Budi dio naše mreže

'Duhovni kutak' ima pjesama za čak dva nova albuma

„Mi nismo band, nas ne zanima samo glazba, nas zanima molitveno iskustvo putem pjesama. Želim da onaj tko ih sluša uđe u tu priču, da ih doživi kao kontemplaciju.” Poručio je to za HKR duhovnik Katoličke evangelizacijske skupine 'Duhovni kutak' čiji su se članovi prvi put u hrvatskoj medijskoj javnosti malo bolje predstavili, ali su također iznenadili naše uredništvo jer su premijerno u programu našeg radija izveli čak četiri svoje nove pjesme.

/ Ante Novak

Katolička evangelizacijska skupina ‘Duhovni kutak’, vrlo prepoznatljiva po svome izričaju, u ovome trenutku ima pjesama za čak dva nova albuma, otkrili su Hrvatskome katoličkom radiju na kojem su premijerno u emisiji ‘Budimo mladi’ predstavili, na iznenađenje uredništva, njih četiri: ‘Laste na plavom nebu’, ‘Sama sa Samim’, ‘Ne strpi’ i ‘Janje nevino’.

Uživo na HKR-u – Duhovni kutak

Izveli su ih primavista, spontano – oni kažu – i pomazano, baš onako kako i inače zvuče na nosaču zvuka: jednostavno, uz samo gitaru i violu, te odlične muške vokale i još bolje ženske koji dosežu visine u svakom smislu.

Ali, tko su ti mladi? – pitamo se. No prije saznajte da su na svoja ukupno tri do sada objavljena CD-a objavili nevjerojatnih 54 skladbe. To su albumi ‘Tebi koji me zoveš’, ‘Uči ću u tvoj hram’ i zadnji ‘Otvoreno nebo’.

Kod Malih Isusovih sestara, svojih duhovnih majki, imaju molitvene susrete samo za zajednicu, a za širi krug ljudi nastupaju po potrebama i gdje ih se pozove. U Remetama na ‘Korizmenoj konferenciji’ su u četvrtak, 21. ožujka, kada je gost ove karmelićanske župe vlč. Toni Kmet, i 12. travnja kada će glazbom i meditacijom večer i klanjanje pred Presvetim popratiti nakon i uz predavanje vlč. Borisa Jozića, povjerenika za vjernike laike Zagrebačke nadbiskupije.

Tko su članovi KES-a ‘Duhovni kutak’?

Svi su oni i autori pjesama i izvođači, složno kažu. To su brat i sestra Stipe i Barbara Bradvica, na gitari Andrija Marić, zatim još jedan muški član Ante Dujić i djevojke Mia Majić, Antonija Matić, te jedan vrsni profesionalac na violi Marko Otmačić, član Zagrebačkih solista i Zagrebačke filharmonije. Otišla su četiri člana. Sada ih je oko 12, a od početka su brat i sestra Bradvica te Mia; iz one prve izvorne postave. Voditelj je od prvog časa Stjepan Arnuš, u međuvremenu su dobili suvoditelja Borisa Biška, dok je duhovnik vlč. Marinko Miličević, generalni vikar Gospićko-senjske biskupije, koji o njihovim počecima kaže:

Oduševljava me njihovo oduševljenje za čistoćom, jer samo najbolje pjesme izlaze iz čistoga srca

„Sa Stjepanom se znam još iz srednje škole iz Nadbiskupske klasične gimnazije u Zagrebu. Bili smo obojica veliki glazbeni fanovi. Slušali smo puno toga. Ja sam volio ‘Led Zeppelin’, a Stjepan ‘Pink Floyde’. Razmišljali smo kako ostaviti na ljudsku dušu impresiju s nekom slavljeničkom glazbom.” Stjepan nije nešto glazbeno nadaren, ali je zato izvrstan za liriku, dok je ovaj svećenik kao mlad svirao često po grupama solo gitaru.

Bilo je vremena i za selfie trenutke

„S vremenom nas je Bog spojio opet, preko 11. zagrebačke gimnazije gdje je Arnuš profesor i rodila se ta naša iskonska želja da glazbom služimo Gospodinu.” Na pitanje što on kao svećenik uči od tih mladih o svojoj vjeri, uzvratio je: „Oduševljava me njihovo oduševljenje za čistoćom, jer samo najbolje pjesme izlaze iz čistoga srca.”

Barbara je priznala kako ih je zajednica potakla da prodube svoju vjeru ali i svoje prijateljstvo dožive na nekoj drugoj razini, jer – podcrtala je osobito – „mi se znamo i s Bogom”. Druženje s Gospodinom im je još kao srednjoškolcima produbilo odnose pa se doživljavaju, danas kao studenti, kao jedna mala obitelj, rekla je dok je njezin brat otkrio da je on bio autor prvih nekoliko ključnih pjesama koje su bile zamašnjak za dalje, poput ‘Šimuna Cirenca’ i ‘Pod Križem’ koje pjeva Barbara.

