Možda ćete se začuditi zašto vam još i ja želim govoriti o potresu, zar nam ga nije već dovoljno i previše… no ja želim ovo razmišljanje o potresu utemeljiti na Bibliji… u Godini smo Riječi Božje koju smo započeli i mislim da je dobro u svjetlu Božje Riječi razmišljati o događajima, o povijesti u kojoj živimo, pa tako i o nesrećama koje su nas pogodile i koje proživljavamo. Svi želimo otkriti smisao tih događaja, kao što smo se borili za smisao za vrijeme stradanja u ratu…

Možda je najznačajnije mjesto u Bibliji, u Starom zavjetu, zgoda u kojoj prorok Ilija susreće Boga, nakon što je odlučio pobjeći od njega i njegova poslanja budući da je neprestano doživljavao neuspjeh i progon samog kralja i kraljice… javio mu anđeo da iziđe iz spilje u kojoj se sakrio jer Bog prolazi…

Poslušajmo taj odlomak:

Iz Prve knjige o kraljevima

“Ilija je ušao u neku spilju i prenoćio ondje. I gle eto k njemu riječi Gospodnje: ‘Što ćeš ti ovdje, Ilija?’ On odgovori: ‘Revnovao sam gorljivo za Gospodina, Boga nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj savez, srušili tvoje žrtvenike i pobili mačem tvoje proroke. Ostao sam sam, a oni traže da i meni uzmu život.’ Glas mu reče: ‘Iziđi i stani u gori pred Gospodinom. Evo Gospodin upravo prolazi.’ Pred Gospodinom je bio silan vihor, tako snažan da je drobio brda i lomio hridi, ali Gospodin nije bio u olujnom vihoru; poslije olujnog vihora bio je potres, ali Gospodin nije bio u potresu; a poslije potresa bio je oganj, ali Gospodin nije bio u ognju; poslije ognja šapat laganog i blagog lahora. Kad je to čuo Ilija, zakri lice plaštem, iziđe i stade na ulazu u pećinu. Tada mu progovori glas i reče: ‘Što ćeš ovdje, Ilija?’ On odgovori: ‘Revnovao sam veoma gorljivo za Gospodina nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj savez, srušili tvoje žrtvenike i mačem poubijali tvoje proroke. Ostadoh sam, a oni traže da i meni oduzmu život.’ Gospodin mu reče: ‘Idi, vrati se istim putem u damaščansku pustinju. Kad dođeš, pomaži ondje Hazaela za kralja aramskog. Pomažu Jehuu, sina Nimsijeva, za kralja izraelskoga i pomaži Elizeja, sina Šafaatova, iz Abel Mehole, za proroka namjesto sebe.“ (1 Kr 19,9-16)

I mi možda očekujemo da će nam Gospodin doći u nekoj veličanstvenoj sili, u velikim znakovima koji će očitovati moć i snagu Božju, no on je tu u tišini i u blagosti.

Ovdje je važno uočiti da potres dolazi, zajedno s olujom i ognjem, prije dolaska Gospodinova. On najavljuje taj dolazak a Gospodin se Iliji očituje u “šapatu laganog i blagog lahora”. I mi možda očekujemo da će nam Gospodin doći u nekoj veličanstvenoj sili, u velikim znakovima koji će očitovati moć i snagu Božju, no on je tu u tišini i u blagosti. Ipak i potres je očitovanje Božje moći, premda on nije od Boga.

Poslušajmo još jedan tekst iz Starog zavjeta:

Iz Knjige proroka Ezekiela

“U onaj dan kad Gog navali na zemlju Izraelovu gnjev će moj planuti. U ljubomori svojoj i u ognju jarosti svoje odlučih: U onaj dan bit će silan potres u zemlji Izraelovoj. I trest će se poda mnom ribe morske i ptice nebeske, poljske zvijeri i gmazovi što gmižu po zemlji i svi ljudi što žive na njoj. Planine će se razvaliti, vrleti popadati i sve se zidine porušiti. I po svim gorama pozvat ću na njega mač…” (Ez 38,18-21)

U ovom odlomku Bog se predstavlja kao zaštitnik svoga naroda koga napada Gog, predstavnik poganskih naroda.

Potres koji navješćuje treba pokazati silu i moć Božju te najaviti Božju pobjedu i obranu njegova naroda izraelskoga.

I psalmi spominju potres, npr. Ps 18 koji govori o Božjem uslišanju molitelja koji je bio u nevolji:

“I zemlja se potrese i uzdrhta, uzdrmaše se temelji gora, pokrenuše se jer On gnjevom planu…”

Pri opisu Isusove smrti evanđelist Matej pripovijeda što se zbilo nakon što je Isus izdahnuo:

“I gle zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje3, nadvoje, zemlja se potrese, pećine se raspukoše, grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u svti grad i pokazaše se mnogima. A satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa vidješe potres i što se zb iva,m silno se prestrašiše i rekoše: ‘Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj.”(Mt 27,51-54)

Zanimljivo, Matej i Isusovo uskrsnuće – a ne samo smrt – također opisuje spominjući potres:

“Po suboti, u osvit prvoga dana u tjednu, dođe Marija Magdalena i druga Marija pogledati grob. I gle, nastade žestok potres jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi, otkotrlja kamen i sjede na nj.“ (Mt 28,1-2)

U Djelima apostolskim na nekoliko se mjesta spominje potres. Nakon prvih progonstava učenici mole:

“I pošto se pomoliše, potrese se mjesto gdje bijahu sabrani i svi se napuniše Duha Svetoga te stanu navješćivati riječ Božju smjelo.“ (Dj 4,31) Tu je dakle dolazak Duha Svetoga povezan s potresom!

