Kakovu da sebi izaberem družicu? – Od samoga Gospoda dolazi razborita žena. (Izr 19, 14)

Dijete daje obilježje braku. Kad se zreo mladić zaljubio, i kad je uvjeren, da je našao svoju buduću družicu, pun je neke neopisive sreće. Drži da više ništa ne treba na svijetu. No Bog mu nije tih osjećaja dao radi njega samoga, već zato da osjeti želju za brakom i da postane ocem.

Istina je, mnogi se žene radi osobnih koristi: jednima je stalo da dođu do blaga, do trgovine, položaja i drugo; neki misle na tjelesne užitke. No, pored svega toga, u zdravim prilikama većina ljudi pomišlja kod ženidbe baš na ono, što je prema namisli Božjoj u ženidbi glavno: na blagoslov što će ga imati u brojnoj odgojenoj djeci.

Kakva želiš da ti budu djeca, takovu izaberi njima majku.

Kad se zreo mladić hoće ženiti, mora naročito tražiti majku svoje buduće djece. Iz njezina srca mora strujati u maleno srce djeteta samo ljubav, dobrota, pobožnost, hrabrost i duševni mir; jednom riječju, sve što je plemenito i lijepo. Kakvo dakle želiš da bude srce tvojega čeda, takovu mu traži majku.

Bl. Ivan Merz / Foto: ivanmerz.hr

Budi u tome razborit. Već sam u početku rekao da je zadaća obitelji – a po tome se ova organizacija razlikuje od svakoga drugoga društva u svijetu – rađanje i odgoj djece. Ako želiš da tvoja djeca budu duševno i tjelesno zdrava, treba da im dadeš duševno i tjelesno zdravu majku. Ovo duševno i tjelesno zdravlje zavisi od dvoga: od nasljednih i od stečenih svojstava majke.

Važnost duhovnog i tjelesnog zdravlja

Majka mora da je duhovno i tjelesno zdrava. Hoćeš li dakle, stupiti u brak, nastoj na zgodan način saznati ne vlada li u obitelji, iz koje hoćeš sebi izabrati družicu života, možda kakova bolest, kakovo loše duševno raspoloženje, kriva ćudoredna ili vjerska naziranja i mišljenja…

Osim toga, uživi se u navike svoje buduće žene: pitaj se hoćeš li moći s njom živjeti u potpunoj duševnoj slozi. Glavno je izvidjeti je li tjelesno i duševno zdrava i je li pravi kršćanski uzgoj usadio u njenu dušu sve kreposti koje mora imati vjerna supruga i dobra majka.

Foto: Pixabay

Prava, temeljita razborita pobožnost glavna je krepost žene. Ova je pobožnost u odlučnoj volji da živi po volji Božjoj, to jest da vrši dužnosti prema Bogu i Crkvi i da vrši staleške dužnosti. Dok je muž glava obitelji, žena je njeno srce. A to srce treba biti pobožno. Bez prave pobožnosti žene neće ni muž ni djeca biti sretni. Svaku obitelj snađu brige, trpljenja i nesreće. Jedino se pobožna duša može snaći u svim tim poteškoćama i neće smalaksati pod bremenom života.

Mladić, koji je oduševljen za javni katolički rad, neće naći potpunu sreću u braku, ako i njegova žena ne bude oduševljena za iste ideale. Prigovarat će mu možda, kad ide na sastanke i neće s njime dijeliti radosti i žalosti. Zato je najbolje, kada dođe za to vrijeme, da potraži djevojku koja je oduševljeno radila u nekom vjerskom ili katoličkom prosvjetnom udruženju i koja shvaća da suvremena katolička obitelj treba biti žarište apostolata, ne samo u granicama svojim, već također izvan obiteljskoga doma, ako je to moguće.

Ljubav za obitelj

No budući je glavni cilj obitelji ne samo da rađa djecu, već da je i odgaja, majka mora voljeti domaći život, a i sve ono što joj bilo kako služi kod odgoja djece. Na sve to valja da pazi razborit mladić, kad se u njemu budi želja u sakramentu ženidbe vezati se uz koju djevojku. Kršćanske obitelji zasnovane su na požrtvovnosti i škola su ljudskog roda, gdje se na najprirodniji način odgaja čovječanstvo. To je veličanstvena podjela posla. Mnogi milijuni roditelja uzgajaju svoju djecu, i trude se, što samo mogu, da svoju djecu što bolje odgoje.

Kakva bi zbrka nastala u svijetu, kad bi svatko imao pravo odgajati svačiju djecu! Nestalo bi temeljitosti, poštivanja pretpostavljenih, poslušnosti – jednom riječju, sve bi one kreposti iščezle, na kojima se osniva sav društveni i državni život.

Obitelj će dostojno zamijeniti jedino katolički redovnici i redovnice koji se odriču svih osobnih radosti i postaju duhovni roditelji tuđoj djeci.

Žena je pozvana biti praktična vjernica

Nije, dakle, za katolika žena koja nije praktična katolkinja, koja je ravnodušna prema vjeri i vjerskim dužnostima, koja se nečedno odijeva, koja misli tek na kavane, kina, plesove i zabave. Nije za katolika ni žena koja ne vrši rado obične domaće poslove koji, među ostalim, imaju i važnu zadaću ženu privući mjestu gdje se vrši glavna zadaća braka – odgoj djece.

Čuvati se valja druženja s djevojkama druge vjere. Čuvaj se, da se ne zagledaš u djevojku druge vjere. Crkva to neće. Uvjeren si da je jedino Katolička Crkva prava Crkva i da jedino potpuni sklad u duševnim naziranjima može usrećiti obitelj. Ako pak se vi ne slažete u najvažnijim pitanjima života, a to su pitanja vjerska, kako će vaš brak biti sretan?

U savjesti teško griješi tko smjesta ne prekine ljubav s djevojkom druge vjere, ako vidi da bi kod ženidbe bila ugrožena mogućnost, da djeca budu katolička. Sam Božji zakon zabranjuje brak u kojemu se djeca ne bi uzgajala u pravoj vjeri. Katolik koji bi se vjenčao pred nekatoličkim dušobrižnikom, bio bi izopćen iz Crkve.

Odabranicu srca valja istinski ljubiti

Djevojku kojom se hoćeš ženiti, moraš ljubiti. Pod istinitom se ljubavlju ne razumijeva ona “žarka ljubav” zaljubljenih, koja brzo ohladi i onda se često pretvara u odvratnost i mržnju. Prava se ljubav osniva na međusobnom poštivanju, na međusobnoj sklonosti. Ova ljubav ne traži tek sebe i svoju korist, već dobro drugoga. Prava ljubav nastoji da ljubljena osoba ima ono, što je za nju dobro, i nastojat će joj to i dati. Neka mladić ne stvara odluke kad je nerazborito zaljubljen. Kad u svojoj duši osjetiš prve porive ljubavi, budi na oprezu, svladavaj se.

Doći će i do borba i neprilika, a doći će možda i do časova, gdje ćeš morati upotrijebiti svu snagu, da sačuvaš svoj i njezin ponos.

Sumnje i borbe takovih časova nemoj povjeravati komu god. Ispovjedaonica je mjesto u kojem se trebaju rješavati intimne stvari srca. Povjeri se ozbiljnom ispovjedniku sveta života, a osobito učini to u duhovnim vježbama. Svjesnim se, naime, katoličkim mladićima živo preporuča o ovom važnom koraku razmišljati u duhovnim vježbama i ondje, kad su pred Božjim licem upoznali što Bog od njih traži, stvoriti konačnu odluku.

Nužnost razbora

Popustiš li svojim osjećajima i ne budeš li radio prema načelima razbora, može ti se dogoditi da će sklonost na juriš osvojiti tvoje srce. Tvoj će um potamnjeti, a tvoja se volja ukočiti. Iskustvo nas uči da nerazboriti zaljubljenici često padnu u takovo stanje, te ne mogu više mirno razlučivati, a ne slušaju ni razborite ljude. Oni su i gluhi i slijepi za sve što se ne slaže s njihovom strašću.

Čuvaj se takova duševnoga stanja, a snađe li te, ne odlučuj u takvom stanju ništa. Moraš uvijek kadar, da se družiš s djevojkama, koje su ti drage, a da se kod toga ne smeteš i da ne promišljaš, kako ćeš ovoj ili onoj pokazati svoju posebnu sklonost. Samo onda ćeš moći bistrim umom i neslomljivom voljom prosuditi ima li djevojka, prema kojoj te srce vuče, sva ona svojstva koja su podobna za temelj sretne obitelji. Ako se nakon mirnog razmišljanja o tome uvjeriš, možeš otvoriti svoje srce plemenitoj ljubavi.

Vladanje zaručnika

Kad si zaručen, treba da je u tebe i u zaručnice čvrsta odluka da ćete neoskvrnjeni stupiti pred oltar. Ako čista srca sklopite bračni vez, blagoslovit će i Bog vaš korak. One kršćanske običaje, koji zamjeraju i zaručnicima, da se na samu sastaju, da pod jednim krovom spavaju, valja uvijek držati svetima.

Ovi su kršćanski narodni običaji divna pomoć zaručnicima, da se sačuvaju od ludosti i nesreće.

Makar je u tebe volja ne znam kako čvrsta, već radi dobrog primjera vjerno se drži tih običaja. Zaručnici koji drže do svoje časti, neće zajedno ni putovati.

Biblija rasvjetljuje poput sunca ovo tako teško pitanje odnosa muža prema ženi. Divan su uzor kršćanskim zaručnicima Tobija i Sara. Tobija se ovim riječima Bogu molio: “Znaš, Gospodine, da ne uzimam svoju sestru (bila mu je u rodu) požude radi za ženu, već jedino iz ljubavi prema potomstvu, koji u vijeke neka slave Tvoje ime.” (Tob.8, 9) A Sara je govorila: “Znaš, da nisam nikada čeznula za mužem i da sam svoju dušu čistu držala od požude. No pristala sam, da uzmem muža iz strahopoštovanja pred tobom i ne radi svoje požude.” (Tob. 3, 16, 18.)