„Nisam ni znao do tada da mogu neki tekst tako doživjeti i pretočiti ga u glazbu. Profesor (Arnuš) bi i malo češće htio da radim pjesme, pa mu pokušavam objasniti da ne mogu na tjednoj bazi baš izbacivati pjesmu, a da bude dobra”, bio je iskren uz osmijeh dok je Ante Dujić citirao jednu staru kršćansku:

„Gdje je ljubav i prijateljstvo tu je i Bog”. Zapravo – kaže – to bi trebao biti cilj svakog prijateljstva ovdje na zemlji, a to je poniranje u transcendenciju i doći do Boga. To podrazumijeva onda i Njegove plodove u našem životu.

„Svaki put kad prijateljstvo ostane na onoj ljudskoj dimenziji – i bilo što drugo u životu – često se ljudi onda zasite toga i prestanu i prekinu s time; bilo brak, vezu, prijateljstvo ili drugo. Sve na ovome svijetu bi trebalo ići prema svome Stvoritelji, tako i mi”, poručuje ovaj mladić iz Skradina.

Bog me je promijenio za 180 stupnjeva

Mija Majić je ovo rekla: „U trećem srednje upoznala sam Stjepana Arnuša, postao nam je razrednik. Pozvao nas je u Baške Oštarije kada sam prvi put zapjevala s Barbarom, Stipom i još nekoliko starih članova. Bog me je nakon toga promijenio za 180 stupnjeva.”

Ante i Mia, pozorni gosti HKR-a

„Pjesma ‘Sama sa Samim’ koju smo na HKR-u premijerno izveli” – rekla je Antonija Matić – „nastala je iz jednog razgovora s našim voditeljem o pjesmama u vezi Marije. Složili smo se da je teško napraviti marijansku pjesmu, a da ne zvuči dječje. I, evo, došao je do autentičnog teksta Kika Argella, utemeljitelja Neokatekumnskog puta.

Počela sam po gitari prebirat jer ne sviram baš dobro i došla mi je melodija uz sliku Blažene Djevice Marije koja je s Isusom zajedno pod Križem. Njoj sam počela pjevati i iz svog osobnog odnosa prema Majci Gospodinovoj, a melodija mi je sama došla”, posvjedočila je za HKM.

Jedini glazbenik profesionalac među njima, Marko Otmačić, prisjetio se s pozicije klasičara svojih početaka s njima: „Meni se ‘Duhovni kutak’ nije svidio na prvu jer bilo mi je sve to malo siromašno produkcijski, jedna gitara i glas. No, jednom sam ih krenuo slušati malo bolje. Vozio sam se na posao i na pjesmu, s prvog albuma, ‘Ispred bijele hostije’ krenule su suze same i počeo sam se kroz nju liječiti. Tada me je vlč. Miličević – jer smo se znali preko Kursilja – povezao sa Stjepanom koji mi je poslao nekoliko njihovih pjesama. Napisao sam dionicu viole, njemu se to svidjelo i nastavila se naša suradnja. Sad i sam pišem pjesme.”

Nas ne zanima samo glazba, nas zanima molitveno iskustvo putem pjesama

Tonka, Stipe, Andrija i Marko

„Kad su tek krenuli nisu bili baš nešto u znanju u vjeri”, prisjetio se Arnuš koji je, stoga, u molitvi pitao Gospodina: „Pa što ću ja s njima?” Dobio je odgovor: Ako Meni ne smetaju, zašto tebi smetaju? O tome je razgovarao s vlč. Marinkom koji mu je dao jedan savjet na kojem je i danas zahvalan: „Nećemo ih ništa forsirati. Neka budu tu s nama. Neka dolaze, a sama Prisutnost Božja će ih liječiti.”

„Nismo ih nikada nešto stezali na pobožnost, već smo pustili da im se srca sama razvijaju. Vidim da sada donose puno plodova i mislim da Gospodin jako puno s njima u budućnosti računa”, bio je iskren Arnuš napominjući također:

Zašto je tu samo gitara i nema neke post produkcije. Duh Sveti želi da naše pjesme budu ‘molitva’. Mi nismo band, nas ne zanima samo glazba, nas zanima molitveno iskustvo putem pjesama. Želim da onaj tko ih sluša uđe u tu našu priču, da ih doživi kao kontemplaciju. Zahtjevne su i ne prolaze radiofonijski. Ne možeš ih slušati dok usisavaš. Pjesme Katoličke evangelizacijske skupine ‘Duhovni kutak’ su jedino dobre ako zatvoriš oči te želiš da te Bog dotakne i promjeni, zaključio je njihov duhovnik.

Snimku čitavog razgovora i spomenute nove pjesme ‘Duhovnog kutka’ poslušajte na ovome linku Hrvatske katoličke mreže.

Duhovni kutak – Janje nevino (premijera na HKR-u u BUM-u u ponedjeljak, 4. ožujka)

Geplaatst door Ante Novak op Dinsdag 5 maart 2019

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja