‘U Hrvatskom Caritasu volonter se postaje prvenstveno na način da se informirate u svojoj župi, svakako i pomaganjem u župnom caritasu s obzirom da smo mi velika mreža od 17 nadbiskupijskih i preko 1200 župnih caritasa u Hrvatskoj. Konkretno u nacionalnom uredu u Zagrebu na Ksaverskoj cesti možete se informirati putem naše web stranice i ispuniti obrazac za prijavu volontera. Prije nego sam počela voditi projekte u Hrvatskom Caritasu volontirala sam isključivo u Caritasu vezano uz akciju ‘Za 1000 radosti’. Konkretno bilo je to kod božićne prodaje drvaca i to je bio moj prvi susret s volontiranjem.’

Kako djecu i mlade potaknuti na volontiranje i humanitarni rad?! / Foto: S. Kirinić Grubić

Ovim je riječima Marijana Bosnar, voditeljica projekata u Hrvatskom Caritasu pojasnila kako se postaje volonter u Caritasu. Tijekom godina Hrvatski je Caritas organizirao niz hvalevrijednih humanitarnih projekata.

‘Svakako bih spomenula najdugovječniji humanitarni program Hrvatskog Caritasa, a to je ‘Za 1000 radosti’ za pomoć siromašnim obiteljima u Hrvatskoj. On se provodi već dvadeset i jednu godinu za redom. Treba spomenuti i ‘Tjedan solidarnosti sa crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini’. Imamo program stipendiranja mladih, studenata i đaka iz višečlanih, jednoroditeljskih i dugotrajno nezaposlenih obitelji diljem Hrvatske, koji provodimo već više od dvadest godina za redom, točnije od 2000. godine.

Kako djecu i mlade potaknuti na volontiranje i humanitarni rad?! / Foto: Hrvatski Caritas

Zatim su tu programi pomoći raseljenim osobama iz Ukrajine, što je i dalje aktualno. Imamo programe kojima pomažemo realiziranje projekata u Africi, posebice pomoć siromašnoj djeci, opremanje škola i slično. Također smo provodili i program pomoći kod poplava koje su se dogodile u Gunji. Uključujemo se i djelujemo koliko god možemo na nacionalnoj i na međunarodnoj razini. Cilj svih tih projekata je pomoći čovjeku, osobi u najnužnijoj potrebi, onima koji stvarno žive u siromaštvu ili na granici siromaštva, a zatim pomoći i osobama koje se nađu u situacijama uzrokovanim elementarnim nepogodama ili čimbenicima na koje čovjek ne može utjecati. Želimo svima pružiti podršku, dati im do znanja da nisu sami, da postoji netko tko razmišlja o njima, netko tko će se potruditi i u granicama svojih mogućnosti pokušati animirati ljude oko nas da se i medijski angažiraju i da se podigne općenito svijest o ljudima u potrebi, onima koji su nam u blizini, koji trebaju pomoć a možda ni ne znamo da im je pomoć potrebna, jer ljudi ne vole o tome razgovarati. Nekad ih je i sramota. Treba biti otvorena srca i dati sve od sebe da se pomogne na bilo koji način, materijalno, financijski ili samo slušanjem osobe u potrebi na način da joj pružimo utjehu toplom riječju.

Kako djecu i mlade potaknuti na volontiranje i humanitarni rad?! / Foto: Hrvatski Caritas

Što se tiče uključivanja u projekte Hrvatskog caritasa, rekla bih da se u neke kontinuirane projekte poput ‘Za 1000 radosti’, spomenula bih taj projekt zato šta ga vodim, mogu uključiti apsolutno svi, od pojedinaca do poslovnih tvrtki i nema dobne granice. Potičemo da naš program ‘Za 1000 radosti’, u suradnji s Ministarstvom znanosti i obrazovanja, dođe svake godine promotivnim artiklima u sve osnovne i srednje škole u Hrvatskoj. Na taj način dolazimo do oko 460 000 učenika osnovnih i srednjih škola, potičemo ih i senzibiliziramo na ljude koji su u potrebi u njihovoj okolini, na solidarnost i odgovornost koju svi imamo ili trebamo razviti. Također se mogu uključiti konkretno u program ‘Za 1000 radosti’ kupnjom promotivnog artikla po predloženoj cijeni ili samo nošenjem promotivnog artikla kako bi se razvila svijest o samoj kampanji, odnosno samom cilju programa. U druge projekte Hrvatskog caritasa oni koji žele mogu se uključiti materijalnim ili financijskim donacijama, jer jednostavno ljudima najčešće treba takva pomoć, zatim donacijom namještaja ili odjeće, obuće, medicinskih pomagala i slično.

Kako djecu i mlade potaknuti na volontiranje i humanitarni rad?! / Foto: Hrvatski Caritas

Djeca i mladi vrlo su aktivni u projektima pomoći. Na primjer, u samoj pripremi promo materijala za kampanju ‘Za 1000 radosti’ svake godine učenici srednjih škola, uz odobrenje ravnatelja i ravnateljica škola, dolaze u prostorije Hrvatskog caritasa na Ksaveru gdje nam pomažu s pakiranjima promotivnih materijala. Bez njih kao volontera stvarno to ne bi bilo moguće. Šaljemo otprilike 480 000 narukvica, nekad su to bedževi ili privjesci, u sve škole i za to nam je zaista potrebna njihova pomoć, cijenimo njihov rad, i oni se rado odazovu i vole biti uključeni. S obzirom da je taj program najdugovječniji prvenstveno je usmjeren na škole po pitanju promo materijala. Svake godine učenici se vesele novim artiklima, jedva čekaju i žele biti dio toga, žele pomoći jer znaju namjenu programa tako da nam zaista uvelike pomažu u samoj pripremi. Mislim da je važno upućivati na humanitarni rad već u najranijoj mladosti, dati djeci i mladima do znanja da trebaju biti zahvalni na onome što imaju, isto tako stremiti k tome da pomognu prvenstveno osobama u okolini za koje vide da im je potrebna pomoć i razvijati im osjećaj solidarnosti s drugima. Mislim da postajemo bolje osobe kada pomažemo drugima, a trebamo djeci i mladima odmalena širiti vidike i usmjeravati ih na dobro, na činjenje dobra i nesebičnost.

U Hrvatskom caritasu trudimo se djecu i mlade potaknuti na dobro našim programima pomoći siromašnim obiteljima, dati im do znanja da postoje ljudi u okolini kojima treba pomoć, a oni možda nisu svjesni ili nisu prepoznali da tim ljudima treba pomoći. Nastojimo ih angažirati u nekim volonterskim akcijama. To posebno radimo s našim stipendistima kada ih potičemo da se uključe u rad župnog ili biskupijskog caritasa. Tek kada dođu na lice mjesta gdje se događaju akcije i prikupljanja različitih materijalnih ili financijskih donacija u samim župama, tek tada oni spoznaju potrebe i kakvo je realno stanje njihove zajednice i okoline. Tako da mislim da  svakako treba angažirati mlade od ranije dobi i, malo po malo, poticati ih da razvijaju  svijest o potrebama okoline.

Kad govorimo o tome koje će koristi imati društvo od uključivanja djece i mladih u humanitarne projekte, mi ovdje u uredu volimo reći da je to svakako opće dobro. Osim općeg dobra korist je i taj osjećaj zajedništva koji mislim da nam nedostaje što smo stariji. Vidim po svojoj generaciji da neki specifični programi pomoći zbližavaju ljude i to su  poznanstva uz pomoć kojih oni prepoznaju dobro jedan u drugome. Ta poznanstva, čini mi se, dulje traju i kvalitetnija su nego kada nekoga upoznamo na fakultetu pa smo si dobri s njim tijekom dana školovanja, obrazovanja, a kasnije ode svako svojim putem. Mislim da su to neke posebne vrednote koje se njeguju dulje vrijeme.

Kako bi nam svima bilo bolje i kako bismo od najranije dobi darovali svoje vrijeme za druge trebali bismo osluškivati potrebe zajednice, biti svoji, uvijek stremiti k tome da budemo bolje osobe i gledati van svojih, kako znaju reći, ružičastih naočala. Ne bismo smjeli biti toliko orijentirani prema sebi, a trebali bismo biti zahvalni na svemu što imamo  jer mislim da nismo ni svjesni kako bi nas male stvari  trebale činiti sretnima i zadovoljnima.’

Boris Peterlin, zamjenik ravnatelja Hrvatskog caritasa, pojasnio je kako je njegov angažman prije nego li se zaposlio u Hrvatskom caritasu uglavnom bio volonterski. Prije i za vrijeme Domovinskog rata volontirao je u različitim udrugama, na primjer u Udruzi Pragma, a i njegov angažman u kršćanskoj informativnoj službi u velikoj je mjeri bio volonterski.

Kako djecu i mlade potaknuti na volontiranje i humanitarni rad?! / Foto: S. Kirinić Grubić

‘Djeca različite dobi mogu se uključiti u humanitarne projekte, projekte dobra, na različite načine. Otkad sam ja u Hrvatskom caritasu, dvadeset i dvije pune godine, djeca i mladi su se rado uključivali. Jedan način bio je u pomaganju beskućnicima prikupljanjem i podjelom darova, namirnica, odjeće u sklopu jednog projekta koji je bio osmišljen prije dvadesetak godina u Hrvatskom caritasu u tijeku prosinca. Nadalje, otkad je pokrenut program ‘Za 1000 radosti’ djeca i mladi su se uključivali s jedne strane u pakiranje, adresiranje i slanje materijala koje smo proizvodili i koje svake godine proizvodimo i distribuiramo u sve osnovne i srednje škole. S druge strane uključivali su se u aktivnosti središnjega promotivno humanitarnog događaja, najčešće na Trgu bana Jelačića tijekom adventa oko 15. prosinca, kada su pomagali na štandu u distribuciji naših promotivnih  materijala. Ponekad su pomagali ljudima koji su došli dati svoj doprinos programu ‘Za 1000 radosti’ nabavljajući božićno drvce u tegli za svoju obitelji odvozeći im drvca, odnosno pomažući u transportu, izboru i pakiranju božićnih drvaca na samom Trgu bana Jelačića.

Djeca i mladi uključivali su se u aktivnosti u sklopu migrantske krize. Tada su volonteri tijekom nekoliko mjeseci, kada je kroz Hrvatsku prolazio veliki broj ljudi s istoka na proputovanju u zapadnu Europu, pomagali u tranzitnim centrima u Slavoniji, dijeleći migrantima čaj i tople napitke, higijenske potrepštine, ogrtače, dekice, što god im je bilo potrebno i što smo im mogli staviti na raspolaganje u suradnji s Nadbiskupijskim caritasom đakovačko osječke nadbiskupije. U posljednje sad već skoro tri godine od izbijanja rata u Ukrajini mladi su nam dolazili pomagati u pakiranju i slanju ili pregledavanju paketa koje smo slali u Ukrajinu. Tu je i velika akcija vezana uz potres na Banovini kada smo i mi animirali volontere da se uključe u pomoć u distributivnom centru Biskupijskog caritasa u Sisku što je trajalo više mjeseci. Također mladi su sudjelovali u jednom programu koji traje dulje vrijeme, a to je povremena distribucija, odnosno transport električnih bolesničkih rabljenih kreveta koje dobivamo iz inozemstva i najčešće najveću količinu distribuiramo biskupijskim caritasima. Ljudi ih onda preko njihovih posudionica dobivaju za potrebe skrbi za bolesnike u domu. Ponekad smo angažirali mlade kao volontere kada je bilo potrebno ovdje u gradu Zagrebu žurno reagirati i donijeti krevet za bolesnika koji je hitno otpušten iz bolnice, a u obitelji nije bilo adekvatnog smještaja za njega, i mladi su uvijek rado pomagali.

Kako djecu i mlade potaknuti na volontiranje i humanitarni rad?! / Foto: Hrvatski Caritas

Do djece i mladih koji nam se uključuju u akcije dolazimo preko vjeroučitelja,  škola i preko župnih zajednica ili biskupijskih caritasa. U nekim aktivnostima  koje se periodički događaju, kao što su naše aktivnosti vezane uz program ‘Za 1000 radosti’, imamo suradnju s Nadbiskupskom klasičnom gimnazijom u Zagrebu čiji učenici dolaze za potrebe pakiranja, adresiranja i slanja promotivnih materijala u sve škole. Nekad nam se uključuju studenti koji nam se jave telefonom jer su čuli da provodimo neke akcije. Često kad se radi o žurnoj pomoći u inozemstvu nazovu i pitaju što bi oni mogli učiniti pa ih, ako imamo mogućnost, uključimo ili ih evidentiramo i zovemo kada je to potrebno.

U svakoj dobi i u svakoj situaciji kada se suočimo s nekom prepoznatom potrebom dobra je prilika da se učini nešto dobro. Djeca mogu učiniti nešto, mladi i odrasli mogu učiniti nešto, svatko može dati svoj doprinos. Drago nam je da možemo biti kanal preko kojega se dobrota srca pretvara u dobrotu djela i onima koji su u potrebi komunicira našu poruku da u svojoj nevolji ljudi neće biti sami.’

Kako djecu i mlade potaknuti na volontiranje i humanitarni rad i u što se sve djeca i mladi rado uključuju? Odgovore na ova pitanja potražili smo od Ivane Zadražil Vorberger, voditeljice Službe za rad s mladima, volonterima i Škole Hrvatskog crvenog križa i Sare Vladić volonterke Hrvatskog crvenog križa.  O tome kako se postaje volonter u Hrvatskom crvenom križu i kako je ona postala volonterkom, što ju je na to potaknulo, gospođa Vladić je rekla:

Kako djecu i mlade potaknuti na volontiranje i humanitarni rad?! / Foto: Hrvatski crveni križ

‘Volontirati sam počela prije više od deset godina. Društvo Crvenog križa došlo je tada u moju školu, predstavilo neke svoje volonterske programe, koji su me jako zanimali i počela sam volontirati, prije svega, iz znatiželje. Željela sam upoznati ljude koji vole i sviđaju im se iste stvari kao meni. I tako sam ostala u Crvenom križu kao volonter već trinaest godina. Moji su se prijatelji iz razreda  također tada uključili i bilo nas je sigurno više od deset samo iz jednog razreda. Moja prva volonterska aktivnost na kojoj sam sudjelovala bila je obilježavanje Svjetskog dana prve pomoći kada smo sa starijim i iskusnijim volonterima, koji su već bili uhodani i znali su sve o prvoj pomoći, obilježili taj dan. Tema je bila što napraviti u slučaju prometne nesreće, a sve se održavalo na gradskoj tržnici gdje se okupilo puno ljudi. Nadam se da sam bila dobra volonterka’, što je Ivana Zadražil Vorberger ponosno potvrdila.

‘Nakon trinaest godina i dalje je s nama. Hrvatski crveni križ prepoznaje i vrednuje rast i razvoj volontera i s ponosom mogu reći da je Sara danas članica Odbora mladih Hrvatskog crvenog križa.  Tako da mislim da je izvrsna volonterka. A na koji način i gdje sve mladi mogu volontirati u Hrvatskom crvenom križu rekla bih da je cilj svih programa Hrvatskog Crvenog križa odgovoriti na potrebe zajednice. Hrvatski crveni križ djeluje na teritoriju cijele Republike Hrvatske kroz 132 društva Crvenog križa. I ovisno o potrebama zajednice na tom lokalitetu, Hrvatski crveni križ prilagođava svoje programe. Prije svega tu je prva pomoć po kojoj je Crveni križ najprepoznatljiviji. Prva pomoć je dugi niz godina jedna od najatraktivnijih i najdražih aktivnosti za volontere. Djeca se od najranije dobi uključuju u naše Natjecanje mladih Hrvatskog crvenog križa, baš kao što je to bio slučaj sa Sarom, i onda se povežu kroz timski rad, kroz uvježbavanje prve pomoći i ostaju dugotrajni volonteri. Natjecanje mladih zasigurno je najučinkovitiji način uključivanja mladih u Crveni križ. Nakon toga zasigurno slijede naši humanitarno socijalni programi, jer na taj način volontere uključujemo da direktno budu u doticaju s našim korisnicima koji su uvijek oni najranjiviji u društvu i kojima je pomoć najpotrebnija. Naravno, postoji niz drugih programa kao što su edukativno preventivni programi, edukacije koje mladi najviše provode po školama kako bi ojačali i stekli životno važne vještine, postoje programi koji se provode pri bolnicama, pa programi usmjereni na ekološko osvješćivanje i na temu klimatskih promjena, dakle niz različitih programa kroz koje pokušavamo ostati ukorijenjeni u zajednicama u kojima živimo i djelujemo. Pokušavamo imati bliski kontakt s našim korisnicima i mislim da su volonteri oni koji nam omogućuju taj kontakt. Bez njih jednostavno ne bismo uspjeli doći do velikog broja naših korisnika, niti ih čuti, ni imati direktnu poveznicu s njima, tako da su volonteri pravi kanal i put do onih u najvećoj potrebi u našem društvu.

Mladi se rado odazivaju na volontiranje i na naše akcije. Naravno, situacija se s vremenom promijenila i trendovi u volontiranju se mijenjaju, ali Hrvatski crveni križ i dalje broji 10981 volontera, dakle više od 10000 ako uzmemo u obzir podatke od prošle godine. Rekla bih da su se mladi uvijek spremni uključiti samo se svi organizatori volontiranja, uključujući Crveni križ kao organizaciju koja je najstarija humanitarna organizacija na području Republike Hrvatske, moraju prilagoditi novim trendovima koji se događaju po pitanju volonterstva. To znači da mladi žele vidjeti brze rezultate svog volontiranja, žele da su ti volonterski programi fleksibilni, da se mogu brzo u njih uključiti i mislim da moramo svi učiniti određene napore da prilagodimo svoje programe upravo tome. U slučaju kriznih situacija i kada god je potrebno pomoći nekome kome je pomoć neophodna, mladi Hrvatskog Crvenog križa  spremni su se uključiti.’

Kako djecu i mlade potaknuti na volontiranje i humanitarni rad?! / Foto: Hrvatski crveni križ

O tome je li teško volontirati i što kažu djeca i mladi kada se uključe u neku od volonterskih akcija Hrvatskog crvenog križa Sara Vladić je rekla da sve ovisi o aktivnosti u koju su se mladi uključili.

‘Svakako je, pogotovo mladima, možda veselije i nekako lakše raditi s djecom i s drugim mladima, dok im zna biti emocionalno teško raditi s ranjivim skupinama. Na sreću, tu smo mi koji smo već duže volonteri i koji im možemo pružiti podršku. I stvarno mogu zahvaliti Crvenom križu i pohvaliti ga zato što imamo razvijen sustav podrške volonterima. Tako da kad god imaju nekakav problem ili im bude teško ili im pak bude lijepo, možemo se međusobno saslušati. Djeca različite dobi mogu volontirati na različite načine. S najmlađima provodimo radionice i pričamo im priče iz našeg programa “Odgoj za humanost”. Volonterske aktivnosti u koje se najmlađi najradije uključuju su akcije, na primjer, solidarnosti na djelu kada prikupljaju pomoć za potrebite. Ovoj se akciji najviše odazivaju i najveselija su kada to rade djeca osnovno školske ili čak vrtićke dobi. Osim djece i njihovi roditelji, tete u vrtiću i učitelji stvarno se rado odazivaju u te akcije. Što se tiče starije djece tu su brojne aktivnosti. Na primjer već se učenici sedmih i osmih razreda kod nas pripremaju za natjecanje mladih Hrvatskog crvenog križa. Htjela bih pozvati sve da počnu gledati svoju zajednicu, svoje bližnje, jer mislim da se svatko treba pokrenuti kako bismo svijet učinili boljim mjestom.’

Kako djecu i mlade potaknuti na volontiranje i humanitarni rad?! / Foto: Hrvatski crveni križ

Zašto je važno mlade upućivati na volontiranje pojasnila je gospođa Zadražil Vorberger.

‘Često se kaže da je volontiranje samo po sebi iscjeljujuće jer koliko god pružite, uvijek nemjerljivo puno dobijete i za uzvrat. Jako je važno djecu od najranije dobi poticati na volontiranje i razvijati programe odgoja za volontiranje zato što se na taj način kroz njih vrednuje i njeguje osjećaj empatije za druge. Ono što se volontiranjem najviše nauči je upravo to da vidite ljude oko sebe, da postanete svjesni zajednice u kojoj jeste i da naučite reagirati tako da postanete aktivni sudionici društva u kojem živite. Ono što je velika vrijednost volontiranja za mlade naročito je priča s njihovim  osobnim rastom i razvojem, jačanje samopouzdanja i samopoštovanja zato što im pružate priliku da sudjeluju i provode one aktivnosti koje odgovaraju njihovim interesima, ali i kompetencijama, dakle da provode one aktivnosti u kojima uistinu i jesu dobri. Isto tako rekla bih da je volontiranje izvrsna profesionalna orijentacija, jer uključujući se u takve vrste aktivnosti mnogi mlade shvate što žele raditi ili biti u životu. Istovremeno, volontiranje je i izvrstan alat za prevenciju nepoželjnih načina ponašanja. Osjećaj korisnosti, nova znanja i vještine, međusobna povezanost, umreženost, suradnja te osobni rast neki su od najznačajnijih benefita za mlade 0sobe koje se uključuju u volontiranje.

Kako djecu i mlade potaknuti na volontiranje i humanitarni rad?! / Foto: Hrvatski crveni križ

A može li se odgajati za volontiranje i poticati na volontiranje kroz igru? Apsolutno! Hrvatski crveni križ razvio je projekt koji se zove “Kutić humanosti” i pokušao je standardizirati centre humanosti u dječjim vrtićima na način da je razvio smjernice kako bi ti centri trebali izgledati. Znate kako to izgleda u vrtićima, uvijek postoji kutić gradnje, kutić obitelji, kutić emocija… Hrvatski crveni križ je ponudio ideju da vrtići stvore centre humanosti i da se kroz te centre humanosti djecu od najranije dobi uključuje u humanitarne aktivnosti, aktivnosti koje potiču na empatiju, socijalno osvješćivanje, na djelovanje, na poštivanje različitosti i toleranciju. Ono što je predivno upravo je taj moment igre. S obzirom da smo pilotirali projekt u tri vrtića, nevjerojatno je koliko veliki broj humanitarnih i volonterskih aktivnosti su djeca u svojim zajednicama napravila. Dakle, Dječji vrtić Botinec iz Zagreba, Dječji vrtić Ciciban iz Bjelovara i Dječji vrtić Videk iz Brdovca bili su prvotno uključeni u projekt i oni su u svojim prostorijama napravili tzv. kutiće humanosti u kojima su osmisli razne simboličke igre, igre uloga, za koje je potreban samo mali poticaj pa su tako kreirali npr. socijalne samoposluge ili pučke kuhinje i onda su djeca kroz igru s jedne strane imala priliku biti volonteri, a s druge strane oni kojima je pomoć potrebna tj. imali su priliku stati u cipele onih koji su korisnici naših usluga. I to je ono što je predivno u radu s djecom – lakoća usvajanja ispravnih vrijednosti i ponašanja na vrlo jednostavne poticaje. Kroz igru se problematiziraju ponekad i jako teški pojmovi i životne pozicije onih najranjivijih u našem društvu, ali se ujedno kroz ovakav koncept djeci pruža prilika i mogućnost da djeluju i pridonesu stvaranju boljeg društva.

Za kraj bih poručila svima da odvoje malo vremena za druge, da riskiraju kako bi spoznali dobrobiti volontiranja i da svaki dan pokušaju učiniti barem jedno dobro djelo za druge… za sebe.’

Sestra Ivana Margarin ravnateljica Papinskih misijskih djela u Republici Hrvatskoj spomenula je humanitarne projekte u koje su se uključivala djeca i mladi, a koji su bili organizirani kao pomoć Crkvi u misijama.

Kako djecu i mlade potaknuti na volontiranje i humanitarni rad?! / Foto: Papinska misijska djela

‘Što se tiče projekata volontiranja, u koje su bila uključena djeca i mladi, tu na prvom mjestu treba spomenuti ‘Pjevače betlehemske zvijezde’ koji se organiziraju u sklopu ‘Djela svetog djetinjstva’, odnosno misijskog djela koje se obilježava na Sveta Tri Kralja, šestoga siječnja. Tada se djeca i mladi okupe i obuku u kostime triju kraljeva, anđela i pastira i idu obilaziti susjede, ukućane, svoju župnu zajednicu donoseći im božićnu radost pjevajući božićne pjesme, ali i osvješćujući im potrebe svojih vršnjaka, odnosno djece i mladih u misijskim zemljama i usput prikupljajući za njih materijalna sredstva.

Kako djecu i mlade potaknuti na volontiranje i humanitarni rad?! / Foto: Papinska misijska djela

To je običaj koji je već dugi niz godina poznat u čitavoj Europi, ali isto se tako širi i u Hrvatskoj u kojoj je lijepo prihvaćen od djece i mladih, jer za jedno svoje prijepodne, za jedan ili dva svoja dana, ovisi koliko dugo se akcija organizira, djeca doista prikupe lijepa materijalna sredstva, osjećaju da su na neki način prenijela informaciju o tome što se događa u nerazvijenim i siromašnim dijelovima svijeta, ali da su i svoju kršćansku dužnost naviještanja evanđelja prenijeli na  jedan njima prihvatljiv, zabavan i lijep način.

