Volonterski projekt za mlade od 15 do 35 godina „72 sata bez kompromisa“ održan je prvi puta u Caritasovoj kući za stare i nemoćne osobe "Sv. Kamilo de Lellis" u Vrbovcu od 18.-19. listopada. Caritasova kuća u Vrbovcu pod okriljem je Caritasa Bjelovarsko - križevačke biskupije od 2011. " Teško mi je vidjeti nemoćne i stare osobe, ali vjerujem da smo im svojim prisutnošću pružili toplinu i uljepšali im ovaj dan", rekao je jedan od volontera.
Temeljna djelatnost Caritasove kuće je pružanje 24-satne skrbi – stalnog smještaja starijih i nemoćnih: pokretnih, slabije pokretnih i nepokretnih osoba, osoba oboljelih od Alzheimerove bolesti i drugih oblika demencije, a u predivnom okolišu nalazi se 9 stambenih kuća.
Drugoga dana volonterskog projekta “72 sata bez kompromisa” u Caritasovu kuću pristiglo je deset mladih studenata, a susret je nakon jutarnjeg doručka i planiranja započeo misnim slavljem. Prethodno su volonteri uz djelatnike Caritasove kuće otišli u pratnju osobama oboljelim od Alzheimerove bolesti i drugih oblika demencija te ih poveli na misu. Na misi su volonteri sudjelovali kao čitači i pjevači.
Nakon misnoga slavlja i zajedničke šetnje s Korisnicima susret se nastavio uz socijalnu akciju u zajedničkoj dvorani uz razgovor i druženje te igranja društvenih igara i kreativnim radom.
Neki od volontera posvjedočili su o ovom iskustvu. Lucija Bojić je treći razred srednje Upravne škole u Zagrebu, a za volontersku akciju čula je još prošle godine putem SKAC- ovih aktivnosti. Do sada je iskustvo u volontiranju stekla volontirajući u Marijinim obrocima.
“Za volontersku akciju “72 sata bez kompromisa” sam čula prošle godine preko SKAC-ovih aktivnosti. Ovdje se osjećam vrlo lijepo i planiram doći, bude li mogućnosti više puta. Ovdje sam susrela mnogo dragih osoba. Sviđa mi se zajedništvo među njima i što su zapravo jedni drugima podrška. Sigurna sam da imaju mnogo zajedničkih i sličnih iskustava”.
Klara Marasović prvi puta je sudjelovala u ovom projektu, a ranije je volontirala u jednom domu za starije osobe u Zagrebu. “Bilo je ovo izvrsno iskustvo i svidjelo mi se komunicirati sa starijim osobama jer su vrlo zabavne i od njih mogu mnogo naučiti. Ovakav koncept doma koji je uređen kao više stambenih jedinica je vrlo zanimljiv i lijep i mislim da se to ne vidi često”.
Ante Ross volontirao je za vrijeme potresa u Petrinji. “Ovdje mi se svidjelo jer su ljudi dragi, a prostor je vrlo lijep i uređen. Vrlo bih se rado vratio u nekoj sljedećoj akciji koja se bude provodila u ovom domu”, rekao je Ante Ross.
Tia Drame dolazi iz Zagreba i trenutno pohađa drugi razred Upravne škole. “Ovo mjesto vrlo me iznenadilo ljepotom i uređenošću, a ponajviše otvorenost i ljubaznost Korisnika ovog doma. Svi su bili vrlo ljubazni i s radošću su nas dočekali. Nisam očekivali da će svi biti tako pozitivni. Definitivno planiram doći sljedeće godine ponovno, a učim i trenutno znakovni jezik te ću imati prilike negdje drugdje pomagati. Željela bih ponovno doći ovdje i sljedeće godine”, rekla je Tia Drame koja je sasvim “slučajno” u ovom domu pronašla člana obitelji. Bio je to susret pun emocija i prisjećanja na rane dane djetinjstva.
Vito Tomljenović polaznik je Treće gimnazije u Kušlanovoj. ” Naša škola organizira predmet Volontiranje kojim se promiče volonterstvo pa sam se s prijateljima prijavio za ovaj projekt 72 sata bez kompromisa. Već sam bio na jednom projektu prošle godine. U domu su nas vrlo ugodno ugostili, bili smo na misi i osjećamo dobrodošlicu. Usput pomažemo Korisnicima. Mi smo sudionici radne akcije u kojoj maljamo, a druga ekipa boji drvenu stolariju na vanjskom dijelu ovoga doma”.
Jura Benjak volontira prvi puta, a za “72 sata bez kompromisa” čuo je od prijatelja koji su u tom projektu sudjelovali prošle godine. “Dojmovi su vrlo pozitivni. Domaćini su nas vrlo toplo ugostili svojim pristupom i ručkom, a jedva čekam da vidim kako će ovaj prostor koji obnavljamo na kraju ispasti. Ukaže li se kakva prilika rado bih ponovno došao volontirati u ovoj ustanovi. Starije osobe su zanimljive jer svatko ima svoju životnu priču koju je lijepo poslušati. Isto tako, teško mi je vidjeti one koji su nepokretni ili polupokretni, ali vjerujem da smo im svojim prisutnošću pružili toplinu i uljepšali im ovaj dan”.
Doroteja Nađ dolazi iz Zagreba, po struci je fizioterapeut. “Ugodno sam iznenađena cijelim projektom i druženju s korisnicima. Uglavnom smo razgovarali o njihovim životima, o vremenu prije dolaska u dom i što im se ovdje najviše sviđa. Rekli su nam da bi voljeli imati više izlazaka u trgovinu i centar grada, a inače su vrlo zadovoljni smještajem, urednošću. Rekli su nam da su njegovatelji i drugi djelatnici vrlo susretljivi i brižni što im pruža osjećaj kao da su kod kuće. Mislim da je to zasluga onih koji tu rade i koji su svojim pristupom omogućili takav pozitivan osjećaj pripadnosti. Odlazim kući zahvalna i zadovoljna. Drago mi je da se akcija održala u socijalno-radnom obliku i što je svatko od volontera mogao pronaći nešto za sebe, ono što mu odgovara”, rekla je Doroteja te poručila na kraju da je zahvalna što smo ih pozvali i da će se volonteri i dalje rado odazivati.
Valentin Roić student je IV. godine Ekonomije u Zagrebu. “Prijavio sam se prošle godine, a jučer sam sudjelovao u Oborovu, Caritasovoj kući “sv. Vinko Paulski”. Tamo sam sudjelovao u socijalnoj akciji druženja s korisnicima, nešto slično kao i ovdje. Bilo je teško ustati ranije nego inače, ali mi je drago što sam imao priliku družiti se i čuti priče starijih osoba. Vidjelo se i da je ovdje zajedništvo na djelu, a dobro je i što smo imali priliku raditi odnosno sudjelovati u radnoj akciji i obnovi prostora ovoga doma. Naučio sam od korisnika igrati igru domino i mogu reći da je vrlo zanimljiva igra. Drago mi je da odavde odlazim svjestan koliko je ovo druženje i vrijeme provedeno sa starijim osobama ostavilo pozitivnog traga na njima. Nadam se da ću ponovno imati priliku doći ovdje i susresti se s njima”, rekao je Valentin.