Jedno je dakle prirodna pojava, potres koji se zbiva bez Božje volje, ali je znak Božje moći, a drugo je potres koji prati Kristovu smrt, usksrnuće i silazak Duga Svetoga.

Apokaliptički događaji koji se najavljuju i u Starom zavjetu i u Novom zavjetu upućuju na posljednja vremena. Tako u Novom zavjetu imamo kod evanđelista Mateja, Marka i Luke Kristov navještaj drugog dolaska Mesije, prije kojeg će se događati velike nevolje, među kojima “bit će gladi i potresa po raznim mjestima” (Mt 24,7); “Narod će ustati protiv naroda, kraljevstvo protiv kraljevstva. Bit će potresa po raznim mjestima, bit će gladi. To je početak trudova.” (Mk 13,8), “Bit će velikih potresa i po raznim mjestima gladi i pošasti, bit će strahota i velikih znakova s neba.” (Lk 21,11).

Knjiga Otkrivenja puna je takvih poruka koje djeluju proročanski:

“I vidjeh: kad Jaganjac otvori šesti pečat, potres velik nasta… i sunce pocrnje…” (Otk 6,12)

“Anđeo uze kadionicu, napuni je vatrom sa žrtvenika i prosu na zemlju, i udariše gromovi, i glasovi i munje i potres.” (Otk 8,5)

“U taj čas nasta velik potres: pade desetina grada, a u potresu poginu sedam tisuća ljudi. Preživjele spopade strah te proslaviše Boga nebeskoga.” (Otk 11,13)

Svakako treba razmotriti i što Sveto pismo kaže o drugoj vrsti potresa, a to je duhovno stanje kad je netko potresen, uzdrman, kad se suoči s nepoznatim ili kada je ganut.

Patrijarh Jakov borio se u snu s Bogom u Betelu. Kad se probudio, “potresen uzviknu: ‘Kako je strašno ovo mjesto! Zaista ovo je kuća Božja, ovo su vrata nebeska!” (Post 28,17).

Psalmist kaže:
“Spominjem se Boga i uzdišem; kad razmišljam, daha mi nestane. Vjeđe moje držiš, potresen sam, ne mogu govoriti.” (Ps 77,4-5)

I Isusa opisuju evanđelist da je potresen:

“Kad Isus vidje kako plače ona (Marija) i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen upita: ‘Kamo ste ga položili?“ (Iv 11,33-34)… „Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu…” (ib.,38)

“Rekavši to, potresen u duhu Isus posvjedoči: Zaista, zaista kažem vam: jedan će me od vas izdati.” (Iv 13,21)

U svakom slučaju, to su veoma dramatični trenuci i “potresenost u duhu” označuje posebno emotivno stanje kad se nešto izvanredno događa.

Na dan Pedesetnice, poslije Petrove propovijedi, pisac Djela apostolskih bilježi: “Kad su to čuli, duboko potreseni rekoše Petru i drugim apostolima: ‘Što nam je činiti, braćo?'” (Dj 2,37)

Dragi prijatelji,

iznio sam nekoliko biblijskih mjesta da vidimo što o potresu kaže Sveto pismo.

Pismo bilježi da je to nevolja koja se događa kao prirodna nepogoda. Ona izaziva strah, tugu i neizvjesnost. Ipak potres pokazuje i Božju moć, premda nije u potresu Božja blizina nego u tišini i blagosti.

Potres može biti i najava posljednjih dana, dana velikih nesreća koja će doći prije drugog dolaska Spasitelja našega Isusa Krista.

U posebnim okolnostima potres je znak i smrti, ali ujedno i uskrsnuća: kad je Isus umro, zemlja se potresla, a kad je uskrsnuo, opet je velik potres zahvatio zemlju.

I mi smo pozvani da u iskustvu potresa osjetimo ozbiljnost, bol i žalost zbog Kristove smrti, suosjećanje s njim, ali i nadu u pobjedu i uskrsnuće!

Doista, potres može nas i te kako poučiti: ništa nije sigurno na ovom svijetu, osim Boga, osim prijateljstva s njim i naše ovisnosti o njemu.

Mislimo i na to da je potres, kao i svaka nevolja ljudi koji kraj nas trpe, poziv da pohitimo pomoći onima kojima je teže negoli nama!

Caritas je učinio neviđeno, divno, dapače čudesno djelo ljubavi prema bližnjima. To je svjedočanstvo naše kršćanske vjere koje se ne može sakriti. To je grad na gori koji svijetli i koji se vidi iz daleka.

Potres nije ništa prema onome što nam može potresti život, izbaciti iz njegove kolotečine, uništiti nas. Nisu li najteži potresi kad nam umre netko koga smo jako voljeli, tko nam je bio bliz i bez kojeg mislimo da ne možemo? Kako je tek teško onim bračnim drugovima kojima se raspada njihov brak, koji su doživjeli brodolom! Nije li i to teže od potresa?

Molimo Gospodina da nas oslobodi takvih potresa, a da nam daruje potresenost u susretu s njim, s ljudima, s istinom života…

Kraj ili novi početak? – ovisi kako se gleda, poput pesimiste i optimiste koji gledaju istu čašu, ali vide različito…

“Jer koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja, šiba sina koga voli.” (Heb 12,6)

3. Mladifest u Hrvatskoj