S druge strane, netko bi mogao reći da to nije volonterska akcija. Ali jest jer oni su to vrijeme uložili, uzeli su ga možda od nekih aktivnosti koje bi radili za vrijeme zimskih praznika, na primjer skijanje ili klizanje ili jednostavno igranje igrica, dakle odvojili su svoje vrijeme, uložili su i svoje talente, jer tu se pjeva, recitira i svira, i dali su jedan dio sebe za nekoga drugog i za nešto dobro.

Kako djecu i mlade potaknuti na volontiranje i humanitarni rad?! / Foto: Papinska misijska djela

Isto smo  tako kroz ovu godinu sudjelovali i na susretu Hrvatske katoličke mladeži kao Papinska misijska djela gdje smo izložili na prigodno pripremljenim štandovima materijale o onom što rade i čime se bave naši misionari. Izložili smo neke svoje predmete, suvenire i predstavili svoj rad. U tome su nam pomogli mladi, odnosno uključili su se i u pripremu nekih materijala. Bili su čitav dan na našem štandu koji je bio izložen u Gospiću, dakle jednako tako uložili su svoje vrijeme i u dane prije susreta i na sam dan susreta kako bi ljude upoznali s misijskom stvarnošću, a u isto su se vrijeme i duhovno oplemenili i sudjelovali na svetoj misi i bili dio još jednog projekta, odnosno jednog velikog događaja kao što je ‘Susret hrvatske katoličke mladeži’.

Kako djecu i mlade potaknuti na volontiranje i humanitarni rad?! / Foto: Papinska misijska djela

Uvijek smo uključeni i u veliki volonterski projekt ’72 sata bez kompromisa’. Dosad smo to organizirali na način da mladi koji dođu sudjeluju u izradi rekvizita za ‘Pjevače betlehemske zvijezde’, kao što su krune, krila za anđele, iako prije svake akcije upoznamo mlade s djelovanjem našeg ureda i s našim misionarima, tako da to bude na neki način i edukativno i korisno za drugu akciju koja će uslijediti u božićno vrijeme.

Kako djecu i mlade potaknuti na volontiranje i humanitarni rad?! / Foto: Papinska misijska djela

Zato mislim da je dobro uključivati i djecu i mlade od najranije dobi, dok su senzibilni, dok su osjetljivi za potrebe onih oko sebe, a kada ih se dobro motivira, oni vrlo rado daruju svoje vrijeme i svoje talente.’

O tome kakve su povratne informacije, kako su se djeca i mladi osjećali kada su svoje vrijeme darovali za potrebe nekog drugog, sestra Ivana Margarin je posvjedočila:

‘ To je ono što je najljepše jer su povratne informacije uvijek dobre. Pjevači betlehemske zvijezde, koje sad već pratimo kroz nekoliko godina, jer neki su počeli kao drugaši, neki kao prvopričesnici, a sada su već sedmi ili osmi razred, oni iz godine u godinu žele sudjelovati ponovno u toj akciji u koju povlače i svoju mlađu braću i sestre, a angažiraju i prijatelje iz razreda. Dakle, ne samo da imaju pozitivnu povratnu informaciju prema nama, nego i pozitivno djeluju na svoju okolinu jednim svjedočanstvom kako im je bilo lijepo sudjelovati u nečemu takvom.

Isto tako imamo iskustvo da su nam se javljale djevojke, koje su bile u akciji ’72 sata bez kompromisa’ kod nas u Misijskom uredu, uz napomenu da ih pozovemo kada ćemo organizirati nešto drugo. Tako je ovo bio slučaj sa spomenutim ‘Susretom hrvatske katoličke mladeži’ gdje smo pozvali upravo  djevojke koje su jednom već bile volontirale kod nas da nam se pridruže i vrlo rado su to učinile, tako da imamo vrlo dobre povratne informacije o takvim akcijama.’

