njime ili ga sažalijevati”, svjedoči Charbonneau.

Tužno je kako su se danas uvriježili u svakodnevni vokabular određeni izrazi – i to do mjere da ih ljudi, ne samo adolescenti i mlađa djeca, koriste svakodnevno i ravnodušno.

Charbonneau smatra kako bi adolescenti trebali biti odgovorni za svoj izbor riječi, no da nisu potpuno krivi. Naučeni su da je takav vokabular prikladan i prihvatljiv u današnjem društvu. U nekom trenutku svoga razvoja susreli su se s tim riječima i naučili da su one u redu – bilo to od svojih roditelja ili drugih članova obitelji, bilo to kroz razgovor s vršnjacima ili putem filmova, pjesama ili televizijskih serija. Iskreno rečeno, tužno je kako su se danas uvriježili u svakodnevni vokabular određeni izrazi – i to do mjere da ih ljudi, ne samo adolescenti i mlađa djeca, koriste svakodnevno i ravnodušno.

”Ne mogu poreći činjenicu da sam i sam odgovoran za psovanje, ali ne mogu dati nikakav razlog koji bi opravdao taj čin. Vjerujem da je bitno priznanje kako psovanje može utjecati na svijet oko nas i kako odražava dio našeg identiteta u društvu”, piše Charbonneau.

Takve riječi nam mogu škoditi i relativiziraju zakon ljubavi koji nam je Isus dao. Charbonneau tvrdi kako kada obrađuje 10 Božjih zapovijedi na satu vjeronauka, voli istaknuti kako te upute sežu puno dublje u svakodnevni život nego što nam se čini.

Kada god spominjemo ime Isusovo ili Božje bez poštovanja, u grešnom ili ne-molitvenom kontekstu, mi kršimo drugu Božju zapovijed.

Primjerice, druga zapovijed ”Ne izusti imena Gospodina, Boga svoga, uzalud!”, odnosi se na puno više od same činjenice da pri svakodnevnom dopisivanju pišemo kratice poput ”OMG” (eng. Oh my God/ O moj Bože). Kada god spominjemo ime Isusovo ili Božje bez poštovanja, u grešnom ili ne-molitvenom kontekstu, mi kršimo drugu Božju zapovijed.

Zaista možemo cijeniti to da nam Otac želi da govorimo na pristojan način, jer se tako otkriva naša ljubav i poštovanje prema bližnjemu. Imajući to na umu, tolike psovke sigurno ne spadaju u tu kategoriju ljubavi i poštovanja, kao i neki drugi bolni izrazi.

U svijetu u kojemu nije privlačan krepostan život se upravo nalazi izazov.

”Kada suočavam učenike s ovim problemom, pokušavam ih potaknuti da koriste nevine izraze, koji ujedno mogu biti i kreativni. Ovo im omogućava jedan zreliji pristup u svakodnevnim životnim situacijama, poput ljutnje ili iznenađenja”, piše Charbonneau. U svijetu u kojemu nije privlačan krepostan život se upravo nalazi izazov. Izaziva nas se da govorimo na takav način da poštujemo drugu Božju zapovijed i afirmiramo vrijednosti.

Pravednikova su usta izvor života, a opakomu usta kriju nasilje (Izr 10, 11)

Poticaj na primjeren govor možemo pronaći u raznim knjigama Svetog pisma. Isus nas primjerice, u Matejevom evanđelju, poziva da primjereno govorimo, jer ono otkriva pravu narav naših srdaca: ”Leglo gujinje! Kako možete govoriti dobro kad ste opaki. Ta iz obilja srca usta govore!” (Mt 12, 34). Također u knjizi Mudrih izreka se nalaze brojna upozorenja o važnosti primjerenog govora: ”Pravednikova su usta izvor života, a opakomu usta kriju nasilje” (Izr 10, 11).

Bog nas često poziva da plivamo protiv struje, a ovaj nas poziv na primjeren govor upravo poziva da svjesno pazimo na naše riječi kako bismo osigurali da usađujemo zdravo sjemenje putem naše verbalne komunikacije. Bilo to da je riječ o srednjoškolcu ili o bilo kojoj drugoj osobi, samodisciplinom i njegovanjem kreposti razboritosti i jakosti u našem govoru možemo sve bolje svjedočiti na što nas Bog poziva i potaknuti druge da učine isto.