Kako djecu i mlade potaknuti na volontiranje i humanitarni rad?! / Foto: Papinska misijska djela

O tome na koji način djecu i mlade poticati i odgajati za dobro, može li se to kroz igru, odnosno, ima li neku ideju kako bi ih se moglo poticati na župama i u školama sestra Margarin je rekla:

‘Mislim da ih se može poticati na župama, u školama ali već i u vrtićima, jer oni su vrlo osjetljivi, vrlo senzibilni i radosni su kad čine dobra djela. Ako im se to na prihvatljiv način prezentira, ako im se pokažu potrebe njihovih vršnjaka, njima se možda teško suživjeti s elementarnom nepogodom koja se negdje dogodila, poplavom, potresom, ali ako vide svoga vršnjaka koji je neuhranjen, koji nema kuću, koji mora hodati deset kilometara da bi se okupao ili da bi došao do vode, s tim se vrlo lako nekako srode, suosjećaju. Iako im je, kao i svima nama, teško to zamisliti u nekom konkretnom životu, drukčije je kad vide svojeg vršnjaka u nekoj teškoj situaciji. Važno je i na koji način im se pristupa. Smatram da je jako važno naglasiti da ne moraju učiniti puno, da ne trebaju odvajati svoj džeparac, da ne trebaju napraviti ne znam kakav projekt, nego da je dovoljno da nekada odvoje pola svoga dana ili jedan dan za nešto zajedničko što će se napraviti na župi.

Evo, na primjer, za Misijsku nedjelju mnoge župe će organizirati izrade ukrasnih predmeta, pa onda prodaju tih predmeta ili prodaju kolača. Djecu i mlade može se uključiti na način na koji se oni mogu uključiti, a to je da stoje za pripremljenim štandićem, da podijele neki letak, da oni izrade ogrlicu, da naprave ono što je doista njima moguće, zbog čega će se osjećati zadovoljno. I kad vide da je netko kupio tu ogrlicu koju su sami sastavili, i da je to za nešto bilo korisno, nema po meni boljeg načina nego da konkretno u nečemu sudjeluju i da vide da je to donijelo ploda.

Mislim da će društvo imati pozitivne posljedice i dugoročne koristi od uključivanja mladih u humanitarne projekte i u odgoj za dobro. Jer što se od ranije dobi počne odgajati za empatiju, odgajati za imati srca i imati oka za drugoga, nekako u tom duhu i rastemo. Teško je oblikovati u bilo kojoj vrlini, da tako kažem, ili u bilo kojem smjeru već odraslog i formiranog čovjeka. Naravno, rastemo uvijek i uvijek imamo priliku za postajati bolji, ali drukčije je kad rastemo u jednom stilu života. Mislim da je volontiranje, pomaganje drugima, razmišljanje o dobru drugoga doista jedan stil života, jedan životni stav, i kada se s njim raste on postaje dio nas. Tako da je uključivanje djece u humanitarne akcije u pastoralu župe od najmanjih nogu jednostavno ulaganje u budućnost jer ćemo tada imati empatične, zdrave i zadovoljne ljude koji će na takav način željeti utjecati na svoju okolinu i činiti dobro oko sebe.

Kako djecu i mlade potaknuti na volontiranje i humanitarni rad?! / Foto: Papinska misijska djela

Moja poruka je da učimo i odgajamo djecu i mlade, ali da se u isto vrijeme i mi učimo i odgajamo uz mlade. Imamo uvijek priliku postajati bolji, raazvijati se. Djeca na najneposredniji način to i prirodno čine, pa je nekada dobro da i mi stanemo, pogledamo njih dok su među svojim vršnjacima da čujemo njihove ideje, da čujemo što nam oni imaju reći i da se na tome inspiriramo, a da istovremeno mi njih usmjeravamo i na neki način jedni drugima budemo korektiv, da si budemo pomoć u zajedničkom rastu i u ljubavi prema bližnjemu, ali svakako i u ljubavi prema Bogu. Svojim iskustvom prigrlimo djecu i mlade da im budemo znak sigurnosti i znak svjedočanstva ljubavi koja dolazi od Boga i da ih na neki način usmjeravamo prema toj stvarnosti koja nas jedina može inspirirati na dobro i koja nas može hraniti u dobru.’

Autor: Snježana Kirinić Grubić, novinarka Hrvatskog katoličkog radija – Hrvatska katolička mreža (snjezana.kirinic.grubic@hkm.hr)

Agresivnost i egoizam djece i mladih – jesmo li svjesni opasnosti i može li dobrota pomoći? 3/6 | HKM